|
|
| kolovoz, 2006 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Dvorac boja. samo to. volim boje. u ovome nećete čitati nešta dubokoumno, čitat ćete moj život. obojan pastelama raznih boja. imate priliku za sreću. svi vi. ovo ne radim za druge, radim to za sebe. ali želim da podijelite to sa mnom. tu sreću u bojama. neka pada kiša od tempera, zaplešimo svi na podu od pastela. . spuštajmo se niz tobogan od duge, veselimo se uz sladoled sreće. sunce će sjati dok bude boja. crtajmo sreću vodenim bojama, sadimo cvijeće, i plastelinom oblikujmo sunce života. živimo i pustimo smrt. imajte vjere. u boje. jer ja imam.
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
seth. anđeo. moj anđeo.
unuk od bake nade. ;)))
miiiiiiiiiiha. samo miiiiiiiha. :))
massssssssslačak s točkom .
"Kada tvoj prijatelj kaže što misli,nećeš se bojati onog "ne" u svom duhu,
niti ćeš suzdržati "da".
A kada šuti, tvoje srce i dalje sluša njegovo srce;
Jer u prijateljstvu bez riječi rađaju se i dijele sve misli, sve žudnje i sva očekivanja,uz nepriznatu radost.
A kada se rastajete od prijatelja, ne tugujte;
Jer ono što u njemu najviše volite
možda će biti jasnije kad bude daleko,
kao što penjač jasnije vidi
planinu iz daljine."
HALIL DŽUBRAN
neki dan sam učinila nešta zbog čega sam ponosna. pomogla sam jednoj osobi. osobi kojoj je to jako trebalo. bilo mi je dosta svađa, ogovaranja, i tuge. slušala sam i slušala tu mržnju, i onda sam pukla. jednostavno, u trenutku. ali dok su riječi samo izlazile ona mi se smijala.isprve sam mislila da je to dobro, da sam ju razveselila, ali onda sam shvatila da se smije mojim riječima, mojem trudu, mojoj ozbiljnosti. i to me rastužilo. vidjela sam da me nije shvatila ozbiljno. tako i svi. nitko me ne shvaća ozbiljno. svi kojima želim pomoći smiju mi se. ne cijene moj trud. dobro, ne mogu reći da me baš nitko ne shvaća ozbiljno, ali većina da. i onda ispada da je moj trud bezazlen, bezvrijedan. ali ja ću se i dalje truditi i pokušavati pomoći drugima. a oni će mi se smijati.
neka pada kiša od tempera, zaplešimo svi na podu od pastela. slušaj taj šum. gledaj tu ljepotu. ona ostavlja trag. sliku. a slika govori više od riječi.
vidite li ju? vidite li tu sliku? čujete li ju? tišina. čujete li taj glasan zvuk tišine? ne prestaje. nikada ni neće. jer je u meni. nitko ju ne vidi, nitko je ne čuje. osim....njega. ON. moj glasan zvuk tišine.on ima ime. ali ne želim da ga znate. jer, iako je to sebično, želim da bude samo moj. pričam s njim. nekad. on me voli. i ja njega volim. spojeni smo. vezani bojama.vezani dugom. duga. samo jedna od naših iluzija. taj predivan, beskrajan, proziran, fantastičan spektar boja ne postoji. ne mogu ga dodirnuti. ali mogu ga gledati. i slušati. uživati u toj pjesmi. OVER THE RAINBOW. iznad duge. iznad sreće, postoji još jedna sreća veća. gle, čak se i rimuje. nenamjerno. vidite li kako bojama mogu započeti milijun i milijun tema. nepovezano. ali boje vladaju mnome. i ja to želim.neka me ponesu, negdje tamo gore gdje nitko neće znati da postojim.gdje ću moći lebdjeti. lebdjeti na zraku. boje. samo jedna riječ. boje. predivna riječ. boje. izrecite ih. izrecite te boje. u tišini. u glasnom zvuku tišine.
