Okopnjele misli
Ukrale su očekivanja bez pitanja
Zagušene sada ostaju samo meki prsti
Na bijeloj koži

''Neka ide'' rekla sam, ''dok traje naša noć''
Jer previše je toga u očima
Gdje još prvi pogled vidim
Ukraden, bez mog znanja



Kroz djetinji smijeh
Zaboravljamo na sve žice
Što nam godine umaraju
Zeleni i roza jezici
Mirisnih lizalica
Ti grizeš, ja ne.

A poželim zauvijek tu ostati
Dok se igraš mojim pramima
A ja gledam kako ti
Noć dotiče nasmijani profil

''Blesava si'', kažeš šaptom
A ja poželim da zovem se Noć
I da nikad ne svane

kimamo umornim glavama
uvjeravajući
samog sebe u vlastitu laž
kao da gesta
oblikuje misao u značaj.
ne.



zatomljivanjem svog izraza
guramo vlastiti spas
u dubok džep
kaputa starijih zima

jednom ćemo na njega naići
namrštiti se mirisu
i s blagim osmijehom
maglenih očiju
naslonit ga na hrpu
etiketiranih bespotreba
čime vapaj ne blijedi


''bit ćeš tu kao da te nema.
ako se ne potrudiš''

Opipljivom sobom evo me.
Kao da i nisam tu. Neprepoznatljiva
Leden kušin
I topla suza u slušalici
Gledam molećivim pogledom
Poglede iz daljine. Kao da su dio
Nekog tuđeg svijeta
Bol gazi tugu
A ja lebdim daleko
Daleko od bliskosti

Hladan dah na slabim leđima
I grebanje samoće .
Luđačko.
Zagrli me…



A s tobom je sve tako djetinje
Nadajuće i slatkasto.
Poljubi moj krik

Udišem neobazrivo vrijeme
kao rasute kapljice rose
arome čistih kapi
što u gomili gube na slatkoći.


photo by Č. edited by D. :)

Pušu u nepoznatom smjeru
dahom koji mi ježi kožu
riječi u nedovršenosti
iznemoglo navode na
slatkasto krvava koljena
i vrišteće nokte.

Netom blistavim pogledom
sad bušim rupe
u zidu bliskosti.



Gledaj me neizbježno
u prašnjave oči lišene treptaja
I obećajte da još uvijek...
i da nikad zapravo nije...
Obećaj.

I da nasmiješeni se obraz
slanog traga posrami.