e-mail (kojeg nažalost rijetko provjeravam)



Utemeljeno 24.05.2005. u 15:38
(optimizirano za Mozillu Firefox)

10.07.2009., petak

Nikola, sretan ti rođendan!

Na današnji dan, prije 153 godine, u selu Smiljan, rođen je čovjek koji je jedan od najzaslužnijih ljudi za svima dostupan sustav prijenosa izmjenične električne struje - Nikola Tesla.
Više o Nikolinom životu možete pročitati na engleskoj Wikipediji, koja je zaista dobro sredila stvar.

Oni koji su u mogućnosti mogli bi ovih dana i otići do zagrebačkog Tehničkog muzeja, te pogledati stalni postav u kojem mogu uživo vidjeti kako rade neki eksperimentalni i demonstracijski uređaji koje je izumio.

S početnim raspadom Jugoslavije, u doba hvatanja streljiva za obranu i oštenja noževa za ratne zločine, zamrlo je i zanimanje ljudi za život ovog genijalnog izumitelja. Seljačine su ga odmah prozvale "najobičnijim Srbinom i četnikom" i minirale mu kip u Lici. Zbog svega toga ga prosječni čovjek prestaje spominjati "da ne bi talasao" (ime države i službeni jezik su se promijenili, razmišljanje nikada).
Frustrirani, nacionalistički orijentirani akademski građani su mu jednim dijelom gušili spomen na srpsko podrijetlo i veličali hrvatsko, a drugi ga gušili u potpunosti, kao da čovjeka uopće nije ni bilo.
Oni koji su ga ostali poštovati, polarizirali su se na: znanstveno nastrojene, koji razumiju njegov rad, i one koji njegove izume koriste za promidžbu pseudoznanosti i ne razumiju ni osnove pojava kojima se čovjek bavio. Ovi potonji su glasni, i zato se ovi prvi ne ističu.
No ni jednih ni drugih baš i nema, a naš prosječni Ivan Horvat priklanja se ovim drugima, mistificirajući genijalca.

Država nam se slabo potrudila da se vrati zanimanje koje je vladalo u doba "narodne tehnike", kada se mladež bez današnjeg straha od izrugivanja bavila amaterskim projektima vezanim uz najrazličitije znanosti. Danas je drugo vrijeme: vrijeme kada je važnije besprijekorno izgledati, i biti u tijeku s događanjima na "sceni". (tragično, "scena" je postala sinonim za scenu poznatih osoba ilitiga "celebrityja", kako se bastardiziranom imenicom označava taj uglavnom ljudski kal)
To pogoduje državi, jer dok je narod zabavljen time što je netko jeo, koju je torbu kupio i kakvu knjigu izdao, kada je išao na wc i što misli o tangama, ne misli o problemima u državi.

Našu "državu znanja", koja poput mamuta u katranskoj jami tone u glupost na svim razinama, čemu pogoduje kler koji joj skače po glavi, populariziranje prave znanosti ne zanima previše. Svi pokušaji su stidljivi, a najveće stvari su novčani izdatci mladim i perspektivnim ljudima, koji su ionako slabo medijski popraćeni, i to onda kada je potrebno skupiti političke bodove.
Jednostavno - znanost u Hrvatskoj nije cool, ni službeno, ni u narodu. Čudno je baviti se njome, čudno i često sramotno. "Ne donosi novac, što će ti to???" - često se čuje.

I zato uopće nije nevjerojatno da se makar gradske vlade ne sjete promovirati stvari koje su dugoročno isplative, već ulažu u trgovinu, trgovine, zemljišta, sve ono što kratkoročno ostvaruje lokalni profit.
Zašto bi se popularizirala znanost, ako trenutnoj vlasti neće donijeti ništa dobrog, već eventualno sljedećoj i kasnijima? Znaju da kradu, znaju da im se stolica drma, pa se zato ne trude.


Prije par godina sam se sjetio kako bi bilo dobro da se recimo na dan rođenja Nikole Tesle, organizira koncert popularne glazbe iz Nikolinog najinventivnijeg razdoblja, uz obvezne šetače obučene u "odjeću za grad". Makar puštanje preko razglasa, ako već nema umjetnika.
Nešto kao varaždinski Špancirfest, ali diljem države, u kojem bi sudjelovao tko god želi. Sve volonterski, bez velikih proračuna. Profitirali bi i znanstvenici i umjetnici.
Koncert bi, dakako, bio tek sporedna stvar, jer bi služio kao podloga za predavanja o Nikoli Tesli, njegovim izumima, elektromagnetizmu, uz naravno, povremena paljenja velikih Teslinih zračnih transformatora (vidi sliku). Cijena takvih događaja (namjerno ih ne zovem eventima, jer pljujem na uvlačenje te imenice u hrvatski jezik) bila bi mačji kašalj, jer bi usmjereno sudjelovali građani-volonteri uz pomoć ljudi od struke.
I tako bi imali pravi ugođaj s početka stoljeća, uz glazbu i velike Tesline zračne transformatore koji paraju zrak na velikim gradskim površinama, a prolaznicima, najobičnijim građanima, bilo bi omogućeno proširivanje vidika.
Djeca, koja bi to vidjela, dobila bi zanimaciju, te bi se dugoročno poboljšao broj ljudi u znanosti. Veselje zbog visokonaponskih pražnjenja = više studenata na prirodnim fakultetima. Dokazano.

Ali daleko smo mi od toga. Import-drpi-eksport. To je za sada najvažnije. Da je Nikola živ, umro bi od srama gledajući nam stanje u državi. Tako da mu moj članak baš i nije neki rođendanski dar. Eto, bolji nisam mogao nabaviti.



- 17:00 - gurni glavu kroz monitor (53) - snimi - #

06.07.2009., ponedjeljak

Hrvoje Appelt

Tako mi je žao da nisam pogledao njegovu emisiju, no eto, da država nudi jeftini broadband, bez pol' muke bih se odlučio na jubito. Ovako se moram švercati.

Nije mi namjera govoriti o konkretnim stvarima koje je rekao. Ionako ne pratim te priče. Šteta? Možda, ali i bez toga imam opasnost od razvijanja čira.
O ovome se treba pričati. Ne vjerujem da je sve super-točno niti da je Hrvoje svetac, jer je i on čovjek. Ali svakako o ovome treba pričati. Treba dati doprinos.

Gadno je to kako loše stanje u državi guši slobodu govora (tako i medije). To dvoje je međusobno spregnuto na nepovoljan način. Stanje ide na gore, slobode idu na gore. Slobode idu na gore, stanje ide na gore. Ne bih bio to što jesam da ne usporedim s nečim fizikalnim - tlak i temperatura u nekakvom dobro izoliranom kotlu. Ako kotao grijemo, tlak u njemu raste. Ako u kotlu povećavamo tlak, raste temperatura.
No ne ide do beskonačnosti, jer imamo realne kotlove, a i društvo je nešto realno.
Kotlovi imaju ventile za odušak. Kada tlak postane previsok, probijaju se. Lijepi prikaz djelovanja tog mehanizma je ovdje.

Ipak, u društvima imamo i druge mehanizme, koji u kombinaciji s rečenim dovode do oscilacija. Osciliraju društva, osciliraju civilizacije. Padom na ili pri dno, dižemo se i sad smo si kao svi super i dobri.

Hrvati su zaista generalno glupi. Ne kao narod (to bi bila rasističko-šovinistička izjava), već kao skup građana ove države.
Imamo Internet kojeg nam (još?) nisu zagušili kao u Kini. Imamo taj necenzurirani, ogromni medijski kanal za širenje informacija - nešto što su aktivisti u fašističkim i socijalističkim zemljama mogli samo sanjati (!!!), a koristimo ga za što? Za raspredanje o Farmi i Gotovčevima? Tko ima veće grudi? Tko se s kim prasnuo? Koliko su svojih golih sličica snimili modni mačići?

Internet savršen za prokazivanje kriminalaca, a mi nemamo pojma što se Internetom sve može.
Može se uspješno izbjegavati nadziranja i cenzuru. Sveti gral neovisnih medija i ljubitelja slobode. U razvijenim zemljama, gdje se Internet uvlačio postupno, bujajući kroz obrazovani underground, postoji taj bunt i reduciranje straha, kao i oprez. Zbog svega toga "men in black", koji su obična mafija, ne mogu baš sve što žele, bez posljedica. Mislim, mogu, ali posljedica bi bilo, zato što su se neki ljudi potrudili da stvore mehanizam koji će drmati i uništavati zatiračku politiku.
No takve države imaju druge mehanizme. Ismijavanje i trpanje u koš s ridikulima koji pišu knjige o reptilskim teorijama zavjere i slično (a nekako mi se čini da ti ridikuli tome i služe, no to nije tema).
Kod nas još uvijek postoji mehanizam koji je žario i palio u fašizmu i socijalizmu - onaj koji doslovno zatire pojedinca koji se digne iznad mase.

Kod nas, u zemlji u kojoj razvitak običnog broadbanda koči nekoliko tvrtki na čelu s prodanim nacionalnim telekomom, Internet se nudi na kapaljku, tek toliko da ga se može stegnuti kada zatreba, i što je najstrašnije - dao nam se poput igračke, poput proizvoda, početkom 21. stoljeća. Većina Hrvata ga shvaća poput teleteksta, poput nečeg analognog, gdje može pogledati prognozu ili glupi filmić.
Većina korisnika ove mreže se može svesti na - mlade čimpanze.

No eto, glupi smo. Kao i uvijek do sada, glupi Hrvati od društveno naprednijih zemalja pokupe samo ono najgluplje, onaj komercijalistički mulj koji nam prodaje maglu.
A onda, kada se i nađe netko poput Hrvoja, brzo se aktiviraju i potaknu svoje beskičmene istomišljenike u društvu na apsolutno pokopavanje korumpirani službenici iz sjene, spin doktori i ljudi u državnim službama koji ne prezaju pred ničim. (u vezi s njima, bilo bi lijepo spomenuti ih na nacionalnoj televiziji, podsjetiti na to da postoje i da su uzrok loše situacije, a bilo bi i lijepo promotriti ih pod povećalom poput kukca i tako im se narugati)
To su majmuni, koji smatraju da su bogomdani, s "višom svrhom". Vrlo su konkretni, živi, realni ljudi, čiju opasnost umanjuju ridikuli koje sam spomenuo maloprije.

Kao šlag na kraju - vragovi poput nekih novina i internetskih portala, poznati po kvazislobodnjaštvu (a znate na koga mislim), daju im svoje usluge kada svi posustanu. "Vuk, vuk!", vikao je dječak - i projekt je propao.
Nadam se da Hrvoje neće postati jedan od onih koji je uskočio u isti vagon. A što se tiče zaštite koju ima oko sebe, to je sve humoristično mazanje očiju. U korumpiranoj državi, ako lopatom udre u lijes koji čuva najstrašnije stvari, mala je šansa da će ga spasiti i oklop, jer će ga vjerojatno i sam oklop proždrijeti.
Divim se takvim ljudima i smatram ih uzorom.

Što nas Hrvate može spasiti? Čvrsta, neovisna, strana, etički nastrojena organizacija koja bi preuzela na ugovoreno vrijeme neke segmente države, i istrebljivala korov? Već čujem nacionaliste kako gunđaju. Najradije bi me smjestili u neku jamu, zar ne?

- 15:04 - gurni glavu kroz monitor (4) - snimi - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< srpanj, 2009 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

interferencija on/off

Ovaj blog je čuvao Frank. Frank je deložiran prije par mjeseci. Ako imate utočište, Frank će vam biti zahvalan.

zapamtite!

Copyright © endimion17.blog.hr 2005-2006-2007-2008-2009-2010-2011-2012-2013.

Sva prava pridržana.