...:::Girl of darkness:::...

...:::Marija:::...
...:::Girl of darkness:::...
...::::Ekonomistica:::...
...:::Balavac:::...
27.09'
4b. ekonomske
maturantica



I'm so tired of being here
Suppressed by all my childish fears
And if you have to leave
I wish that you would just leave
'Cause your presence still lingers here ...



Image Hosted by ImageShack.us



When you cried I'd wipe away all of your tears
When you'd scream I'd fight away all of your fears
And I held your hand through all of these years
But you still have
All of me


Image Hosted by ImageShack.us



Don't know what you're expecting of me
Put under the pressure of walking in your shoes



Image Hosted by ImageShack.us


Can you forgive me again?
I don't know what I said
But I didn't mean to hurt you

I heard the words come out
I felt that I would die
It hurt so much to hurt you




...::: Like a stone in the water:::...


Oprosti mi što ti ovo ne mogu reći u oči.
Oprosti mi jer drugačije ja neću moći.
Oprosti mi što sada drugoga volim.
Oprosti mi ja te molim.
Da te volim to je bila moja želja, ali
srce ne sluša, ono te voli….
Ali kao prijatelja.
(samo za njega, koji nije uspio dobiti moju ljubav.
Iako smo blizu a tako daleko znaj da imaš
Posebno mjesto u mom srcu. Volim te)




Sumrak se eto spušta čuje se zvona glas. .
žalosno pismo ti pišem rastanku našem
došao je čas.
U ruci pero mi drhti kao da želi reći,
Suza za suzom lije kao da nešto krije.
Zašto je tako moralo biti?
Zašto mladost mora da vene?
Zašto sada život ne napušta mene?
Tko je prvi izmislio ljubav?
Tko je prvi počeo voljeti?
Zašto nije pomislio da i ljubav može boljeti?




Opet. . . nakon toliko vremena...
baš kad sam mislila da sam te preboljela...
od bola sam zaplakala...
opet kiša iz očiju mi lije. . .
nitko ne zna kako teško mi je...

< travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (1)
Srpanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (3)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (5)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (8)
Srpanj 2008 (4)
Lipanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (5)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (4)
Srpanj 2007 (5)
Lipanj 2007 (6)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (15)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (9)
Siječanj 2007 (9)
Prosinac 2006 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


KomeNtari ..Visish/Nevidish

by °°LiL BuT EviL°°

...:::Girl of darkness:::...

Image Hosted by ImageShack.us


Sjetit ces se jednog dana sto bio si mi u zivotu,
shvatit ces koliko si mi...znacio.
Jedne noci kada zuti ce mjesec past nad hladan grad
znat ces da nema me vise,
a shvatit ces da nitko te nikada...nije volio kao ato sam
te nekada voljela ja.Otici ces...na moj grob i uz zapaljenu
svijecu moliti za oprost,ali umjesto glasa mog sto
oprost ti daje,ti cut ces samo jecaje svoje i svoje suze
kako padaju po mojoj vjecnoj postelji
Nadam se da pitati tada ces sam sebe kako mogao
si pustiti da samo tako odem,kako mogao si
po zadnji put usne mi usnama dirati,a da to nisi radio
iskreno,a da to nisi radio jer si me volio.Digni se
tada,ljubavi jedina,i otidi uz pratnju tisine i
svojih koraka,hodaj polako,ne okreci se i
ne vracaj se jer tvoje me prisustvo...i mrtvu
boli.



od dana: 8.srpnja.2008 u 18:53 ima vas....




Boomp3.com



Free Site Counter
Get a Free Site Counter





Zabava i nagrade

The Darkness Inside

Killia

lady grenouille

Ivchy-kumica

Hypnoticc

Eric Corvus

2LUDAKUMA

Labia

black angel92

Magic dreams

_dark_angel_of_death

Bucik@....Luda Pitomačanka

nosen dahom sna


Image Hosted by ImageShack.us



I will not make the same mistakes that you did,I will not let myself cause my heart so much misery,I will not break the way you did...You fell so hard,I've learned the hard way, to never let it get that far...


Image Hosted by ImageShack.us



Možda misle da preuveličavam ali to je dio mene.
Možda sam sve umislila, ali tako je bilo.
Iako su bili uz mene u dobru i zlu nisu trenutno tu.
Potreban mi je samo mali zagrljaj da osjetim toplinu…
I kome da priznam kako mi je?
Nitko ne razumije.
Tko će mi reći dobro je ?
Nikoga nema.
Pitam se hoće li netko ustati i doći do mene!
Prazno je.
Zar je uzalud sve što sam činila?
Sva ona dobrota u meni, a sada….
Kada je najpotrebnije nema nikog!
Ima li smisla živjeti ovako?
Uz toliko tuge i ustajalih osjećaja. . .
Jednom ću stati i reći sve na glas.
Bojim se da taj dan neće doći.
Nitko neće slušati.
I ja ću kao i uvijek biti sama.
Sama u svijetu u kojem sam rođena.
Sama među ljudima koji su oko mene.
Sama….
Ali doći će dan kada će svi pomisliti na mene
I upitat se: Dali smo mogli pomoći?
A ja ću i dalje biti sama daleko od njih.


Image Hosted by ImageShack.us


Umrla sam.. .
Večeras kad shvatila sam kakav si.
Umrlo je moje srce, koje te nekad toliko voljelo.
Umrla je moja duša koja je zbog tebe tolike
Godine patila.
Umrlo je moje tijelo…
Moje oči, koje bez tvojih pogleda više nemaju sjaj.
Moje usne, koje bez tvojih poljubaca ne vrijede ništa.
Umrlo je sve u meni, a ti ni ne shvaćaš koliku si mi bol
Nanio, za cijeli život me povrijedio.
Ali opraštam ti sve, štoviše, žalim te, jer ti ne znaš voljeti,
Ni ljubav primiti.
Sada idi iz mog srca iz moje duše dok moji snovi kao kule
U pijesku se ruše.
Ne želim zbog tebe više plakati i patiti, jer znam da jednog
Dana ću te zaboraviti.
I znaj da ne mrzim te, ja opraštam ti sve....

...:::Girl of darkness:::...

Image Hosted by ImageShack.us



If we could see tomorrow
What of your plans
No one can live in sorrow
Ask all your friends
Times that you took in stride, their
Back in demand
I was the one who's washing
Blood of your hands


Image Hosted by ImageShack.us



I got a
Heart full of pain
Head full of stress
Handful of anger
Held in my chest
Uphill strle
Blood, sweat and tears
Nothing to gain
Everything to fear

ponedjeljak, 30.04.2007.

San

Ponovno su bili na kraju jedne priče. Na pragu ka novom rastanku.
Pisala je posljednje stihove namijenjene njemu. Nije vjerovao da ga voli više od svih. U očima budio joj se sjaj. Gorjela je beskrajna čežnja za svime što je bilo, i što se nikada neće ponoviti. Nije ga smjela zavoljeti. Samo je htjela njegovu ljubav osjetiti barem na trenutak, a ne sve laži i lažne osjećaje ostaviti za zadnji trenutak rastanka. Možda će naći neku ljubav novu ali srce će ga uvijek vući ka njoj. A nju duša boli i tuga se spušta u svakoj suzi koja pada niz obraze. Samo jedan dodir bio bi dovoljan da osjeti ponovno toplinu.
Prolazili su dani a ona je patila:!
Stajala je nepomično promatrajući zvijezde. Birajući najsjajniju zvijezdu u nadi da će pronaći njegovu…. Htjela je sakriti sve tajne u toj noći. Ostavit ih zvijezdama.
Sjetila se svih događaja. Smiješak se pojavljivao na licu. Legla je na travu. . . . Sjaj bijele haljine dolazio je do izražaja. Tratinčice su odavale osjećaj mirnoće, nevinosti. Povjetarac je njihao travu i čuo se zvuk šuštanja lišća drveća. Latice drveća letjele su po zraku. Osjećao se miris prvog proljetnog cvijeća. Ptice su pjevale svoje pjesmice koje su uspavljivale.
Željela je oprost! Osjećala se slobodno. Bila je slobodna od svih problema, od svih laži.
Zaklopila je oči i razmišljala je! Cvrčci su upotpunjavali noć iz snova. Otvorila je oči i pogledala ponovno u nebo. Iznad sebe vidjela je mjesec kako joj se smiješi,a u mjesecu njegove oči kako svjetlucaju. Ustala je i krenula ne znajući kamo. Sve latice su kretale prema njoj. Kretao je i on! Ugledala ga je i trčeći krenula prema njemu. Oboje su trčali ali nikako da stignu jednu do drugog. Napokon zagrlili su se. Podigao ju je i zavrtio. Osjećala se voljeno kao i on! Ponovno je živjela svoj život iz snova. Osjećala se kao leptir koji leti u najljepšoj proljetnoj večeri. Zažmirila je i nije htjela zaboravit taj trenutak. Nije htjela zaboraviti njega i puštati ga kao prije. Osjetila je hladnoću. Nije htjela otvoriti oči ali nešto ju je vuklo. Ipak otvorila ih je. Stajala je sama na sred livade. Njega nije bilo. Vjetar je i dalje puhao a ona je bila sama. Jeli to bio samo san ili? Jeli samo maštala o tome ili. . . . ? znala je da je bio stvaran, ali kako je odjednom nestao. Pogledala je u nebo i tek sada vidjela najsjajniju zvijezdu koju je toliko tražila. Mjesec je bio prekriven oblacima, a ona je bila sama. Kao nekad. Pustila je suzu niz obraz. Suzu koja je sjala u noći.
Probudila se u hladnoj sobi. U svom krevetu. Oko nje su bili samo prazni zidovi koji su odavali tamu . Smijeh je napustio njene oči! Bio je to samo san. Ustala je iz kreveta i pogledala kroz prozor. Vjetar je puhao, latice su padale. Otvorila je prozor i osjetila miris proljeća kao u snu! Pogledala je u nebo i vidjela ponovno najsjajniju zvijezdu. U mjesecu je vidjela njegov odraz. Odraz tuge i bola. Izgledalo je kao da mjesec plače. Znala je da ga više neće vidjeti. Bio je to zadnji san u kojem je bio on. Barem je bila malo sretna. Okrenula se od prozora. Krenula je u krevet ali nešto joj je privuklo pozornost. Vuklo ju je da pogleda prema ormaru. Pogledala je i . . . i ugledala je bijelu haljinu kako visi na ormaru. Bijela haljina kao i ona kakvu je imala u snu. Sjela je na krevet i gledala u nju. Zapuhao je povjetarac. Topli povjetarac. Mjesec je obasjao sobu a latice su uletjele.
Srce je počelo ubrzano kucati. Suza je pala ponovno. Možda ipak sve ono nije bio san. Kako se sve ovo dogodilo. . . ? Znala je samo da on misli na nju. Barem ma



| Just Say SomeThiNg (28) | PriNt sOmeThinG | # |

subota, 28.04.2007.

yo...

evo ljudi ja sam malo svratila. . . sutra imamo vatrogasno natjecanje. . .
jedva čekam . . . . joj molim vas da mi pomognete. . . koju priču da objavim za natjecanje. . .??? prijavila bi se pa. . . ! pliz pišite. . .pa da znam . . . pozdravljam vas sve



| Just Say SomeThiNg (26) | PriNt sOmeThinG | # |

srijeda, 25.04.2007.

Tek kada nešto izgubiš shvatiš koliko ti je značilo!

Cijelo mjesto je pričalo: predivan su par! To je prava ljubav!
Idila života je trajala, ali nije sve bilo savršeno kako su svi mislili. Ona ga je voljela, ali on nije bio siguran u svoje osjećaje, nije bio spreman da se veže za nekoga. Dani, mjeseci su prolazili. . . osjećala je strah u njegovom glasu! Htio je izgovoriti nešto ali nije mogao. Okrenuo je leđa i otišao. Znala je svemu je kraj! Mjesto je utihnulo. Nitko ih se nije sjetio. Možda poneki u svojim mislima ali ne na glas. Godina za godinom i ona je nastavila svoj život. Pokušavala je biti sretna što joj je polazilo za rukom. On je bio sam! Ostavio je sve i tugovao je. Nije joj bilo jasno zašto su se rastali njih dvoje. Ostavila je sve po strani i u nadi da ga neće više sresti. Pitao se gdje je ona! Htio je znati gdje je i dali je sretna. Pronašao je kutiju a u njoj njene fotografije! Shvatio je kako je pogriješio. Ostaviti osobu koju voliš. . . da volio ju je a to je kasno shvatio. Pričao je da mu nije stalo do nje bio je ponosan. U sebi je čuo glas koji mu je govorio da laže. Htio je da bude pored njega da joj može dati sve to prije nije. Govorio je da mu je bolje bez nje da ima boljih, a u sebi je žalio i patio. Sjedio je u kutu sobe i gledao je kroz prozor u svjetlo što je svjetlilo na stupu. Razbijao je glavu pitanjima. Gdje je? S kim je? Dali je sretna?
Nju je u noći (toj istoj) probudila noćna mora. Pogledala je prema prozoru i sjetila se njega. Zašto? A prošlo je tako dugo. . . nije htjela opet proživjeti onu bol! On je za to vrijeme skupljao hrabrosti da je pronađe, priđe joj. Htio je dokazati koliko je voli, jer njegovo srce zna samo za nju. Nijedna je nije mogla zamijeniti. Obećavao si je u tišini kako je neće napustiti. Nije mogla ni zamisliti koje planove smišlja. Pokušavala je da ga ne voli. Znala je da je sve to bilo za njezino dobro. Povrijedio ju je kako bi mu ona mogla vratiti. Bila je dobra, a dobrim curama se uvijek loše događa. Loši ljudi bolje prođu u životu- mislila je! Oprostila mu je sve!
Došao je i taj dan susreta. Stao je pred nju! Bio je sretan što je vidi i što će napokon početi sve iz početka. Stajala je nasmijana. Krenuo je polako prema njoj. . . . . . . . . . . a ona, ona se odmaknula. Nije mu bilo jasno! Svojim nježnim glasno izgovorila je: sada je kasno. Ti si samo moja prošlost koju još volim i koju moram zaboraviti. Zastao je i shvatio: tek kada nešto izgubiš shvatiš koliko ti je značilo. Samo je pitanje dali se to može vratiti. . .



| Just Say SomeThiNg (26) | PriNt sOmeThinG | # |

utorak, 24.04.2007.

Pjesma ljubavi!

Ima jedan svijet čija vrata stoje otvorena, a čuvaju iza svojih zidina ljepotu samoće i mirnih budućih dana. Ipak neki ljudi previše traže od mene oni ne vide toplinu mojih očiju i izgubljenu sreću na mom dlanu.
Tjeraju me da sjedim u tami i patim. Polako se gubim u tom čudesnom svijetu i labirintu iz kojeg samo ti možeš pronaći izlaz. Poželim otići i uroniti glavu u nesretne zvijezde. Osjetiti miris kiše na laticama ruža. Kupati se u nabujalom izvoru riječi što se prelijeva nečijim licem.
Ali eto pristala sam na kraju otpjevati i tu pjesmu u sumrak ovog dana, i kada cvrčci spremaju svoju postelju, kukci sklapaju svoja krila u zagrljaju tmine, a mravi odmaraju umorne noge u čudesnom labirintu života. Dođe mi da te primim za ruku, osjetim tvoje rame na svojem, a tebe nema i nema.
Ja tako nesretna tako prokleto usamljena vičem u noći. Ničega više nema samo sjena pleše na mojim dlanovima, a zatim lagano umire preplašena mojim duhom od kojeg lagano umiru posljednji tragovi riječi.
S tobom u mislima tako nemirna i djetinjasta svako novo jutro i dan s tobom su mi kao u raju!
Pet je tjedana kako zajedno nismo. Znam da ti još nije jasno da ne možemo biti zajedno i da ti je teško kao meni. Ali znaš ono ne bira pamet nego srce. Moje srce je izabralo. Žao mi je!




| Just Say SomeThiNg (15) | PriNt sOmeThinG | # |

subota, 21.04.2007.

Poput anđela

Forsirali su je! Htjeli su da bude posebna, savršena! Brinuli su se samo za njenu školu. Samo za to! Nisu marili za njene osjećaje, želje . noćima je gledala prijatelje kako zajedno provode noći u smijehu i pjesmi. Nisu znali kako bi joj pomogli. Kada nikog nije bilo i kada bi svi već spavali izašla bi van iskradajući se iz kuće! Šetala je ulicama i promatrala sve u sjaju svjetiljki na stupovima. Maštala je o svijetu u kojem bi svi bili slobodni čak i ona! Znala je da pripada nekamo ali. . . Kamo? Kome? Šetnja ju je promijenila. Vidjela je osobu u daljini. Po mraku kretala se prema njoj. Tko li je to? Približavalo se a nju je obuzela jeza. Postalo je hladno! Došao je od nje. Nikad prije se nisu vidjeli. Obučen u crno, tetovaža kao narukvica na ruci. Upitao je što radi sama u sred noći! Odgovorila je uplašeno. Bojala se!
Srce je ubrzao lupalo, ali osjetila ej nešto kao nikad prije. Osjećala se sigurno. Prvi put u svom jadnom životu. Htjela je pobjeći ali srce nije dalo. Sjeli su na klupu. Pogledi su im se sreli. Vidio se samo sjaj u očima. Pričali su dugo. . . teme su proizlazile same od sebe. Oslobodila se kao nikad prije nikome. I to sve osobi koju ni ne poznaje. Sati su prilazili i bilo je vrijeme za povratak kući. Bio je ljubazan i dopratio ju je do kuće. Stigli su i oprostili su se. Mislila je da ga neće više vidjeti. Nije mogla spavati. Svake noći je izlazila i niko je nije vidio. Htjela je biti sa njim. Potajno su se nalazili. Sve to se pretvaralo u nešto veliko! Vjerovala je sebi da čini pravu stvar. Imala je priliku da se prepusti, uživa u životu napokon. Bili su suprotnost. Ona poput anđela a on sasvim suprotno. Kao crno i bijelo! Oboje su bili svjesni svojih postupaka. Prepustili su se. Predložio je bijeg od svih. Bila je spremna samo su čekali da završi školu. Trajalo je malo duže otkad su se upoznali. Otkad su progovorili i osjetili ono. . . promijenila se, prijatelji su odmah shvatili. Roditelji kao ni obično nisu brinuli o njenoj sreći! Uništavali su je! Osjećala se kao lutka! Samo je on bio taj koji je uvijek bio uz nju. Došla je jednog dana kući umorna poslije škole. U kući je bio čovjek nepoznata lica. Lice mu je bilo puno gorčine i bora. Sjela je. Otac je primio na ruke novac, a majka je zaplakala. Još uvijek je sjedila i promatrala što se događala. Okrenula se i vidjela putne torbe, a u njima njezina odjeća. Majka je pogledala u nju. Prodali su je. Zar je nimalo nisu voljeli? Što im je ona kriva? Daju je čovjeku kojeg ni ne poznaju. Jesu li mislili na nju? Na njezine osjećaje? Primili su je čvrsto da ne pobjegne i odveli je u auto. Plakala je i odupirala se. Misli su joj letjele ka njemu. U tom trenutku naišao je on. Pokušao je spriječiti to. Bezuspješno. Veselo su objavljivali svatove. On je patio kao i ona. Došao je i taj dan. Crkva puna ljudi. Nije htio ostati bez nje, kao ni ona bez njega. Obukla je bijelu vjenčanicu,napisala pismo, a zatim stavila i bijeli veo. Pogledala je prema vratima, i vidjela da je čekaju. Pismo je bacila kroz prozor. Znala je da će doći. Postao je dio nje, ali morala se odvojiti od njega. Došla je do crkve,a on je za to vrijeme čitao pismo. Trčeći je krenuo prema crkvi da je spriječi. Ona je već ležala. Tuga ju je prevladala. Ležala je u bijeloj haljini, još uvijek živa ali u mukama. Došao je i kleknuo. Primio je u naručje. Pogledi su se kao prvi put opet sreli. Čvrsto ju je zagrlio, šapnula mu je na uho da ga voli. Najednom svi su zašutjeli i čule su se njene posljednje riječi. Nasmiješila se i rekla: oprosti! Ne ubijam samo sebe već i malog anđela. Izgovorila je to i oči su se zaklopile. Nije ih više otvorila. Umrla je! Sa sobom je odnijela i dijete koje je nosila. Koje je bilo znak ljubavi! Iako mrtva izgledala je poput anđela u bjelini i nježnog lica sa osmjehom.



| Just Say SomeThiNg (37) | PriNt sOmeThinG | # |

utorak, 17.04.2007.

Anđeo tame!!!

Bila je djelomično sretna. Ako se to može tako nazvati. Sve se preokrenulo. Brinulo ju je nešto što bi joj promijenilo život. Bojala se da je možda. . . . trudna! Strah joj je tekao kroz vene. Pila je toga dana a bi ublažila sumnje koje su je mučile! Tony je jedva čekao da je vidi nakon toliko vremena. Vraćao se sa putovanja. Bila je sa društvom koje joj je davalo potporu.
Zvao ju je! Rekla je: Boli me glava. Sada idem kući. Možda drugi dan!
Povrijedila ga je. Nije namjerno ali nije mu mogla gledati u oči. Na kratko uz društvo je zaboravila na svoj problem. Ali opet: nije znala kako će mu objasniti ovu situaciju. Trudna a i to sa osobom koja mu je neprijatelj. Njena prva i jedina ljubav. Iznenada začula je zvuk auta. Okrenula se i ugledala ga. Bio je to Tony! Stao je i pogledao je. Osjetio je nešto! Nije ga pogledala. Nisu progovorili ni riječi. Nešto ju je privuklo i pogledala je prema gore. Tu situaciju nije mogla ni zamisliti. Bio je to Marko. Opet je stajala između njih. Nije htjela to. Sve ove godine borili su se za nju. Prijetili si a sada su oboje tu. Pogledavali su se mrzovoljnim pogledima. Mrzili su se zbog nje. Oboje ju vole. Samo jedan ima njeno srce. A to je Marko. Sudbina nije htjela da ostane s njim. Rastavili su ih.
Svi su vidjeli Markove poglede čak i Tony. Spustila je suzu a on je htio otići do nje, ali ipak Tony. . . nije mogla više. Krenula je kući. Marko je pogledom pratio svaki njen korak sve dok nije nestala u tami. Iste večeri primila je poziv od Tony-a. nazvao je. Javila se. Rekao je: „Prepuštam te Marku !“
Osjećala je kako joj se srce steže. Bila je povrijeđena. Osjećala se kao igračka. Kao lutka koju uzimaju i vraćaju kada je potrgana. Htjela je riješiti se muka. Najlakši način bio je ubiti se. Ali kako ? ? ? Razmišljala je. Zbrajala, oduzimala, množila i dijelila.
Ali rekli su joj nešto što nije očekivala ni u snu. Marko je priznao osobi kojoj najviše vjeruje da ju voli. Ali što joj to sada znači. Bila je spremana na samoubojstvo. Sama je u svemu ovome. Na svu sreću nakon 2 dana saznala je da ipak nije trudna. Život joj nije bio gotov. Bila je sretna što su nestali dani brige za još jedan život.
Sretna koliko i nesretna. Poigrali su se njome. Postala je čvrsta. Jača nego prije. Nije htjela stati i glumiti žrtvu. Bila je drugačija. Nije bila dobra, mirna, nježna, već bezosjećajna. Osjećala je samo prezir. Sve što je dotaknula postalo je drugačije. Ruke su joj bile hladne.
Shvatila je da je prekasno. Tony joj više nije mogao predbacivati, a Marko patio je.
Ponavljala se noć. Išla je kući. Marko je gledao kao prije. Vidio je sam na par metara ne kao prije. Njena crna odjeća topila se sa tamom. Istovremeno kao nekad obojica su stajali na isto mjestu kao i one noći. Pustili su suzu skrivajući je od drugih. Osjetila je to. Okrenula se i samo nasmijala. Ipak je ona ta koja vraća ono što joj je učinjeno. Ipak je ona anđeo tame.


Nije kao prijašnji postovi. . . Ne znam zašto ali ne sviđa mi se. . . Vi odlučite!
Sada ne stignem ali sve ću vas posjetiti . . . .
*pusa! Vojim vas sve








| Just Say SomeThiNg (28) | PriNt sOmeThinG | # |

četvrtak, 12.04.2007.

Opet depra

Jao ljudi. . . evo mene. . . Došla sam u kuću i odmah na net!
Kako su me iživcirali ovi ljudi vani. . . Bila sam barem malo happy, ali sada depresija. . . Oni svi tako happy a ja tužna. Ne znam što je sa mnom! Mislila sam nešto napisati ali nemam snage. . .
Možda koji drugi dan. . . Pozdrav svima! *pusa* vojim vas



| Just Say SomeThiNg (24) | PriNt sOmeThinG | # |

utorak, 10.04.2007.

Ljubomora

Rastali su se sam o na par dana. Barem su tako mislili. Oboje krenuli svojim putovima.
Zagrlili su se, nasmijali i po posljednji put poljubili. Oboje su htjeli ostati, ali. . . Sudbina je htjela drugo! Sjeli su svako u svoj auto, zadnji put se pogledali i krenuli svako na svoju stranu.
Na papiriće su napisali svoje nove adrese i brojeve telefona. Oboje su stigli na svoja odredišta. Istovremeno a da nisu ni znali izašli su iz auta.
Stali i duboko udahnuli. Čuli su se svaki dan. Veza je bila lijepa iako na daljinu. Iznenada sve je puklo.
Prolazio je gradom i bez ijedne nade vido je NJU! Srce mu je ubrzano lupalo. Krenuo je prema njoj ali stao je. . . Nije bila sama! Obećala je da mu se neće približiti, ali on je stajao pored nje. Čovjek koji se bori oda ju osvoji. Stvara mu je probleme i uvlačio joj se u kožu.
Taj trenutak uništio je sve. Pukla je veza na sitne komadiće. Sitne komadiće kao kada se staklo rasprši u milijun komadića.
Izgovorio je riječi koje nije smio ali nije ni htio. Nije htio objašnjenje da je sve slučajnost. Slušao je ponos. Taj vražji ponos koji je ovaj put pogriješio. Mrzio ju je i volio istovremeno, a ona nije bila kriva što je rođena za inat. Nije to znala već su drugi znali.
Nešto tako prekrasno puklo je. Za inat je radila ono što nije smjela. Bila je povrijeđena. Voljela je ali i patila je. Godine su prolazile i prolazile. Znao je da griješi i da mora pokušati. Nije si htio oprostiti i htio je boriti se kao nikad do sada. Previše ju je voli. Razdvojio ju je od čovjeka kojeg je mrzio ali ona ga je voljela. Ona to nije znala. Mislio je samo na sebe. Pretvarao se u nešto što nitko nije shvaćao. Ona je razmišljala i obećala si ako će imati prilike da popravi sve učinit će to. Mislila je da je ona kriva što je nesretan. Jednom su se slučajno sreli, barem je tako mislila. Htjela mu je popraviti bol, iako je znala da neće biti sretan. Ne kao sa osobom koja joj je zabranjena. Pitala se što je to uopće sreća? Tko zna?
Uvjeravao ju je da ih to ljubav veže. . . Nije htio opet prepustiti drugom i izgubiti njemu nešto jako vrijedno. Bio je opsjednut njome. Samo je nju vidio. Bio je spreman ubiti zbog nje. Poljubio ju je, ali ona nije osjetila onu strast kao prije. Misli su joj lutale. . . Ali ne prema njemu! Molio ju je za oprost, kleo se na vječnu ljubav, ali ona je samo šutjela. Smiješak na njenom licu bio je pun tuge. Crte lica su bile drugačije. Svaki tren je mogla zaplakati ali nije. Ona je u srcu nosila drugog. Njegovu najveću noćnu moru. Bio je lud od ljubomore. Mislila je da je sretan i bilo joj je drago. Nije marila za svoju tugu koja je svakim danom bila sve veća. Postao je okrutan. Ljubav je prerasla u nešto odvratno! Čuo je auto kako se zaustavlja kod kuće. Vidio je svoju najveću moru, njenu jedinu ljubav. Nije htio ostati bez nje. A ona ona je samo sjedila u kutu pored kamina. Puna modrica. Nijedan od njih nije znao kako će završiti. Uzviknula je al uzalud. Iz kuće čula su se dva hica iz pištolja. Kasno je ušao u kuću. A njih dvoje ležali su mrtvi na podu. Ljubomora je svladala ljubav i dobrotu



| Just Say SomeThiNg (23) | PriNt sOmeThinG | # |

ponedjeljak, 09.04.2007.

Mali odmor

Evo ipak sam nakon malo mozganja došla na ideju za novi post. . . Počela sam pisati već tako da će sutra biti objavljeno. . . . *Vojim vas sve*



| Just Say SomeThiNg (9) | PriNt sOmeThinG | # |

Čuvajte prijatelje jako su vrijedni. . . .

Prepričavali su se prošli dani i događaji. . .
Svi su sjedili oko vatre. Lica su im sjala kao i oči. Smijeh se čuo na daleke udaljenosti, a pjesma još više.! Bila je tako sretna. . . Sve do onog pogleda koji joj je uputio ON „Najbolji prijatelj“! Pogledavši je hladnoća je obuzela njeno tijelo. Svojim prodorno plavim očima kao da ju je gušio. Zašto je to osjećala? Je li moguće?
Njih dvoje su ipak bili kao braća. Dijelili su tajne, provodili sve svoje slobodno vrijeme zajedno! I sada najednom. . . Nije znala da će to biti zadnji put da ju je pogledao. Uputili su se prema svojim kućama , a on je nije ni pogledao, a kamoli pozdravio! Svaki put je uobičavao reći joj sa slatkim osmijehom : Laku noć! Taj put nije to čula. Okretao je glavu od nje. Ona kao da je gledala drugu osobu. Isto tijelo ali drugi duh. To je bio problem! Čekala je noćima da joj pošalje poruku. Onako kako je znao! Ali sve više je gubila i ono malo nade što je ostalo. Društvo se udaljio od nje. Pričali su i pričali, ali ona nije znala. Bila je tako usamljena, nezaštićena. . . Dani i noći bili su isto. Provedeni u suzama. U daljini je slušala smijeh koji joj je probadao njene uši i davao joj još jaču bol. Htjela je objašnjenje ali nije ga dobivala. Što je učinila? ? Trajalo je i trajalo! Mislila je ako nastavi život bez njega i njih bit će bolje. Ostavila je prošlost . . . Mjesecima se borila i uspjela je. Nije više bilo isto kao prije. Gubitak nećeš što joj je bilo važno dalo joj je snage. Više se nije vezala ni za koga. Samo je ona znala da ga nitko ne može zamijeniti! Jednom ga je srela. Vidio ju je nasmijanu kao nekad. Htio je priči ali nije. Htio se ispričati zbog svega. Zbog drugih odbacio je najvažnije, a to je prijateljstvo. . . Kajao se. . . .ali sada. . .. sada je ona okrenula glavu i bila ponosna.
Svi su ga ostavili, bio je sam. Ipak nije imala srca biti zlobnica kamenog srca.
Došla je do njega i zagrlila ga. Oboje su znali da ne smiju više to dopustiti. Izgubiti prijatelja!



| Just Say SomeThiNg (11) | PriNt sOmeThinG | # |

nedjelja, 08.04.2007.

Sretan Uskrs!

Došla sam odmah ujutro da vam samo kažem! Sretan Uskrs! Želim vam mnogo, sreće, zdravlja, ljubavi i puno novih postova wave. . . he he¨!! Čujemo se! *vojim vas*



| Just Say SomeThiNg (9) | PriNt sOmeThinG | # |

subota, 07.04.2007.

Uspomena na nju

Prolazila je ulicama. . . Okretali su se za njom i pokazivali prstima na nju. Svaki pokaz na nju probadao joj je srce. Srce koje je već bilo bolno. Stajao je sa društvom. Okretao je glavu od nje kada bi prolazila. Volio ju je, ali to nije nitko znao. Sramio se svojih osjećaja koje je gajio prema njoj kako su govorili lakoj ženi! Djeca na ulici govorila su joj okrutne riječi, a nitko ih nije sprječavao. Čak ni on koji ju je volio, kao i ona njega
Potajno su se viđali! Jedne noći došao je svemu kraj. Rekao je ovo neće ići.Stajala je mirno, kao zaleđena. Srce je ubrzano kucalo. Okrenuo je leđa i rekao : Laka si,ne mogu ali te volim!
Kasnije je želio da nikad to nije rekao! Laganim koracima otišao je a ona je ostala SAMA!
Počela je padati kiša kao da je znala. Stajala je duže vrijeme i u nevjerici trudila se da shvatio da je sve ovo samo ružan san. On ju je gledao ali ona nije vidjela. Skinula je prsten što joj je poklonio kao znak da će zauvijek biti zajedno. Pogledala ga je sa suzama u očima, poljubila i bacila na pod. Tu noć nestala ej. . . Nitko je nije vidio danima. ON nije mogao bez nje. Bilo mu je svejedno što su govorili. Kao što su znali ljubav je jača od svega. Spremio se i krenuo je tražiti. Tražio je i tražio, ali uzalud. Htio je samo izgovoriti riječi koje su bile u njemu i tražiti oprost. Zagrliti je i nikada više ne pustiti. Potraga je završila i umoran se vraćao kući. Vidio je ljude na okupu, kako plaču. Potrča je i ugledao je. . . Ležala je nepomično. . . Njegova slika bila joj je u ruci! Živjela je u nadi da će preboljeti, ali bolest je bila jača. Mladost je završila, a on je ostao sam. Danju i noću klečao je pored njenog groba i gledao sliku na spomeniku. Htio ej da je mogao zadnji put reći ono što osjeća. Samo te dvije riječi: VOLIM TE!
Bila je žena koja je rođena za njega, bila je žena nježna kao cvijet. . . Postala je dio ljudi koji su krivi za sve! Pričali su priče o njoj, ali bilo je prekasno. . . Ipak ostala je uspomena na nju i njezinu nevinost!



| Just Say SomeThiNg (5) | PriNt sOmeThinG | # |

petak, 06.04.2007.

hey

sutra će biti novi post



| Just Say SomeThiNg (4) | PriNt sOmeThinG | # |

utorak, 03.04.2007.

NJEMU OD NJE!

Sunčan dan! ON i ONA! Rekao je da mu je žao ! Druge su bile tu,ali krivo je postupio!Samo ONA je bila uz njega sve vrijeme. . . Sjetila se 13.3 i zaplakala je. Iako nije htjela bilo je jače od nje! Pogledao ju je i pitao zašto plače! Šutjela je ali suze su stajale u očima! Kleo se na vječnu ljubav. Nikad nije bila tako zaštićena! Ali ipak. . . Odlučili su da će ponoviti onu noć! Ovaj put je bilo posebno! Oboje su umjesto suza imali osmijeh na licu. Pogled su uputili jedan drugome, samo. . . ONA je znala da je to sve samo još jedna iluzija! Možda završna priča. Vidjela je sjaj u njegovim očima,ali lažni sjaj. Gledao ju je svojim prodornim smeđim očima. Dopirao je do njenog srca u kojem je jasno mogao vidjeti svoj odraz.
Osjećala je ono nešto,ali nadala se uzalud! Susretu su bili u prolazu. Smijeh na njegovom licu. Bila je sretna barem malo do te proklete istine! Sve o čemu je maštala palo je u vodu. Snovi o zajedničkom životu kao i svaki put pretvorili su se u pepeo. Još jedan pokušaj da bude sretna sa osobom za koju bi život dala pao je u vodu. Zli ljudi su sve otkrili i sreću joj uništili. Povjerila mu se ali on joj je kao i uvijek zabio nož u leđa. Boljelo je tako jako . . . Srce joj od tada poznaje samo tamu koju samo ona zna i koju čuva u sebi! Bila je nasmijana i vedra osoba. Tako su mislili! A u sebi lila je krvave suze u kojima se jasno mogao vidjeti NJEGOV lik. Voljela GA je!
Ipak osjećala se zaštićeno jer je imala nekog pored sebe. Bila su to dva anđela. Na ramenima su joj sjedila. Njegove slike danas više nema na stolu na kojem je pisala dnevnik i gledala u sliku. Ostalo je samo NJEGOVO ime. Ime na ruci koje ju je podsjećalo na onog kojeg voli, na ono što je imala i na ono što nikad više nije imala. . .

Posvećeno 1. i jedinoj ljubavi, a zatim i anđelima koji tu pokraj mene.
Hvala svima na komentarima! A što ću ipak me ne voli



| Just Say SomeThiNg (13) | PriNt sOmeThinG | # |

ponedjeljak, 02.04.2007.

Ljubav je u zraku

Napokon sam odlučila novi post napisati. . . ! ! Ovih dana samo dobre vijesti kruže oko mene. . .
ŠKOLA: Bez komentara
FRENDOVI: Vratili li su se u društvo meni najdraži ljudi. . . Stara mi je rekla kao i njihovi roditelji (Naime radi se o dva frenda) da otkad se nismo družili sve je bilo u normali. . . A sada prvi dan kako smo zajedno odmah sranja. Naime probudili smo cijelo susjedstvo. . . Navečer smo se odlučili voziti sa kontejnerima! Oni su se vozili a ja snimala. . . J Uvijek kad sam trebala podršku bili su uz mene,a onda jednog dana sve je završilo, ali evo opet su pokraj mene!
Samo im neću oprostiti tako lako što su mi za 1.April kontejner dovukli do prozora od sobe! Sva sreća da sam odmah ujutro maknula jer da su susjedi vidjeli . . . I ovako svašta pričaju!
LOVE: Pa. . . Sve mi još izgleda kao san! Možda je njegova pjesma koju sam objavila stvarno izraz njegovih osjećaja. . . Od subote sam odlučila da ću opet probat s njim! Ponos mi je popustio! ! Jučer su mi bili najljepši trenutci koje sam imala s njim! Čekao me od 1 sat do 5! Nisam se mogla prije nać s njim! Imala sam vježbe i ta sranja! Sjeli smo na motor i otišli daleko od svih! Pričali smo i smijali se! U jednom trenu rekao mi je nešto zbog čega sam pustila suzu iako sam se pravila da nisam čula! Rekao je: Ostat ćemo zauvijek zajedno!
Nije htio ponoviti, samo me čvrsto zagrlio! Još me sve njegove riječi vrte po glavi. . . Možda će me opet povrijediti i ostaviti, ali njegove riječi mi puno znače.
Mislila sam da me u školi neće ni poznati, ali svaki put kada je prošao pored mene slatko se nasmijao i mahnuo mi . Ipak nije zaboravio jučerašnji dan! Svaki sat je bio u razredu pored mog. Zezali smo se. . . Možda mu stvarno ipak nešto značim! Rekao je da ne osjeća nešto prema meni ne bi me svaki put molio da mu se vratim iako me svaki put ostavio zbog druge!
I samo je jedna istina s kojom se slažem! JA GA NIKAD NISAM POVRIJEDILA! Pozdrav svima! *vojim vas!



| Just Say SomeThiNg (6) | PriNt sOmeThinG | # |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se