Marketing
Cijena neba - Art on the Beach #2
Ovaj članak sadrži prevedene dijelove članka Remembrance of Downtown Past koji je 1. rujna za NY TIMES napisao Holland Cotter, nekadašnji stanovnik Downtowna pokraj Svjetskog Trgovinskog Centra. Ovo je drugi u nizu od dva članka koji opisuju početke kulturnog života Downtowna koje je uzrokovala gradnja WTC-a. Ponegdje sam naveo svoje komentare u plavom kurzivu. Dodao sam i fotografije čije sam vlasništvo naveo u tooltipu, a koje linkaju na njihove veće verzije.
S minimalizmom, konceptualnom umjetnosti, earth artom te videom i performanceom, umjetnost je veselo prohujala kasnim 60-ima, frčući iskrama čiji je dobar dio stvorio SoHo, snažni umjetnički centar.
No ranih 70-ih, energija je opadala. SoHo je od proizvodnje prešao na prodaju umjetnosti, no odjednom se umjetnost više nije tako dobro prodavala. Uostalom, kao ni nekretnine.
Svjetski Trgovinski Centar je ranih 60-ih bio zamišljen kao prvi ogromni korak u procesu pomlađivanja poslovne zone Downtowna. O tom procesu se govorilo naveliko čak i nakon što je napredak stao.
Minoru Yamasaki, odgovorni arhitekt, govorio je o svojim tornjevima rekordne visine kao živućem simbolu čovjekove posvete miru:
World trade means world peace and consequently the World Trade Center buildings in New York had a bigger purpose than just to provide room for tenants. The World Trade Center is a living symbol of man’s dedication to world peace… beyond the compelling need to make this a monument to world peace, the World Trade Center should, because of its importance, become a representation of man’s belief in humanity, his need for individual dignity, his beliefs in the cooperation of men, and through cooperation, his ability to find greatness."
Bili smo mladi i u sve upleteni, te smo se okretali različitim povijestima, kulturnoj povijesti sadašnjice i nedavnoj prošlosti. Bili smo sretni u svom susjedstvu. Oko nas se razvijala nova vrsta snenog kazališta. To je prilično bila umjetnost iscrpljenog, ugaslog, post-hippie razdoblja, umjetnost usporenog vremena i šireće tišine koja je zahtijevala puno otvorenog prostora, što je Donji Manhattan upravo i imao sa svojim viškom praznih nekretnina.
1974. godine, kao odgovor na tu priliku, formirale su se dvije neprofitne umjetničke organizacije, Creative Time te Lower Manhattan Cultural Council. Wall Street je svakako izvršavao svoj dio kulturne dužnosti - Whitney Museum of Art je imao svoju granu u Downtownu, sponzoriranu od strane korporacija, te je broj zahtjeva za skulpturama na javnim površinama bio velik i u porastu, no prilike financijski mirujućih 70-ih su bile drukčije, dramatične i trenutne.Creative Time, pod vodstvom Anite Contini, naišao je na plodno tlo kad je nagovorila poglavarstvo Battery Park Cityja da joj ustupi svoje prazno odlagalište zemlje za kulturne događaje.
Lokacija, koja se već koristila za sunčanje i zmajarenje, bila je savršeno hladna, zapanjujuća i lagano sablasna.
To je područje, nastalo nasipanjem starih dokova zemljom iskopanom iz Bathtuba (betonirana šupljina za temelje WTC-a), kasnije poslužilo za planirano naselje Battery Park City, te za južni dio Svjetskog Financijskog Centra (WFC), čiji se sjeverni dio u izgradnji vidi na fotografiji desno.
Umjetnički kritičar Craig Owens ju je ovako opisao:"Ovdje se nagomilao fragmentirani dokaz prošle ljudske nazočnosti - oksidirane grede I-profila pozabijane u pijesku, što su djelovale kao milje trošne, snježne ograde. Čak je i pijesak pod stopalima na neki način svjedočio o nekoj zaboravljenoj katastrofi; komadići razbijenog asfalta pomiješani sa sivim, pjeskolikim, izgorenim ostatcima."
Tamo je 1978. godine Creative Time utemeljio svoju umjetničku multidisciplinarnost.
Cijena neba:
Post je objavljen 30.03.2007. u 18:00 sati.