Sjaj Oriona
S obzirom da si i ti, prijatelju i pjesniče Ivane Vidoviću,
u recentnom pjesništvu Lijepe Naše vuk samotnjak, pače,
poskok u klancima i gudurama njene svekolike žalosne
zbilje, dopustit ćeš mi da ovaj svoj post, postavljen na
zatvorenoj grupi skrovitog i markantnog poete Svena
Adama Ewina, podijelim s tobom i s tvojim čestitim
prijateljima i gostima:

Roko Dobra: IZ MAILA PRIJATELJU


SAMOĆOM GÓRDI

Igoru Šipiću

Sâm udružen sobom zlato si dobitka …
Samo uklet kad si, žudnja društvo traži;
usamljen u carstvu vlastitoga bitka,
snáži te dah jutra, a svijet ti je draži.

Al', ako ičije zbog nas duše stenju,
jerbo smo teretom kakva prirepaša –
kao da lijane na stabla se penju,
dok su bez tog, sâme, sirotinjska päša.

Stog poziv zefiru, vjesniku proljeća,
tom pažu Erosa, da burleskom grdi
razloge jedinke na fonu stoljeća,

dokazom pak biva da smo ponos tvrdi,
živo samovanje za vječna uzl'jeća
i da se kob na nas, górde, zalud srdi.

26.11.2015.