Danas (odnosno bit će jučer kad objavim post), je dan Bjelovarsko - bilogorske županije.
Skupila se svita iz cijele sjeverozapadne Hrvatske, od Čakovca, Varaždina, Koprivnice, došli župani, gradonačelnici, iz same županije stigli i načelnici općina, namirisani, uređeni, red je...slikanje, rukovanje, procjenjivanje, odmjeravanje.
I sve to začinjeno svečanim programom, domjenkom sa jelima, uz pratnju sviraca...
A ponuđeno je bilo slijedeće:

Nastupilo je lokalno, bjelovarsko, obrtničko udruženje, Golub, sa tradicijom dugačkom preko sto godina. I kao autohtoni ples ovih krajeva, izveli su neki dubrovački....
Na domjenku su svirali bivši tamburaši, koji su pjevali popularne napjeve, uglavnom Olivera (o sinjem moru), Gibonija, nešto Petra Graše...Na stranu što ja nešto od te glazbe volim, ali...
Za kraj je uzvanicima zapjevala klapa, iz ovih naših krajeva (ne bi vjerovali), i otpjevala koju autohtonu dalmatinsku pjesmu. I to jaaako loše, ako smijem primjetiti...
A kao šećer na kraju, za jela su bili posluženi plodovi mora, pohane lignje, nešto dagnji...to vam sve raste u najvećim ribnjacima u cijeloj Hrvatskoj, direktno su stigli iz Konačnice i Siščana....malo sutra, naravno. Sve uvoz i smrzotina uvezena iz Novog Zelanda, ili slično ...
A ja sam mislila, kad bi se plesalo nešto folklornog, onda bi to trebalo biti nešto slično ovome:



Zamislite i na Bilogori ima plesova svake vrste, znali su ljudi ovdje odavna i tamburicu svirati, čak i u gajde puhati....

Klapu neću komentirati. Em što je sama po sebi nekvalitetna, em što apsolutno nije iskonski identitet ovog kraja.

A što se hrane tiče...

Da mi je znati tko li je samo to organizirao. I od kud je došao. I jel shvaća uopće gdje živi.
Pa ova županija se diči svojim epitetom najstočarskije županije (?). Najvećim površinama ribnjaka. Raznolikošću i bogatstvom lovne divljači. Poljoprivrednim i voćarskim kulturama. Intenzivno radi na povećanju vinogradarskih i povrtnih površina...

Za dokaz, link iz Wikipedije

Vjeruj te mi, ovdje ne imati što za jesti, uz ovakvo bogatstvo, i servirati gotovo pa konzerve na danu županije, probranim gostima – to je maloumno. U najmanju ruku.

Ako krenete od mlijeka i mliječnih proizvoda, divljači, domaćih proizvoda koji se rade od svinjica (kao npr. krvavice, čvarci i ine delicije), teleće koljenice, šarana sa rašlji i smuđa pohanog u pivskom tijestu, dizanih kolača, gibanice sa sirom, višnjama, sira i vrhnja začinjenog sa malo crvene paprike i još niza autohtonih jela i delicija – ne znam tko je tu lud.

Ili im, njima, županijskim čelnicima i funkcionerima (jel se tako piše?) u stvarnosti, sve to nije važno?


P.S. I da, stolarija još nije gotova. Ništa me nemojte pitati, ovo je priča bez kraja. Odnosno, sa krvavim završetkom koji nije za maloljetnike koji bi to ovdje mogli pročitati....