Ja i sve
Objavljeno: 08.09.2006., petak
...kad su dvije muhe plesale valcer...
|
Sve manje ideja mi pada za naslove... Mislim da nema potrebe naglašavat da je prvi tjedan škole iza mene... U ovih tjedan dana kolko idem u drugi razred sam naučio jednu veliku mudrost: Dobar profesor je onaj koji sve svoje probleme ostavlja izvan vrata učione, a najbolji je onaj koji i sam ostane tamo. Živio moj profesor informatike!! I tak vidio ja stare školske face, upozno neke nove koji su malo fulali godinu, a sve mi se čini i školu... Profe nas već bombardiraju gradivom. A šta bi ja drugo i očekivo kad su oni plaćeni da nas muče. Da sam mazohist radovao bi se svakom novom odlasku u školu. Al dobro je to nekak. Ne znam kak je u ostalim gimnazijama, al u ovoj sisačkoj obavezno izgubimo i do 4-5 nastavnih sati u mjesec i pol dana, a često i više. Profa jednostavno dođe i kaže da ne moramo doć na idući sat. I, što je najbolje, nikad nismo nadoknađivali izgubljeno. Škola je zakon (čt. zahod). Eto sad kad smo razjasnili neke stvari o mojoj školi, koje su već postale rutinski dosadne, mislim da je vrijeme da se ja uhvatim nekih ozbiljnih stvari i stvarčica. Danas sam naišo na jedan zanimljiv tekst pa bi ga ja volio onak malo prepisat i objavit na svom blogu. Pa, dozvolite, evo ga: Hudson Taylor, glasoviti misionar koji je osnovao kršćansku misiju za Kinu, bio je veliki Božji sluga. Međutim, nakon žestoke Bokserske pobune u Kini godine 1900. u kojoj je na stotine misionara pogubljeno, Taylor se našao u velikoj tjeskobi, a zdravlje mu je bilo opasno ugroženo. Pri kraju svojeg ovozemaljskog života napisao je: "Toliko sam slab da više ne mogu raditi. Ne mogu ni čitati Bibliju; ne mogu se čak ni moliti. Jedino mogu ležati i smiriti se u Božjem naručju poput djeteta koje se pouzdaje u svojeg oca." Jeste li ikad proživljavali takvu tjeskobu, umorna tijela i bolesna srca? Je li vam teško usredotočiti se na obećanja zapisana u Bibliji? Jeste li u takvom stanju da se više ne možete ni moliti? Nemojte se otpisati jer niste duhovni otpadnik. Pridružili ste se skupini Božjega naroda koji je također iskusio mračna razdoblja svoje duše. I kad izdržimo takvo razdoblje, možemo se jedino, a i trebali bismo dakako, smiriti u tišini poput djeteta u naručju svojeg nebeskog Oca. Tu riječi nisu potrebne. Otac koji tješi svoje dijete ne očekuje da će ono razgovarati s njim. A to ne očekuje ni Bog. Zna da nam je potrebna Njegova brižna utjeha. U trenucima nevolja, Njegova nas milost podupire (Psalam 94:18): "Noga mi posrće, dobrota me Tvoja, o Jahve, podupire!" Možemo se pouzdati u Njega da nas provede kroz mračna razdoblja u kojima se nalazi naša duša u praskozorje i svanuće novoga dana punog svijetla Njegove ljubavi i milosti. Kad nam ne preostane ništa osim Boga. znat ćemo da nam je Bog doista dovoljan. Aj narode pozdrav! |
- 22:55 - ovdje klikneš da komentiraš (11) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Pa tu ima svega i svačega pa skoro ničega......ma ima nešto.....šta ja znam šta......tulav neki blog....... Od 28. svibnja 2006. na ovom blogu vas je bilo:
Što znači "ikhthys" ???
Tajni znak kršćana po kojemu su se međusobno raspoznavali bila je riba. Naime, pet slova od kojih je sastavljena grčka riječ ikhthys, "riba", tvore početna slova izričaja Iesous Khristos Theou Hyios Soter, što znači "Isus Krist, Sin Božji, Spasitelj". Izgovara se "ihtus". 
Desing By: Andrij@n@
Copyright 2006 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||