Ringišpil u mojoj glavi

Točno prije godinu dana sam se stvarno uporno i ustrajno primila knjige. Škola je završila, ali štrebanje je tek počelo. Nakon prvobitnog veselja zbog neplaćanja fakulteta, uslijedilo je malo razočaranje i pomicanje liste, koja je govorila da ipak plaćam. Ali s obzirom na gužve i broj ambicioznih studenata koji su htjeli upravo moj faks, zapravo to ni nije tako strašno. Plaćanje ili ne plaćanje, bitno da sam upala.
Na upisu me žena u referadi lijepo upozorila, da pazim na ocjene, da mi cijena ne bi porasla i da se potrudim ako mogu da mi cijena padne. Upoznala me sa kliznim plaćanjem...
I tako ja učim ko manijak, tužna sam zbog dvojki trojki, a svi mi se smiju jer je na faksu bitan prolaz. Stvarno sam se trudila i nastojala dobivat dobre ocjene, kako bi umanjila cijenu barem na pola..i mogu reći da mi je uspjevalo..trud se isplati...
No međutim, prošli tjedan saznah da sam uzalud potrošila dane i mjesece učenja za dobre ocjene jer mi to ništa ne znači! Ljuta sam ko ris! Uf!!! Od sad učim za prolaz! Makar se ne slažem s time i tim načinom učenja, jer ćemo biti učitelji koji pojma nemaju o ničemu jer su učili površno!

Baš sam postala antitalent za ovaj blog. Ili nemam vremena za napisat kad me čopi ili fakat nemam ideje, pa pišem gluposti ko sad. Glava me cijeli dan ubija, tablete ne pomažu , a poveća hrpa materijala, skripta i knjiga me čeka da ih primim i ponešto naučim....a tak su ružne, smeđe, dosadne, neprivlačne, fuuj.... Ne mogu se prisiliti, a hrpa samo raste. Ovaj tjedan smo uspijeli odgoditi jedan kolokvij, kao nama na korist, makar smo si napravili samo gore. Sljedeći tjedan je ubijanje od učenja+taj odgođeni kolokvij+ svadba ovaj vikend. Naime, sestrična mi se udaje i baš ovaj vikend je svadba...baš kad ja imam posla preko glave...al kaj je,je, sestrična mi je i važnija mi je svadba nego faks koji mogu riješavat i na ljeto. Nego, htjela sam nešto pametno napisat, al kao uvijek, ispalo je zbrda, zdola...ah...možda me čopi nekad inspiracija, pa nadoknadim ove sve bezvezne postove...

Jučerašnji prvi maj je prošao nevjerojatno dosadno i glupo. Dragi je bio na nekom turniru cijeli božji dan, a ja sam doma solirala i dosađivala se. Mama je na putu, tata je isto otišao nekud i ja ostala sama samcata doma. Odvratan i glupi osjećaj. Isprva sam uživala, kavica na terasi, knjiga u ruci i deri. Uživancija... No ubrzo je knjiga bila pročitana, kava ispijena...ja ošamućena od sunca...uf...najgluplji prvi maj ikad. A ON na nogometu... mislim stvarno!!! Uf...
Nego, jutros sam se probudila i primjetila nešto čudno na jednom dijelu svog tijela. Čitajući o tumoru, raku i sličnim stvarima, prilično sam zabrinuta... Ne znam... naručila sam se odmah kod doktora i na sve moguće pretrage, da mi srce bude na mjestu... Baš me to muči sad....


+ UPDATE

Samo da zahvalim na podršci, svi ste bili u pravu...nije ništa, tj.nije ništa oko čega bi trebala brinuti samo čekam neke nalaze, ali veli doktor da nije ništa. Uf, predahnula sam!