O Bože, volim ..
Dosta je bilo beskrajnih ulica straha i tjeskobe, dosta je bilo sa samom sobom borbe! Smijem li reći da sam pobijedila? Da, upravo tako… Najviše od svega volim ovu spoznaju koja je u meni otvorila pute ljepote, razvila toplinu u svakoj stanici mog organizma. Bio je moja malena tajna, skrivena tamo negdje iza desne pretklijetke. Osjećam da mi bilo kuca sve brže… Nevjerojatno, poput otrova šiklje mojim venama! Dugo nisam željela priznati, ali danas pred svima priznajem da volim. Uistinu volim! Već sam imala spremnu jednu tužnu priču o djevojčici zvanoj Radost, ali sada je više nema smisla objaviti, jer priča ima novi nastavak. Nekom drugom prilikom možda vam ispričam neku sretniju verziju te priče… Što li me to udari, zašto mi zrak tako poznato miriše?! Jorgovani. Moja tajna, samo moja, eh koliko te volim… Nisam zaljubljena, zapamtite, već volim! Slatki okus naranče, zrake zalazećeg sunca na licu, povjetarac koji mrsi kosu, zrnca pijeska koja škakljaju tabane, sreća… kako poznato, a opet… tajna! Onaj koji je rekao da se najljepše stvari događaju onda kada najmanje očekuješ imaju pravo. Kako je lijepo slušati tvoj smijeh koji odjekuje uvalom, gledati sjaj u oku, dodirivati dlan! Orkestar koji svira: Vatra, Voda, Zemlja, Zrak… I znam da nije uzaludno što volim! Prigušeno goriš u meni, ali sigurno, svakim danom jačaš. Osjećam to. Poljane pune plavičastog cvijeća obasutog rosom u zoru, beskrajna prostranstva primamljiva mirisa i atraktivnih boja… Srce je nacrtano u vlažnom žalu… Kristalno je jasno… Uzmi ono što ti se daje i dobiti ćeš ono što si dao… Bestraga vjetre! Igra riječi! Inspirativno! Nekome je bezvrijedno i nejasno! Opčinjenost i agonija osjetila! Sada znaš da gubim razum, ili možda tek sada vidim! O, da, suvisla sam! Nikada suvislija, nikada iskrenija, prema sebi, prema drugima! Fontana želja konačno je proradila! Nije važno, ako me ne razumiješ! I nisam napušena! Potrebno je samo promijeniti način disanja! Ludilo sada ima smisla! Čokolada sada ima pravi okus!
Bijeg nikada nije bio rješenje, niti će ikada biti! Dulcinea je svaki četvrtak provodila na mjestu koja truje, koje guši, na mjestu koje je bacalo sjenu na ono što zove duša, pokušavajući biti nešto drugo…A samo je bila budala koja je bacala svoju ljubav i sreću naokolo… Ali Dulcinea nije zavodnica, već carica ljepote tajanstva koje leži neotkriveno… Rara avis! Suočenje je prilika za mijene, karta za vrh. Život je beskrajno putovanje, i na svakoj stanici pronaći ćeš odgovor na svoja pitanja. Kako je grozno biti slijep, a još je gore biti hladan kao stijena. Samo je jedna istina, ona koju krije podsvijest, ne biti gluh, znači čuti je. Biti srušen poput kule od pijeska, osjetiti dno znači spoznati i vratiti se na vrh, ili pak tražiti dno dna. Roblje vremena u kojem žive! Nelagoda i sputanost su cijena koju plaćaju. A nije Chiron kriv! Zar nije ljepše letjeti slobodno poput laste?! Puzati za malo slave i priznanja?! Nikada! Nabacane misli koje imaju smisla… I zato ti hvala ti što budiš ono istinsko, ono lijepo u meni! I zato molim zvijezde da mi putem do tebe svjetla ne gase. Ovo neka bude uputnica, svima onima koji misle da me poznaju u dušu, da sam još veća! Stoga, svima onima kojima nije jasno, kažem da ne pitaju uzalud o čemu ja to. Čitaj i znat ćeš, gledaj i vidjet ćeš! A ja odoh da te nađem…
«Najljepša se vila daje
najgrđemu u prilici!
Ke ufanje veće ostaje
nami, o vjerni ljubavnici?
Ljubav, vjera, služba, lipost
i običaji i zakoni, -
sve bi zaman: jaču kripost
grda u zlatu neman doni.»
09.05.2006. | 09:45 | 6 K | P | # | ^
