ponedjeljak, 01.12.2008.
Pismo Djedu Mrazu...
Dragi Djede Mrazu…
Počeo je prosinac, prve pahulje snijega već su zabijelile ulice, a i blagdani su tik pred vratima.
Zato, dragi Djedice, ove godine pišem malo ranije nego obično… Jer želim biti sigurna da će moje pismo stići na vrijeme…
Također, ove godine za razliku od svih ostalih godina kada sam naručivala udobne i tople papuče (koje nikada nisam dobila i svake godine sam ih morala sama kupiti) odlučila biti sebična, i poželjeti nekoliko drukčijih stvari…
Znam da sebičnost nije na tvojoj listi dobrih osobina, ali vrijedi pokušati; zar ne…
Ove godine si kao prvu stvar želim snagu… Dovoljno snage da izdržim ovaj novi i ubitačan tempo koji nas tjera naprijed i ne ostavlja nam nimalo vremena za odmor….
Kao drugu stvar želim si hrabrost… Mnogo hrabrosti da se suočim sa novim problemima i novim bitkama koje slijede i koje me pomalo čak i plaše…
Nadalje ,Djedice, želim si sreću i puno smijeha koji će mi uljepšati sumorne dane i pomoći pobijediti umor. Sreću i osmijehe koji će uveseljavati i druge, sreću zbog koje ću ujutro ustajati si osmijehom…
I posljednja sebična stvar koju priželjkujem je ljubav; dragi Djedice…Dosta mi je onih pogrešnih koraka koje radimo… Dosta mi je svađa na koje sam potrošila sate i sate, pa čak i dane… Dosta mi je sjećanja na neke lijepe dane, na neke prošle zagrljaje i ruke koje više ne pripadaju meni… Želim si ljubav… Ljubav na prvi razgovor, i na prvi poljubac nakon kojega moj život ne će izgledati isto…
Znam, znam imala sam neke lijepe ljubavi, ali jednako toliko, možda i više, imala sam ružnih… A sada kada sam u nekom novom, meni skoro nepoznatom okruženju, treba mi malo utjehe…
A, da i ne zaboravim…
Želim svim ovim dragim i prekrasnim ljudima koji me okružuju, pružaju mi podršku i bez pogovorno slušaju i čitaju moja siječanja, tuge i radosti, želim im, mnogo sreće, ljubavi, snage, hrabrosti, zdravlja i uspjeha ,ostvarene do kraja neizsanjane snove…
Ljudima koji me vode za ruku i pokazuju mi put, želim dobru svjetiljku za gacanje po mraku…
Znam dragi Djedice puno je toga i ne znam hoće li patuljci stići napraviti dovoljno čarolije za sve… Znam da su vremena drukčija nego što su nekada bila… Ali postojimo i mi koji ćemo bez i tog komadića neba koji nam pripada, naći neki način da pokušamo biti sretni…
Na posljetku Djedice, nadam se pismo će stići u roku… I nadam se da ću barem, ako ništa dobiti kartu sa uputama kako da pronađem neke od mojih želja, ako već nisu dostupne na tvojoj listi, jer znaš Djedice, ovo ipak nisu papuče…
Očekujem blagdane, kao i sva mi ostala malo veća djeca, sa osmijehom…
Pozdrav Djedice….
