srijeda, 19.01.2011.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja sjene oblaka koje plove nad brijegom.
Ako tvoj zagrljaj hrabri srce i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju, i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.
Onda ostani pokraj njega i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu, pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.
Šeći njegovim žalom. Neka te susreću ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih pred tobom biti će ponizne.
Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah svojim suzama.
Ja ne dočekah naljepše doba njegove muškosti.
Njegovu plodnost ne primih u svoja njedra koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima i pohlepnih razbojnika.
Ja neću nikad voditi za ruku njegovu djecu.
I priče koje za njih davno pripremih možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima ostavljenoj crnoj šumi.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih, budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu, da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede koji žale moju strpljivost.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja i budi blaga njegovu snu!
Doma na cesti
Ležah u prašini kraj ceste.
Niti vidjeh lice njegovo niti on vidje lice moje.
Zvijezde sišle su, i zrak bijaše plav.
Niti vidjeh njegove ruke niti on vidje ruke moje.
Istok postade ko limun zelen.
Zbog ptice jedne otvorih oči.
Tada doznah koga sam ljubila čitav život.
Tada on dozna kome je ruke grlio uboge.
I uze čovjek zavežljaj, i krenu plačući u svoj dom.
A dom je njegov prašina na cesti kao i moj dom.
Vesna Parun
- 21:20 -
subota, 08.01.2011.
Svatko na svojoj strani, a opet jedno
Prošlo je dugo vremena Sunčice moja otkad sam zadnji put nešto stavio na papir i podijelio s tobom. Kalendarski se ne čini puno dana, ali imam osjećaj kao da je prošla cijela vječnost. Prvi šok našeg novog saznanja je prošao i stvari nam opet lagano funkcioniraju. Prvi šok koji nas je držao skoro mjesec dana čini se da je u svom zalasku, Bogu hvala. Bila si u nekim novim odlukama, otkrivala neke nove nenadane osjećaje prema novonastaloj situaciji, bila nervozna i nisi imala strpljenja ni za što, a pogotovo za moju ljubav. Ja sam se borio sa svojom boli i trudio se da ti ne stvaram pritisak onakav kakav ja znam jer sam razumio kako ti je. Na trenutke sam popuštao pod pritiskom svoje ljubavi prema tebi i zaboravljao sam na novonastalu situaciju jer me ubijalo to što si me isključila. Sve ovo vrijeme pokušavao sam naći neki zamjenski osjećaj za ovu ludu i slijepu ljubav koju osjećam prema tebi i nije mi išlo. Nekako ipak na kraju, uz tvoju pomoć i kad je prošao prvi mjesec šoka, nekako se ponovno dogodilo neko čudo i ti si me opet pustila k sebi Sunčice. Ne tako blizu kao prije, ali sam tu uz tebe i odlučio sam da ću sve učiniti da tako i ostane…do kraja. Opet se zezamo, opet dijelimo stvari i sve je isto kao i prije….skoro isto.
Jučer sam ti govorio da su mi se počeli rađati neki novi osjećaji, neki koje do sad nisam imao, ali koji su mi još nejasni. Nemoj da te zavaraju jer još uvijek je onaj pravi najjači. Još uvijek je nedokučiv bilo kojem drugom osjećaju i sve što budemo kroz godine gradili, a nadam se da hoćemo, ništa više nikad neće narasti u meni kao ljubav koju imam prema tebi. I nikad to nemoj zaboraviti. Trenutno sam u fazi učenja kako da se prilagodim novoj situaciji i mislim da ćeš se i ti složiti da mi dobro ide. Prvi put se stvarno trudim biti ti samo najbolji prijatelj i nije lako vjeruj mi :)
. Htio sam ti samo reći koliko mi značiš i podsjetiti te na tvoj blog, da ga ne zapustimo totalno…Koliko god možda misliš: dobro je…odvikava se od SMS-anja. I nije baš tako. Samo se trudim. Svaka moja radnja svodi se na diskretan lagani pogled prema tvojoj liniji da vidim ima li šta novo. Nekoliko puta se budim po noći i uvijek prvo što uradim je da bacim pogled na sigurno skrovište tvoje linije. Iako više ne dolaze u svako doba, ja ga i dalje gledam i nadam se da ćeš jednom ipak iznenaditi me onako kako ti znaš.
Ne možeš ni zamisliti da je moguće neku osobu ne viđati skoro nikako, a toliko vremena misliti na nju. Ne prođe niti jedan trenutak u danu da ne mislim na tebe. Kad sam u nekom ozbiljnom poslovnom razgovoru ili nekom neformalnom druženju, uvijek si sa mnom. Uvijek tu u prikrajku čuči misao o tebi i čeka priliku da pogleda na telefon. Kada spavam sanjam tebe, sanjam situacije vezane za tebe, sanjam ljude koji su vezani za tebe. Sinoć sam sanjao kako sam u akciji sa šeficom i sanjam kako ću čim završim poslat ti , kao inače. Toliko mi je stvarna ta situacija bila da nisam mogao vjerovati kad sam se probudio. Najčešća slika koja mi dolazi u snu je tvoj osmjeh i tvoje lice koje samo gleda i ne govori ništa. Često se pitam što je to toliko u tebi da me vuče? I često mislim kako bi dobro bilo da prestane u meni sve ovo i onda se trznem i kažem da ne želim da me išta prolazi. Bez obzira na situaciju i na to da je nemoguće da se jednom možda sjedinimo, nikad, nikad, i nikad ne želim odvojiti se od tebe prijateljice draga jer ti si uspjela što niko od mojih najbližih nije uspio nikad, a pokušavali su. Uspjela si iz mene izvući ono najbolje. Počeo sam misliti o nekim stvarima koje su mi na dohvat ruke, a koje sam zapostavio. Razumiješ o čemu ti govorim, zar ne? Probudila si u meni osjećaje za koje sam mislio da nikad neće doći. I sad smo opet tu, ti i ja, ko nekad. Dva prijatelja, najbolja. Svaki na svojoj strani, a opet oboje na jednoj strani. I unatoč svim zabranama i neshvaćanjima ljudi oko nas ostajemo jedno, svatko na svojoj strani, a opet jedno…zauvijek, najbolja moja prijateljice. Tvoj V.
- 11:06 -
