dinajina sjećanja

četvrtak, 24.05.2018.

U ogoljeloj sebi...






Poezija se vraća kao zora i
smiraj sunca.
Ponekad u suton neki lik
gleda nas iz dubine ogledala;
umjetnost treba da je poput ogledala
koje nam otkriva naš sopstveni lik…
I kao beskrajna rijeka koja prolazi i ostaje,
odraz istog nepostojanog Heraklita,
istog i drukčijeg, kao beskrajna rijeka.

Jorge Luis Borges







U onim danima, kada nutarnja gluhoća otupi uspomene,
kada nutarnje sljepilo zamagli slike sjećanja, kada sanjanost postane
punina budućeg, a maštarije osamostale,
rađaju se zvijezde, iskri vrijeme poezije, zaobljenost blizine i daljine,
začudna datost iznjedrena iz neotkrivenih kutova univerzuma uma.

U prostoru trenutka sklad vrije moć, nestaju obrisi neuravnoteženog bitka,
gube se konture čvrstih predmeta, a odaja postaje bezgraničje naslućujuće širine.

U ogoljeloj sebi slutim ritam nastajućih pokreta, svih onih koraka kojima slijedim ritam želja.

Volim to nepostojanje, hrabrim bjegunicu iz svrsishodnosti, dozvoljavam joj let
u zbilji nedohvatnim sferama, oslobađam je iz utrobe obićnosti,
a ona me, parajući smisao, Heraklitovom rijekom odnosi u svijet privida,
ka horizontu vječnog svjetla, u zjenicu tvoga pogleda.

Dijana Jelčić



Oznake: poezija i njena moć

- 08:48 - Komentari (26) - Isprintaj - #

Poezija uspomena daruje snovitost zbilji...

  • Kada odlutam u sjećanja, kada zaustavim prohujali komadić sna i vratim ga u ovo ovdje i ovo sada tada znam da je misao jedina energija kojom možemo dvosmjerno putovati, odlaziti i vraćati se u trenutke zabilježene srcem, orošene dušom, zatvorene čahurom u kojoj spava uspomena sretna ili nesretna, tužna ili sjetna.

    "Apsurd se rađa iz ove suprotstavljenosti između ljudskog poziva i bezumne tišine svijeta. Upravo tu je ono što ne treba zaboraviti. Upravo tu je ono čega se treba čvrsto držati, jer sve posljedice jednog života mogu odatle iznikunti. Iracionalno, ljudska nostalgija i apsurd koji izbija iz njihove suprotstavljenosti, eto tri glavna lika drame koja treba nužno završiti sa svom logikom za koju je život sposoban."

    A. Camus





Rođendan ovog bloga... 02. 04. 2008.

  • djelić mog prvog teksta objavljenog na blogu.

    Na rodnou sudbine iznenada bljesne putokaz ka snu… davno zaboravljenom, nedosanjanom svijetu lijepih izmišljaja… tada utihnu zli proroci… čuje se samo zov vjesnika ljubavi… smijemo li zakoraknuti putem bez znakova… bez ucrtanih ciljeva… bez dokazanih istina?...

Dobro došli u moje vrijeme...