Poezija, humoreske i priče

Dravska kompa
tiho i smjerno plovi
amo-tamo.

Franjo Halusek

Dok prelazim Dravu
promatram igraonicu
na kompi.

Franjo Halusek

O cvijeću
ne znam mnogo, ipak
uživam u njemu.

Franjo Halusek

Ne mogu samo
sjediti. Idem se provoziti
biciklom.

Franjo Halusek

Proljeće
samo što nije. Prva
vjesnica je tu.

Franjo Halusek

Radostan i
smjeran dočekujem
Uskrs.


Franjo Halusek

NIŠTA BEZ VOLJE ZA OKRUŽENJE BOLJE

Okruženje moje,
bilo bi bolje,
da se upoznali nismo,
lakše bih se sada
snalazili bismo.
Ovako je teže
predvidjeti stanje
i za te
i za me.
Prošli smo dosta
svega i svačega.
Zaslužili smo
i više
i bolje,
okruženje moje!
Možemo mi
i brže
i bolje,
samo,
samo treba
malo više volje,
za okruženje bolje.
A za veći domet
i izvjesnu budućnost
još dodati treba,
mudrost,
upornost
i dakako
odlučnost!

Franjo Halusek

NIŠTA BEZ GLAVE

Svakoga dana,
glavom o glavi,
saznam sve više.
Izgleda da je, ipak,
sve u glavi!
Tako na primjer
i mozak mi je bolji
nego što mislim.
I ne samo to.
Više i godine
nisu tako važne.
Baš zgodno!
To mi se sviđa.
Ali, to nije sve.
Umjesto jednog
saznah da imam čak dva
tek toliko,
da se zna.
I to, ne bilo kakva,
nego dva velika,
i lijevi
i desni.
Istina, nisu odvojeni
već dobro povezani.
No, to ipak, ne znači
da svaki od njih u
nečemu nije bolji i
drugačiji.
Dapače,
jedva čekaju
da se to spozna,
i upotrebljava.
I tako, konačno, shvatih
nešto jako važno.
Kaciga je važna!
Ubuduće mogu
svoju glavu koristiti
i više
i bolje,
uz samo malo
dobre volje.
Zato je glava prava.
I lijevo i desno,
nigdje joj kraja,
za korištenje i
uživanje!
Baš super!
O.K.

Franjo Halusek

NITKO NE ZNA VOLJETI TAKO

Dovoljno je
zatvoriti oči,
da me toliko toga,
podsjeti na dragi kraj,
na zavičaj.
Tu se odmah nađu i
ljudi dragi,
što uvijek tiho
i marljivo rade.
Ne znam je li znate,
ali ću vam ipak reći:
Nitko ne zna voljeti tako
svoju DRAVU,
i ŠUME uz nju!;
Nitko ne zna voljeti tako
svoja PITOMA POLJA!;
Nitko ne zna voljeti tako
VINOGRADE svoje,
koji nas na koncu,
sve po redu i osvoje.
Nitko ne zna voljeti tako
svoju pitomost,
kao vrijedni
Podravci,
PITOMAČANI!

Franjo Halusek

O NAMA KAKVI NISMO

Svuda oko nas
velika močvara.
I to ne bilo kakva,
već jedinstvena
u Europi,
a, možda i svijetu.
I tko je onda ne bi
vidio takvu,
prekrivenu cvjetovima
rascvalih
d d dugova,
m m mita i
k k korupcije.
O, kojeg li
aranžmana i
ljepote,
baš po mjeri
obijesnih zvijeri!
Predlažem stoga
da tu ljepotu
proglasimo i
NACIONALNIM PARKOM,
NAŠE SRAMOTE..
Ali, da ne bude zabune,
ne predlažem to za stalno,
i nekima, možda, radost vječnu,
nego samo
dok posljednjeg cvijeta dmk
na močvari ima.!

Franjo Halusek