e-mail (kojeg nažalost rijetko provjeravam)



Utemeljeno 24.05.2005. u 15:38
(optimizirano za Mozillu Firefox)

30.03.2007., petak

Cijena neba - Art on the Beach #2

Ovaj članak sadrži prevedene dijelove članka Remembrance of Downtown Past koji je 1. rujna za NY TIMES napisao Holland Cotter, nekadašnji stanovnik Downtowna pokraj Svjetskog Trgovinskog Centra. Ovo je drugi u nizu od dva članka koji opisuju početke kulturnog života Downtowna koje je uzrokovala gradnja WTC-a. Ponegdje sam naveo svoje komentare u plavom kurzivu. Dodao sam i fotografije čije sam vlasništvo naveo u tooltipu, a koje linkaju na njihove veće verzije.

S minimalizmom, konceptualnom umjetnosti, earth artom te videom i performanceom, umjetnost je veselo prohujala kasnim 60-ima, frčući iskrama čiji je dobar dio stvorio SoHo, snažni umjetnički centar.
No ranih 70-ih, energija je opadala. SoHo je od proizvodnje prešao na prodaju umjetnosti, no odjednom se umjetnost više nije tako dobro prodavala. Uostalom, kao ni nekretnine.







Svjetski Trgovinski Centar je ranih 60-ih bio zamišljen kao prvi ogromni korak u procesu pomlađivanja poslovne zone Downtowna. O tom procesu se govorilo naveliko čak i nakon što je napredak stao.
Minoru Yamasaki, odgovorni arhitekt, govorio je o svojim tornjevima rekordne visine kao živućem simbolu čovjekove posvete miru:
"I feel this way about it.
World trade means world peace and consequently the World Trade Center buildings in New York had a bigger purpose than just to provide room for tenants. The World Trade Center is a living symbol of man’s dedication to world peace… beyond the compelling need to make this a monument to world peace, the World Trade Center should, because of its importance, become a representation of man’s belief in humanity, his need for individual dignity, his beliefs in the cooperation of men, and through cooperation, his ability to find greatness."
Tornjevi Svjetskog Trgovinskog Centra su godinama stajali poluprazni. Prvotno namijenjeni velikim tvrtkama, dominirali su ispunjeni uglavnom vladinim, gradskim organizacijama kao što je Port Authority of New York (PATH) i - zrakom. Nisu najbolje prošli ni među većinom kritičara, koji nisu prepoznali Yamasakijev plan o centru Downtowna i Plazi uređenoj kao zen vrtu, nego su kompleks okarakterizirali kao tumorom koji se raširio na nekoliko blokova, poremetivši originalni ulični raster, dok su Plazu okarakterizirali kao vjetrometinu. Što se vjetra tiče, nisu previše ni pogriješili, no pogriješili su sve ostalo, jer je Centar uskoro postao omiljeno okupljalište Newyorčana, kako u robnoj kući ispod, tako i u restoranima na 106. i 107. katu te na vidikovcu iznad 110. kata. Plaza, kasnije nazvana Austin Tobin Plaza, po vizionarskom izvršnom upravitelju PATH-a, uredila se 90-ih godina po uzoru na talijansku piazzu i pretvorila se iz ogromnog prostora bez sadržaja, u prostor iskorišten koncertima te što stalnim, što privremenim umjetničkim izložbama.


Bili smo mladi i u sve upleteni, te smo se okretali različitim povijestima, kulturnoj povijesti sadašnjice i nedavnoj prošlosti. Bili smo sretni u svom susjedstvu. Oko nas se razvijala nova vrsta snenog kazališta. To je prilično bila umjetnost iscrpljenog, ugaslog, post-hippie razdoblja, umjetnost usporenog vremena i šireće tišine koja je zahtijevala puno otvorenog prostora, što je Donji Manhattan upravo i imao sa svojim viškom praznih nekretnina.

1974. godine, kao odgovor na tu priliku, formirale su se dvije neprofitne umjetničke organizacije, Creative Time te Lower Manhattan Cultural Council. Wall Street je svakako izvršavao svoj dio kulturne dužnosti - Whitney Museum of Art je imao svoju granu u Downtownu, sponzoriranu od strane korporacija, te je broj zahtjeva za skulpturama na javnim površinama bio velik i u porastu, no prilike financijski mirujućih 70-ih su bile drukčije, dramatične i trenutne.
Creative Time, pod vodstvom Anite Contini, naišao je na plodno tlo kad je nagovorila poglavarstvo Battery Park Cityja da joj ustupi svoje prazno odlagalište zemlje za kulturne događaje.
Lokacija, koja se već koristila za sunčanje i zmajarenje, bila je savršeno hladna, zapanjujuća i lagano sablasna.

To je područje, nastalo nasipanjem starih dokova zemljom iskopanom iz Bathtuba (betonirana šupljina za temelje WTC-a), kasnije poslužilo za planirano naselje Battery Park City, te za južni dio Svjetskog Financijskog Centra (WFC), čiji se sjeverni dio u izgradnji vidi na fotografiji desno.

Umjetnički kritičar Craig Owens ju je ovako opisao:
"Ovdje se nagomilao fragmentirani dokaz prošle ljudske nazočnosti - oksidirane grede I-profila pozabijane u pijesku, što su djelovale kao milje trošne, snježne ograde. Čak je i pijesak pod stopalima na neki način svjedočio o nekoj zaboravljenoj katastrofi; komadići razbijenog asfalta pomiješani sa sivim, pjeskolikim, izgorenim ostatcima."


Tamo je 1978. godine Creative Time utemeljio svoju umjetničku multidisciplinarnost.


Cijena neba:
  • Uvod
  • Početak
  • Art on the Beach #1

  • - 18:00 - gurni glavu kroz monitor (20) - snimi - #

    << Arhiva >>

    < ožujak, 2007 >
    P U S Č P S N
          1 2 3 4
    5 6 7 8 9 10 11
    12 13 14 15 16 17 18
    19 20 21 22 23 24 25
    26 27 28 29 30 31  

    interferencija on/off

    Ovaj blog je čuvao Frank. Frank je deložiran prije par mjeseci. Ako imate utočište, Frank će vam biti zahvalan.

    zapamtite!

    Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

    Copyright © endimion17.blog.hr 2005-2006-2007-2008-2009-2010-2011-2012-2013.

    Sva prava pridržana.