Sanity is Overrated
24.11.2009., utorak
Of old guys and young meat
Nemam pojma kako da započnem ovaj post, zato ću odmah prijeći na stvar.
Mislim da me muškarac 30 godina stariji od mene pokušava ''pokupiti''. (Nećkala sam se kako ovo napisati, htjela sam prvo staviti ''upucava'', ali to je pre-nova riječ za nekoga njegovih godina, a opet ako stavim ''zavodi'', to mi je prestara riječ za mene. Bit je u tome da se događa nešto što mi se nimalo ne sviđa.) Ok, neću davati imena ni mjesta, ali dovoljno je reći da sam igrom slučaja završila na praksi u firmi gdje on radi. Mene i mojeg kolegu zajedno rotiraju po radnim mjestima svakih nekoliko dana, tako da smo otprilike svaka 2 tjedna kod njega. Isprva mi se činilo kao da je veoma ljubazan, čak mi je i odgovaralo što mi netko poklanja toliku pažnju. A onda mi se počelo činiti kao da se... hm... nemam baš neki dobar opis za to... Kao da se malo previše trudi oko toga da nam se svidi. Tada sam se počela uvjeravati da je možda malo ipak previše umišljen i sve u stilu ''ajde, ima priliku pokazati se malo u društvu ljudi puno mlađih od njega, pa ne može odoljeti.'' Pomalo se čak i činilo da kad opisuje sebe i sve što je radio, kao da se pokušava prodati. Došlo mi je da mu kažem da nije auto, i da me njegove sposobnosti, postignuća i kilometri koje je prošao, zbilja pretjerano ne zanimaju. Ali, već tada, onaj mali glas koji svatko od nas ima u glavi, počeo mi govoriti da nešto ipak nije u redu, i da ovo nije način kako se ''profesionalno'' ponaša prema nekome. Uvjeravala sam se da pretjerujem, i da umišljam stvari... Dok stvari nisu krenule na gore. Također, bilo je poprilično čudno što je suptilno pokušavao ispitati u kakvom smo odnosu moj kolega i ja. Što je smiješno, jer se vidi da smo samo prijatelji na kilometar. Par puta smo završili na ručku zajedno u pauzi, on, njegov kolega, moj kolega i ja. Bilo mi je čudno kako se baš svaki put.. pa, nema druge riječi koja mi pada na pamet, osim ''zguzio'' da sjedne do mene za stol. Još je imao dovoljno obraza komentirati kako ''uvijek ima sreću sa smještajem za stolom''. Sjećam se da sam samo pogledala svojeg kolegu preko svog tanjura. Ni njemu nije bilo baš jasno na što je dotičan gospodin mislio. Srećom, pa sam imala dovoljno pameti da svojem kolegi doslovce čitavu praksu visim iz džepa i ne odvajam se od njega. Još jedna stvar mi je zapela za oko... Puno nam je pričao o svome životu, poslu, hobijima, putovanjima, interesima itd... ali, dok ovaj njegov kolega nije prestajao govoriti o svojoj ženi i djeci, naš ''dotični gospodin'' nije niti jednom spomenuo ni jedno od toga. Ne dajući tome previše značaja, zaključila sam da ili nije oženjen, ili da se rastao, pa mu je neugodno govoriti o tome. I tako, ostalo bi to sve na ''previše prijateljski raspoložen'', da mi moja mama nije nešto napomenula prije nepunih pola sata. Počele smo razgovarati o tome kako mi je na praksi, i slučajno je napomenula ''dotičnog gospodina''. Prvo, pitala me kako mi je kod njega na praksi. Onda je rekla da ga poznaje. ... Zatim je spomenula da je oženjen. ... A zatim da je imao vezu prije otprilike dvije godine sa curom, ne puno starijom od mene, koja je, povrh svega bila zaručena, te se jedva ipak odlučila udati. ... Tada mi je sinulo. O moj Bože... Nikada nije spominjao ni ženu ni djecu. Pokušavamo me impresionirati svojom imovinom, društvenim statusom, poslom itd... Bacao je suptilne pozitivne komentare na moj izgled. Propitkivao se za moj prvatni život, i još 20 drugih stvari... Koje su sve bili hintovi, koje sam ja ignorirala. Ok, možda zbilja pretjerujem... Ali mislim da sam dovoljno zaprepaštena da pristojno odbijem njegovu slijedeću ponudu za pomoć, kada je idući put dobijem. 30 godina je stariji od mene... TRIDESET. ... Mogao bi mi biti tata. |
