Iznajmljivanje stanova

29.09.2010., srijeda

Najam stana: Isplati li se biti pošten?

Što je teže - biti podstanarom ili stanodavcem? Većina će odmah glasati za ovo prvo, poučena iskustvom ili susretom s gazdaricom iz pakla. No, što se dešava ako ste vi stanodavac koji uredno plaća porez državi za svoje podstanare, oni se pokažu kao prava katastrofa, a državu uopće nije briga? Prije tri godine iznajmila sam svoj stan mladom, na prvi pogled simpatičnom paru. Željeli su početi živjeti zajedno, imali su i štene boksera. Prvo što smo učinili bilo je da smo otišli zajedno kod javnog bilježnika.

Uredno sam platila biljege i usluge sklapanja ugovora u kojem je stajalo da oni imaju obavezu plaćanja režija i najamnine u određenom iznosu. Odnijela sam sve na poreznu upravu i od datuma njihova ulaska u stan počela plaćati porez u iznosu od dvjestotinjak kuna. Mislila sam da sam ugovorom na neki način osigurana u slučaju njihova odlaska ili neplaćanja računa. Moj stan bio je gotovo novo preuređen stan, imao je etažno plinsko grijanje, klimu, nov namještaj, kuhinju po mjeri. Uz to, na prvom je katu i ima pogled na park.

U početku je sve bilo u redu. Računi su bili plaćani zajedno sa stanarinom. Trebalo je napraviti remont bojlera, platila sam. Treba plaćati pričuvu, nema problema, ipak je to moj stan. No, nakon nekoliko mjeseci krenuo je show. Kako sam u stanu bila samo jednom otkad sam ga iznajmila, jer sam smatrala daje nepotrebno visiti nekome za vratom, podstanari su odjednom počeli sve neredovitije plaćati. Prvo su kasnili nekoliko dana, pa tjedan, pa onda odjednom uopće nisu imali novca.

Došla sam u stan, nakon što sam se najavila i imala što vidjeti. Pas je izgrizao štokove vrata, kupaonica je bila u strašnom stanju, a uspjeli su razbiti čak i pločice u kuhinji. Stanarina tada nije bila plaćena mjesec dana. Na poreznoj upravi rekli su mi kako to nije njihov problem i da nisu nadležni za to. Pa neka mi netko onda objasni, zašto sam plaćala dvjesto kuna mjesečno državi? Kad sam napokon uspjela dogovoriti da podstanari iziđu iz stana, ne samo da ga je trebalo temeljito očistiti i pokrpati, već je ostala i gomila neplaćenih računa.

Na adresi iz njihovih osobnih iskaznica žive njihovi roditelji, koji mi nisu željeli otkriti gdje su, a oni su naravno odavno promijenili broj mobitela. Moj telefon isključili su jer su napravili dug od 1500 kuna, zbog čega mi je HT uredno sjeo na plaću. Ostalo je zaostataka za vodu u iznosu tisuću kuna, a struje 500 kuna. Država je pokupila novac ne odgovarajući ni za što. Ja ne da nisam bila na dobitku nego sam u žestokom minusu. I kako onda vjerovati sljedećem podstanaru i zašto ga uopće prijaviti?

Nakon toga stanje bio dugo prazan. Kad sam se ponovo odlučila na iznajmljivanje, mislila sam da je idealno iznajmiti stan obitelji s djecom. Prvo su se beskrajno začudili da treba ostaviti polog, a za prijavu nisu htjeli niti čuti. Platili su prvih mjesec dana i onda se više nisu javljali na telefon. Znate li da po hrvatskom zakonu ne možete iz vlastitog stana izbaciti podstanare ako imaju dijete mlade od 12 godina?

Na dan kada sam odlučila da je dosta i da moraju izići van, preznojila sam se sto puta strahujući od toga jesu li možda promijenili bravu i jesu li uopće izišli van. Napustili su stan, ponovo u neredu. I tu dolazimo do jednog od najvećih problema u državi -ne postoji zakon kojim se regulira odnos stanodavca i podstanara. Zar nije logično da se potpiše ugovor na dugo vremensko razdoblje gdje bi po točno određenim klauzulama i podstanar i stanodavac imali obaveze za čije bi neispunjenje morali zakonski odgovarati?

Obaveza stanodavca je da održava stan, da obavlja sve popravke, sitne i krupne. Obaveza podstanara je da plaća stanarinu i režije do određenog datuma u mjesecu i ne uništava inventar. Jedino država može riješiti ovaj lov podstanara i stanodavaca u mutnom. Vjerujte, ima nas jako puno koji bi itekako plaćali porez u zamjenu za sigurnost. Ovako? Moj stan radije stoji prazan.

Izvor/autor: Jutarnji list/PressCut
- 09:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.09.2010., ponedjeljak

Porez na nekretnine pomeo bi ilegalne iznajmljivače stanova

U pravilu je smanjenje poreznog opterećenja uvijek najbolji put za suzbijanje sive ekonomije u nekoj državi. Zna se da se najviše švercaju cigarete, alkoholna pića, nafta i derivati... dakle ona roba koja je porezno najopterećenija. Iznajmljivanje stanova je, pak, iznimka od tog pravila: tu bi novi porez, onaj na nekretnine, pomeo sve iznajmljivače na crno i usrećio i podstanare, i državu, i lokalne jedinice. Kad bi, primjerice, država odlučila oporezovati tzv. prazne kvadrate, dakle one koji se ne koriste za stanovanje, niti se iznajmljuju, vlasnici tih kvadrata bi se itekako potrudili da izbjegnu porez.

Da bi ga izbjegli, morali bi službeno zaposliti svoje kvadrate, dakle prijaviti podstanare koji su u njima. Pri tome je nužno da porez na takve nekretnine bude veći od poreza na rentu. Primjerice, za prosječni stan u zagrebačkoj tramvajskoj zoni može se mjesečno dobiti 300 eura, godišnje 3600 eura ili 26.280 kuna, na što je porez na rentu 2760 kuna ili 380 eura, dakle nešto više od jednomjesečne najamnine. Ako je i vlasnik u Zagrebu, na to mora platiti još 18 posto prireza, dakle još 500 kuna ili 68 eura.

Ukupno nešto manje od 450 eura. Kad bi se takve nekretnine oporezovale sa jedan posto poreza na svoju vrijednost, a neka stan vrijedi 100 tisuća eura, bilo bi to 1000 eura poreza godišnje. Vlasnici bi se jako potrudili da ih što prije iznajme ili prodaju kako bi se riješili novih troškova. Podstanarima bi takav porez bio pun pogodak jer veća ponuda stanova na tržištu odmah znači i niže cijene, a svakako i sigurnost: napokon bi dobili normalne ugovore o najmu.

Izvor/autor: Jutarnji list/PressCut
- 13:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.09.2010., petak

Zagreb bliži Sarajevu, Ljubljana najskuplja

Usporedba cijena te odnosa ponude i potražnje pokazuje da hrvatsko tržište nekretnina, s naglaskom na najveće i najdinamičnije zagrebačko, ima više sličnosti nego razlika s onim iz neposrednog nam susjedstva, iz zemalja s kojima smo do prije dva desetljeća živjeli unutar jedne granice. S iznimkom Slovenije, tako je bilo od samog početka kad je u Hrvatskoj, kao i u Srbiji, Bosni i Hercegovini te Crnoj Gori, vladala pomama za nekretninama, prije svega stambenim kvadratima, praćena rastom cijena, da bi zadnjih godina ponuda obilato nadmašila potražnju, što se naravno odrazilo i na cijene nekretnina.

S padom neusporedivo manjim u odnosu na Beograd i Sarajevo, prema podacima CentarNekretnina, prosječna cijena kvadrata stana u Zagrebu je u kolovozu ove godine iznosila 1832 eura. Najjeftinije su Sesvete s 1325 eura, a najskuplji Gornji grad s 2572 eura po kvadratu. U Zagrebu se, međutim, u rubnim dijelovima može naći stan i po cijeni od 800 eura po metru četvornom. S prosječnom cijenom od 900 eura po kvadratu stanovi u Sarajevu prije četiri godine bili su uvjerljivo najjeftiniji, a Ljubljana s 2500 eura opet najskuplja po 4000 eura.

Prema informacijama CentarNekretnina, u Sarajevu je, također u kolovozu, prosječna cijena kvadrata stana iznosila 1900 eura, Činjenica je, međutim, da se cijene kreću od 700 do 2000 eura po kvadratu. U novogradnji, istina u Vogošći, stanovi se prodaju i po 750 eura, a najskuplja lokacija je Ferhadija (nekadašnja Ulica Vaše Miskina). U Ferhadiji je ne tako davno stan prodavan po 3000 eura za kvadrat, a danas je cijena pala na 2000 eura.

U Sarajevu je zabilježen pad cijena i do 30 posto, a poznavatelji lokalnih prilika drže da će se pad nastaviti, doduše ne u tako visokom postotku. Prosječne cijene nekretnina u Beogradu, prema podacima beogradskog portala imovina.net, kreću se od 500 eura po kvadratu u rubnim općinama do 2500 eura na Dedinju primjerice. Tomislav Sekulić, predsjednik Udruženja posrednika u prometu nepokretnosti UPPNKROV, rekao nam je da su u Beogradu, ovisno o lokaciji, cijene stanova u novogradnji pale u rasponu od 10 do 35 posto.

U Beogradu se dogodilo ono što se moglo i očekivati,ekonomska kriza utjecala je na pad prometa, a logična posljedica jest i pad cijena. Baš poput hrvatske, i vlada u Beogradu donijela je uredbu o subvencijama kako bi pomogla ne samo kupcima nego i građevinskom sektoru. U Podgorici je, prema službenim podacima, prosječna cijena stana u lipnju iznosila 1191 euro po kvadratu, dok podaci CentarNekretnina upućuju na raspon od 800 do 3000 eura. Ljubljana ima najveću prosječnu cijenu (2671 euro u srpnju ove godine), a raspon je od 700 do 4000 eura po kvadratu.

Izvor/autor: Slobodna Dalmacija/PressCut

- 11:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.09.2010., petak

Potraga za investitorima u megaprojekte

Zanimanje investitora sve je atraktivnije. U medijima su se u kraćem razdoblju najavile brojne investicije, i to u milijunskim iznosima eura, ali idejni začetnik tek traži investitore ili ih još ne želi otkriti. Drugim riječima, ja smislim, vi dajete novac. Poznatu parolu Ostapa Bendera, naslovnog lika iz romana ruskog dvojca Oljfa i Petrova, u Hrvatskoj u posljednje vrijeme posebno dobro usvajaju različiti investitori i oni koji to tek žele postati. Naime, zanimanje investitora sve je atraktivnije. stanovi u Sisku

U medijima su se u kraćem razdoblju najavile brojne investicije, i to u milijunskim iznosima eura, ali idejni začetnik tek traži investitore ili ih još ne želi otkriti. Teško je pronaći zemlju kojoj su investicije potrebnije od Hrvatske. S druge su strane dubina recesije, bezglavo traženje rješenja za izlazak iz nje i nedostatak ozbiljnih investitora plodno tlo za različite ostape bendere. Greenfield investicija koje zapošljavaju domaću radnu snagu i čiji se proizvodi izvoze zasad nema, a i teško da će pasti s neba. Dotad imamo dugu obalu.stanovi u Splitu

Vlasnik Profectus grupe Vicenco Blagaić prometnuo se u najeksponiranijega profesionalnog investitora. Njegov projekt Hrvatski san iznimno je ambiciozan i težak čak pet milijardi eura: Sve što sam dosad u životu zamislio realizirao sam - najčešće odgovara Blagaić na pitanja nevjernih toma koji začuđeno postavljaju pitanja tko i kako.

Profectus grupa objavila je početkom mjeseca u dnevnim novinama javni poziv tvrtkama iz građevinskog i turističkog sektora kao i financijašima za realizaciju tog megaprojekta koji se sastoji od 13 hotela, golfskih terena, megamarina, luksuznih vila, šoping centara, zabavnih parkova, čak filmskih studija.Rok za prikupljanje ponuda za prvu fazu projekta vrijednu 1,5 milijardi eura istekao je 15. rujna, a Blagaić, kojeg smo uhvatili u Istanbulu, kaže da je stiglo mnogo ponuda, ali još ih nisu stigli sortirati. Zainteresirane izvođače i investitore, partnere u projektu, zasad ne želi otkriti, a trebali bi biti poznati ove zime. stanovi u Karlovcu


Blagaić vjeruje da će projekt uspjeti ponajviše zato što je zemljište kupljeno i riješeni su imovinskopravni odnosi. Nije poznato ni koliko je točno svog novca uložio u kupnju zemljišta koje je, prema procjenama, stajalo četiri-pet milijuna eura. U svakom slučaju, njegov je posao zasad napravljen: sve je spremno i očišćeno za onog tko će donijeti novac. Treba razlikovati ulagače u nekretnine od ulagača u industriju i realni sektor. Investicije u nekretnine plodno su tlo za raznorazne blefere i kvazi investitore. Problem je u nedorečenoj zakonskoj regulativi i tomu što nema poreza na kapitalne dobitke od takvih transakcija - kaže ekonomist Damir Novotny.

U konkretnom slučaju projekta Hrvatski san Novotny smatra da se investitori za projekt vrijedan pet milijardi eura ne traže oglasom u domaćim dnevnim novinama. Ako se taji čiji kapital stoji iza projekata i ako svi podaci nisu potpuno transparentni, u pravilu je riječ, dodaje Novotny, o kapitalu koji ne želi proći uobičajenu proceduru.

Da nije riječ o izoliranom slučaju,svjedoči i samoborski Fantasyland. Naime, još nije poznat ruski investitor u projekt prema kojem bi se u Samoboru, na području Šmidhena, trebao sagraditi vodeni park, hotel, zabavni park te razni drugi sportski i ugostiteljski objekti. Rečeno je samo da je nepoznati partner iz Rusije u taj turističko-rekreativni projekt spreman uložiti 200 milijuna eura. Riječ je o ruskoj tvrtki za investiranje osnovanoj radi akumulacije novca od ruskih i inozemnih izvora za ulaganja.

U razne projekte, među ostalim i u turizam i rekreaciju. Financijska sredstva osigurat će jedna od vodećih ruskih banaka, a jamstva osiguravaju i najuglednije zapadnoeuropske i američke banke, stajalo je u priopćenju. Čiji kapital stoji iza tog projekta, znat će se, navodno, potkraj mjeseca kad će se objaviti podaci o investitorima, sada zaštićenima ugovorom o tajnosti.

Zbog netransparentnosti kapitala koji stoji iza ponude na nož je dočekana i ponuda samoborskog DIV-a za Brodogradilište Brodosplit. Budući da je postupak u tijeku i da već neko vrijeme izlaze različite informacije koje, često i u negativnom kontekstu, uopće nemaju veze sa stvarnim stanjem, ispravno smo postupili odlučivši radi zaštite poslovnih planova ne izlaziti u javnost s imenima partnera dok postupak ne završi. Napominjemo daje to i njihov zahtjev - brane se pak u DIV-u. I gradska vlast katkad je akter u sličnim pričama. Tako se u Splitu za proširenje zapadne obale gradske luke još ne zna tko će biti investitor i je li riječ o gradskom ili privatnom novcu. Sumnjivo je zašto bi netko investirao u proširenje javne gradske luke, što je pak u interesu Hotela Marjan u vlasništvu gradonačelnika Željka Keruma.

Profesionalni je investitor, čini se, i Milenko Bijedić, sin bivšeg bosanskohercegovačkog političara Džemala Bijedića. Njegov je projekt gradnja ekskluzivnogA turističkog naselja u šoltanskoj uvali Livki vrijedan 120 milijuna eura. Njegovi su investitori, doduše, postali poznati, a navodno bi i gradnja trebala početi početkom iduće godine. Bogati strani investitori u tom su slučaju najprije bili talijanski Virtus finance, a sad su britanske investicijske tvrtke Dolphin Capital Investors.

Bijedić je kao i Blagaić priču započeo otkupom parcela od privatnih vlasnika. One man show. U ulozi investitora bez vlastitog novca često se pojavljuju i tek osnovane tvrtke s jednim zaposlenikom i minimalnim kapitalom. Tako Trgovačko Opatija prodaje atraktivno zemljište u Matuljima zagrebačkom Hemonu, tvrtki čiji je osnivač i jedini zaposlenik Mirko Gajzer. Nije sav problem u tome, nego u činjenici da ta tvrtka unatoč relativno niskoj cijeni od 62 eura po četvornome metru nije imala ni 100 tisuća eura za polog, a kamoli dva milijuna eura, koliko bi ukupno trebalo platiti zemljište. No prema Gajzerovim izjavama, unatoč zanemarivom prihodu i gubitku koji tvrtka stvara financiranje nije problem jer on ima partnera, banaka, prijatelja, raznih suinvesritora.

Izvor/autor: Lider/PressCut
- 13:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.09.2010., srijeda

Dobar stan teško je naći

Početak rujna vrijeme je kad studenti kreću u intenzivnu potragu za podstanarskim stanovima. Oglasnici, agencije za nekretnine, prijatelji, izvori su preko kojih studenti traže svoje nove, privremene domove. Ažurni studenti stanove su počeli tražiti već u petom mjesecu, s time da su ih tražili od 1. rujna ili 1. listopada što je bilo nemoguće tada realizirati jer bi svaki vlasnik stan iznajmio odmah, a ne za pet mjeseci. U kolovozu i ranije su počeli zvati oni koji razmišljaju unaprijed, ali mislim da će od 15. rujna biti najveća ludnica.

Najviše se javljaju studenti iz Istre, ali i iz svih drugih dijelova Hrvatske, doznajemo od direktorice agencije za nekretnine Q-tim Petre Žuljević. Prema njezinim riječima, cijene stanova nisu se mnogo mijenjale u odnosu na prošlu godinu. Cijene se kreću od 250 do 550 eura, ali tu nema pravila. Netko će iznajmiti jednosoban stan za 500 eura, ali ako vidi da mu je frka, iznajmit će ga i za 300 eura. Što se tiče studenata, uglavnom traže stanove njih dvoje ili troje. Ako ih je dvoje, traže stan po cijeni od 250 do 400 eura. Samci traže stanove čija se cijena kreće do 250 eura, što je vrlo teško naći. Za agencije je problem u tome što takvi stanovi ni ne dođu do nas, takve stanove vlasnici sami iznajmljuju. Općenito, mislim da naši ljudi više vole iznajmiti stan studentima, nego, recimo, strancima, dodaje Žuljević ističući kako su, osim cijene najamnine, bitni i ostali troškovi poput cijene grijanja i drugih režija.

U svakom slučaju, pronaći stan koji zadovoljava sve kriterije budućeg stanara nije nimalo jednostavno. Gledajući iz pozicije iznajmljivača, problem je to što studenti otkažu stanove u šestom mjesecu, a toga u Zagrebu ili Italiji nema. Studenti tamo cijelu godinu plaćaju, možda manji iznos, ali plaćaju. Ljudi koji ne žele studentima iznajmiti stanove, ne žele to baš zbog toga jer im oni odu preko ljeta. S druge strane, nekima se to isplati, iznajmljivačima u Ičićima, Opatiji, jer oni u ljeti imaju turiste ,kaže Žuljević.

Dobar stan je teško naći. No kad netko dobro promisli, udruži se s kolegama i ispita ponudu, i taj se problem može lako riješiti. Najisplativije je da se skupi što više studenata i da iznajme što veći stan. Mislim da su studenti danas dosta komotni i izbirljivi, ali to je dobro jer ni iznajmljivači ne mogu baš sve iznajmljivati. Ako žele iznajmiti stan, neka malo ulože u njega. Ja, na primjer, ne bih mogla nekome ponuditi stan u kojem sama ne bih mogla živjeti, a ljudi stvarno svašta iznajmljuju. Sto se tiče agencija i studenata, dobro je da se studenti obrate agencijama jer će biti sigurniji, imat će ugovor, zaključuje Žuljević.

Preko agencija, oglasnika, prijatelja - stan u Rijeci trenutačno traže Ana Špelić i njezini prijatelji iz Bjelovara, studenti Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu. Nas je četvero, dvije djevojke i dva dečka. Tražimo dvosoban stan s četiri ležaja, za 400 eura. Nemamo nikakve posebne želje što se veličine tiče, bitno nam je samo da ne bude baš prevelik. Prošle smo godine vidjeli stvarno svašta, prave šupe, ali i solidne stanove koji dobro izgledaju, dobro su uređeni, ali je cijena najma bila previsoka, kaže Ana. Stan ne bi trebali početi tražiti pet mjeseci unaprijed, ali ni pet dana prije početka predavanja. Bitno je ostaviti dobar dojam na vlasnike stanova i agente, loše naglasiti da ćete biti mirni, da nećete imati ljubimce. Konačna cijena se može dogovoriti sa stanodavcem, može se malo i sniziti, ali, koliko sam primijetila, cijene se uglavnom kreću između 100 i 150 eura po osobi, bez režija.

Bitno nam je da imamo perilicu za rublje, dobar štednjak i hladnjak i kvalitetno, ali ne preskupo, grijanje. Internet nije prioritet, imamo stick za laptop, Carnet preko faksa... Prošle smo godine živjeli u Lovranu, blizu faksa, ali predaleko od svih bitnih sadržaja. Zato smo ove godine odlučili naći stan u Rijeci. Počeli smo tražiti prije mjesec dana, imamo već neke stanove u užem izboru, ali ih moramo doći pogledati pa ćemo vidjeti - nastavlja Ana. Govoreći o svojim iskustvima s iznajmljivačima stanova, mlada Bjelovarčanka kaže kako činjenica da ih je četvero njezinom društvu predstavlja dodatni problem. Ljudi koji iznajmljuju stanove uglavnom traže do tri studenta, četvero im je već malo previše. Valjda misle da ćemo, ako nas je puno, stalno tulumariti, ne znam, zaključuje Ana.

Za svoju kćer Nikolinu i njezinu prijateljicu Mateu Juzbašić, brucošice na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, stan na riječkom području traži i Anto Filipović iz Županje. Stan smo počeli tražiti prije dvadesetak dana, ali ništa još nismo našli. Kako bi se smanjili troškovi, djevojke će živjeti zajedno. Tražimo stan s dvije zasebne spavaće sobe, kuhinjom i dnevnim boravkom, po mogućnosti u Iki. Međutim, tamo je problem u tome što stanodavci žele da im stan 1. srpnja bude slobodan, a ako student ne da ispite u roku, a mora se iseliti, stvaraju se veliki problemi, kaže Filipović.

Nas je četvero i tražimo dvosoban slan s četiri ležaja, za 400 eura... Prošle smo godine vidjeli stvarno svašta, prave šupe, ali i solidne stanove koji dobro izgledaju, dobro su uređeni, ali je cijena najma bila previsoka, kaže Ana Špelić iz Bjelovara. U Rijeci tražimo nešto blizu autobusne stanice za Opatiju kako ne bi gubile previše vremena na putovanje od kuće do fakulteta. Tražimo preko agencija i oglasnika, iako se u njima nalazi samo 10 posto ukupne ponude. Cijene jednosobnoga stana s dnevnim boravkom kreću se oko 250 eura, bez režija, dok dvosobni stanovi s kuhinjom i dnevnim dođu između 300 i 350 eura, plus režije. Dosta je tih stanova u jako lošem stanju, a loše je i to što 90 posto stanova nema internet, a to im bar nije problem instalirati, ionako bi ga studenti sami plaćali ističe Filipović.

U Rijeku se iz Pule uskoro vraća studentica druge godine fizioterapije na Medicinskom fakultetu Petra Josipović. Iako novi stan traži već neko vrijeme, potragu još nije okončala. Na prvoj sam godini živjela u stanu na Školjiću. Stanodavac je bio ok, nije bilo nikakvih problema, ali mi je stan bio premalen. Prije sam živjela s cimerom, plaćali smo svatko 900 kuna plus režije. Sada želim živjeti sama. Tražim prostran stan, modernije uređen, u centru grada. Cijena? Do 300, 350 eura. Mama i ja tražimo stanove preko agencija, interneta, oglasnika... Vidjele smo dosta toga, ali je većina onog što mi je bilo zanimljivo već je zauzeto otkrila nam je Petra dodavši da joj je, osim prihvatljive cijene i suvremenog uređenja, bitno i da stan ima grijanje, kuhinju, televiziju i, neizostavno, internet.

Studentsko naselje "Ivan Goran Kovačic" može primiti 628 studenata koji za domski smještaj mjesečno plaćaju 345 kuna. Natječaji su bili u sedmom mjesecu. Ovih je dana kompletirana konačna lista za starije studente, dok će ona za brucoše biti gotova najkasnije do 10. rujna. Broj predanih molbi je bio 930, kod starijih studenata, a primamo 358 djevojaka i 144 dečka. Brucoša se prijavilo 430, a primamo 90 djevojaka i 36 dečki. Useljenje za starije studente počinje 1. rujna, a za brucoše 1. listopada, iako ćemo se prilagoditi onim studentima kojima predavanja počinju već u rujnu, poput onih s Tehničkoga fakulteta, pa će oni moći doći i ranije, doznajemo od rukovoditelja objekta smještaja Ivice Lencovića.

Prema njegovim riječima, potrebno je povećanje smještajnih kapaciteta jer je potražnja za domskim smještajem jako velika. Studenti s visokim prosjekom ocjena ne uspijevaju ostvariti domski smještaj bez dodatnih bodova koje dobivaju ako imaju braću, sestre, ako su im roditelji rastavljeni ili je netko od roditelja preminuo, ako imaju mala primanja. Kroz molbe studenata primjećuje se da je recesija itekako prisutna, teško je studirati. Stvarno ne znam kako se snalaze roditelji koji djeci moraju plaćati stanarine po nekoliko stotina eura, zaključuje Lencović.

Izvor/autor: Novi list/PressCut
- 10:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.09.2010., utorak

I novogradnje i stariji stanovi imaju i mana i prednosti

Na zagrebačkom tržištu ponuda stanova nikad nije bila veća i raznolikija. Unatoč tome, ili baš zato, odluka o izboru nije laka jer svi oni koji se odlučuju na investiciju života, pogotovo u ovim teškim vremenima, suočavaju se s nizom pitanja na koja nema jednoznačnih odgovora. Primjerice, je li bolje kupiti stan u novogradnji ili stariji stan, u centru, nekom rubnom gradskom naselju ili u okolnim gradićima, i kako ti faktori utječu na cijenu?

Odgovore na neka od tih pitanja u zagrebačkim je agencijama potražio City24.hr, mreža portala za nekretnine u istočnoj i srednjoj Europi koji pokriva i Hrvatsku, dio skandinavske medijske kuće Alma Media iz Finske stanovi novogradnja Split.

Temeljno je pitanje novogradnja ili starogradnja?
Novi stanovi mogu lijepo izgledati, ali i biti loše građeni i nekvalitetniji od stanova iz 70-ih, 80-ih godina ili onih s početka prošlog stoljeća. Razlika u kvaliteti između novih i starih stanova u većini je slučajeva golema. U starogradnjama su, primjerice, uglavnom zajednički vodomjeri i grijanje na toplanu pa stanar ne može štedjeti i tako utjecati na potrošnju kao u novim zgradama, u kojima svaki stan ima svoja brojila stanovi novogradnja Varaždin.

Materijali koji se danas ugrađuju znatno su kvalitetniji nego oni prije dvadeset i više godina - govori Bernarda Sočev iz Euro-interijera. Nove tehnologije uistinu su donijele velike poboljšice u stanogradnji na koje su investitore obvezali i hrvatski su tehnički propisi. No kako svaki investitor nastoji pri gradnji postići što veće uštede, pa i u količini primjene novih tehnologija, novogradnje u tom kvalitativnom smislu ne mora nužno odražavati dosegnutu razinu tehnološkog razvoja- smatra Rumica Baranović iz agencije Sedamnaest.

Stare su zgrade češće građene prirodnim materijalima, stanovi su razmjerno prostraniji, u njima čovjek ima osjećaj postojanosti, stabilnosti, dugotrajnosti... pa su u funkcionalnom i duhovnom smislu nekako ugodniji. Gledajući kvalitetu na taj način, starogradnja je u prednosti nad novogradnjom - ističe R. Baranović te dodaje daje kvaliteta složen pojam pa se, gledajući različite aspekte stanovanja i života, relativizira i razlika kvalitete između novog i starog stana. I novogradnje i starogradnje imaju svoje prednosti- tvrdi i Maja Borovec iz agencije Basics stanovi novogradnja Čakovec.

Prednosti novogradnje su novi materijali, ali i mogućnost, kupuje li se stan u fazi gradnje, da ga kupac prilagodi stan vlastitim željama i potrebama. Starogradnja pak ima debele zidove, visoke stropove. Prednost su novih stanova kvalitetniji materijali i nove građevne tehnologije gradnje često je presudna lokacija, bilo da je riječ o centru grada, bilo o naselju s kompletiranom komunalnom i društvenom infrastrukturom. Sve to, dakako, utječe i na cijenu stana.

No ne bi se smjeli zanemariti ni relativno česti paradoksalni slučajevi, upozorava Baranović, kad kupac iz svojih emotivno subjektivnih razloga, neovisno o stvarnoj kvaliteti, želi kupiti upravo određenu nekretninu bez obzira na realnost cijene. U takvom slučaju je i cijena opravdana jer, smatra Baranović, tržišna cijena nije ništa drugo nego refleks proporcionalan snazi želje kupaca da kupe određene nekretnine.

U svakom slučaju, zaključuju sugovornice, nužna je pomoć stručnjaka koji će vidjeti prednosti i mane nekog stana koje laik ne vidi bio on novi ili stari.

Izvor/autor: Večernji list/PressCut
- 09:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.09.2010., četvrtak

Iznajmljivanje stanova, rujan

Rujan je mjesec u kojem rastu i potražnja i ponuda stanova za najam. U potragu za stanovima uoči početka nove akademske godine kreću studenti jer ni u jednom sveučilišnom gradu nema ni približno dovoljno mjesta u studentskim domovima. No u rujnu, sa završetkom sezone godišnjih odmora, stanove pojačano traže i poslovni ljudi, i strani i domaći. Iako bi prema svim tržišnim zakonima povećana potražnja trebala povisiti i cijenu, najamnine u Zagrebu su gotovo iste kao i lani. Cijena najma pala je s dolaskom krize, osobito luksuznim stanovima, i od tada su cijene više-manje stabilne.

Tijekom rujna povećat će se potražnja, ali ne očekujemo rast cijena jer je povećana i ponuda stanova - ističe Ana Živković iz Kaštela. Na tržištu je mnogo novijih stanova koji su se u vrijeme graditeljskog buma kupovali upravo radi iznajmljivanja, a sve je više i investitora koji stanove zbog slabe prodaje odlučuju dati u najam. Neki tako žele povratiti barem dio uloženog novca u stambene projekte, a neki zato što procjenjuju da im je isplativije iznajmljivati stanove do novog rasta cijena nego ih sada prodavati ispod stvarne vrijednosti. U posljednjih godinu dana raste i broj vlasnika starijih stanova koji ne mogu naći kupca, pa kako je prazan stan prevelik trošak, traže da ga do prodaje iznajmimo- upozorava A. Živković na novi trend.

U dijelu tržišta na kojem stanove traže studenti i mlade obitelji, a to su u pravilu manji i prosječno opremljeni stanovi do 50 - 60 četvornih metara, najamnina iznosi od 5 do 7 eura po kvadratu. Za garsonijeru treba izdvojiti dvjestotinjak eura, za jednosoban stan 250 -300, a za dvosoban 300 - 400 eura. To su okvirne cijene jer najamninu određuju lokacija i opremljenost. Stanovi koje unajmljuju poslovni ljudi u pravilu su skuplji, a cijena je u prosjeku oko 10 eura po kvadratu.

Tržište stanova koje unajmljuju studenti i obitelji potpuno je drukčije od tržišta stanova za poslovne ljude. Mladim obiteljima ili studentima nije svejedno hoće li stan platiti 300 ili 500 eura. Poslovnjaci u pravilu ne gledaju cijenu po kvadratu. Oni odabiru stan u centru ili blizu radnog mjesta koji im se sviđa te prihvaćaju cijenu koju mogu pokriti budžetom što im ga za stambene troškove odobrava poslodavac. Tijekom prošle godine, kad su tvrtke i različita inozemna predstavništva svojim djelatnicima snizili troškove za stanovanje i kad su mnogi skupi stanovi ispražnjeni, neki su najmodavaci drastično snizili najamnine.

Zbog dolaska krize su zamjetno snižene najamnine luksuznih stanova i kuća. To se brzo pročulo pa su najmoprimci postali maksimalno izbirljivi, do detalja kao što su boja keramičkih pločica ili orijentacija balkona, kaže Lana Mihaljinec Knežević, direktorica agencije Zagrebwest, specijalizirane za luksuzne nekretnine. Među zahtjevnom klijentelom u Zagrebu su i dalje najpopularniji stanovi u Babonićevoj ulici te na Salati i Srebrnjaku.

Među običnim svijetom najtraženjje su lokacije u tramvajskoj zoni, posebno jednosobni stanovi i garsonijere. U najmu stanova za studente agencije nemaju znatnijeg udjela. Većina najmodavaca traži polog u visini jedne do dvije mjesečne najamnine za namirenje eventualne štete ili nepodmirenih režija, a agencija kao naknadu za ugovor uzima iznos jedne mjesečne najamnine, što je studentima, odnosno njihovim roditeljima preskupo.

Izvor/autor: Večernji list/PressCut


- 10:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.09.2010., srijeda

Octavia Prodijevih rođaka u rujnu kreće s gradnjom kompleksa kod Biograda

Četiri godine nakon što je turističko naselje Crvena luka preuzela talijanska tvrtka “Octavia” iz Modene, u rujnu će konačno početi izgradnja 20 milijuna eura vrijednog modernog turističkog kompleksa nedaleko od Biograda s ukupno 900 postelja u kategoriji četiri zvjezdice. Nekretnine Zadar

Stopostotni vlasnik tvrtke “Octavia” je obitelj poznatih taljanskih industrijalaca Prodi kojoj pripada i bivši talijanski premijer i predsjednik Europske komisije Romano Prodi. Nekretnine Šibenik

Cijelo će naselje na koncu brojiti 900 postelja u oko 330 smještajnih jedinica. Naime, članovi Nadzornog odbora dioničkog društva Crvena luka, Elio, Luigi i Girgio Prodi, rođaci su uglednog talijanskog političara i kod Bologne imaju nekoliko tvornica za proizvodnju pločica i radnih strojeva.Stanovi Varaždin

Izvor/autor: www.seebiz.eu
- 09:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (7)
Srpanj 2014 (9)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (10)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (3)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (7)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (6)
Veljača 2013 (6)
Siječanj 2013 (7)
Prosinac 2012 (7)
Studeni 2012 (8)
Listopad 2012 (9)
Rujan 2012 (7)
Kolovoz 2012 (6)
Srpanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (5)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (3)
Listopad 2010 (6)
Rujan 2010 (8)
Kolovoz 2010 (3)

Opis bloga

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se