petak, 31.10.2008.

.onda letit znam.




Okopnjele misli
Ukrale su očekivanja bez pitanja
Zagušene sada ostaju samo meki prsti
Na bijeloj koži

''Neka ide'' rekla sam, ''dok traje naša noć''
Jer previše je toga u očima
Gdje još prvi pogled vidim
Ukraden, bez mog znanja

Photobucket

Kroz djetinji smijeh
Zaboravljamo na sve žice
Što nam godine umaraju
Zeleni i roza jezici
Mirisnih lizalica
Ti grizeš, ja ne.

A poželim zauvijek tu ostati
Dok se igraš mojim pramima
A ja gledam kako ti
Noć dotiče nasmijani profil

''Blesava si'', kažeš šaptom
A ja poželim da zovem se Noć
I da nikad ne svane

/19:16/ nevermind or? /51 lost souls)/

petak, 24.10.2008.

.bit ćeš tu kao da te nema.




kimamo umornim glavama
uvjeravajući
samog sebe u vlastitu laž
kao da gesta
oblikuje misao u značaj.
ne.

Photobucket

zatomljivanjem svog izraza
guramo vlastiti spas
u dubok džep
kaputa starijih zima

jednom ćemo na njega naići
namrštiti se mirisu
i s blagim osmijehom
maglenih očiju
naslonit ga na hrpu
etiketiranih bespotreba
čime vapaj ne blijedi



''bit ćeš tu kao da te nema.
ako se ne potrudiš''


/01:08/ nevermind or? /36 lost souls)/

petak, 17.10.2008.

.pune ulice papira pokidanih istina.




Opipljivom sobom evo me.
Kao da i nisam tu. Neprepoznatljiva
Leden kušin
I topla suza u slušalici
Gledam molećivim pogledom
Poglede iz daljine. Kao da su dio
Nekog tuđeg svijeta
Bol gazi tugu
A ja lebdim daleko
Daleko od bliskosti

Hladan dah na slabim leđima
I grebanje samoće .
Luđačko.
Zagrli me…

Photobucket

A s tobom je sve tako djetinje
Nadajuće i slatkasto.
Poljubi moj krik

/15:33/ nevermind or? /43 lost souls)/

nedjelja, 12.10.2008.

.kad stane ova kiša da me uspavaš.




Udišem neobazrivo vrijeme
kao rasute kapljice rose
arome čistih kapi
što u gomili gube na slatkoći.


Photobucket
photo by Č. edited by D. :)

Dlan na očima
Znati a šutjeti.
Prst na usnama
Shvaćati a smiješiti se.
Iako.

Kad je more ledeno
trne svaki djelić tvoga tijela
I ne osjetiš Hladnoću.

/12:30/ nevermind or? /33 lost souls)/

subota, 04.10.2008.

.da te nijemo pratim samo.




Pušu u nepoznatom smjeru
dahom koji mi ježi kožu
riječi u nedovršenosti
iznemoglo navode na
slatkasto krvava koljena
i vrišteće nokte.

Netom blistavim pogledom
sad bušim rupe
u zidu bliskosti.

Photobucket

Gledaj me neizbježno
u prašnjave oči lišene treptaja
I obećajte da još uvijek...
i da nikad zapravo nije...
Obećaj.

I da nasmiješeni se obraz
slanog traga posrami.

/00:18/ nevermind or? /44 lost souls)/

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se