''I lomi se kristal
Svjetlucaju staklene iskre
Pod našim nogama
Kao potpuni stranci
Sa staklom u očima
Sa staklom u grudima
Na licima''
EKV

Lome se šibice
A upaljači se gube
Vražije su skuplji svaki dan.
Pročitaj bolje i nećeš shvatiti
Htjet ćeš da ti ponovim
Doslovno želiš i ti si opet zadovoljan.
Sve svoje tiskane misli
Slažeš na zastor još jednog komada
Među činove zbijaš

Borim se s razmacima
među rečenicama
Hvataju se za sparan zrak
I suho peku nas na jezicima
Zbijam ih, gušim, izgubim
Skratim i na kraju prevarim,
Lažne ostanu.
A tako sam htjela noge u pijesku
I sunce na tvom licu slanom.

Nemoj se u mene zaljubit nikako
Jer moj način držanja šalice
Je proliven. Po podu i nogama.
Po vratu, i grebe.

Ljeto možda i nije tako licemjerno
Prevari te za prstohvat soli
i čašu mora. (kad ne gledaš)
A i nisi morao to shvatit..

Sanjam za sunca
a noćima se trudim zaspati
Satkati onako sate pa da se probudim
Dovoljno lijeno kapaka razmaknutih.

Kumulacija atributa i prerijetkih
Epiteta, viču viču viču pretiho
Pravim se da ne čujem
Kao linijom manjeg otpora
Ne prestaje rasti do sutra u noći
za iduća dvadeset i četiri sata dovoljno.

Sutra ću te voljeti predaleko
Od granice s mržnjom
i bit ću leptir
Baudelaireovih cvjetova zla, u neboji
što su na sajmu svjetla
A ja bit ću šaren.

Bijeloj koži što treperi šutke
Ritmovima monotonih sekundi
Ne pripadam.
Listaju se crne stranice
Bijele i žute unatrag.
Nestajanje nije zaboravljanje
Tako je to s čarolijama.

Konstruktivno razaraš me i noćas
Otuđenim pogledom,
Ekranima praznine njenim
Dodirima drugih dimenzija.
Vidjela sam žonglera,
U bojama on plače.

Trepereću tek svoju kožu
Osjetim tu na vodi i tamo
Još si težak teret mojim opraštanjima
Teško ime mojih usana.

''Nobody said it was easy
It's such a shame for us to part
Nobody said it was easy.
No one ever said it would be so hard
I'm going back to the start. ''