dinajina sjećanja

subota, 14.04.2018.

Strast...





“Od svih strasti ljubav je najjača, jer ona istovremeno napada glavu, srce i tijelo.”
Voltaire




Zavoljeh sjetu na obroncima pamćenja,
tajanovitu bezimenost osjećanja,
ples anđela i demona,
bogova i muza,
vrtlog strasnog zanosa
i poetskih žalopojki,
zagrljaj zrna vječnosti i iskre stvarnosti.

U katedrali uspomena
nedovršeno djelo svijesti,
ikona nad oltarom trenutka,
mjenja se, širi u prostor
nedohvatne dolaznosti.

U disonancama
suzvučja naših razgovora,
ritmom srca
skladam baladu ljubavi,
pjevom nutrine
se uzdiže do
svetih istina.

Tvoj osmijeh i mekoća dlanova
kovitlac uzbuđenja,
krhkost zagrljaja i snaga vjerovanja,
punina odbjegla iz praznine,
sitost poslije gladi za snovima.

Nestajemo u dohvatnim svjetovima,
slijede nas galebi i oblaci.

Neumorni u traganju
postojimo trajanjem
u tišini vremena.

Dijana Jelčić





Oznake: pasija, strast, sjeta

- 08:08 - Komentari (20) - Isprintaj - #

Poezija uspomena daruje snovitost zbilji...

  • Kada odlutam u sjećanja, kada zaustavim prohujali komadić sna i vratim ga u ovo ovdje i ovo sada tada znam da je misao jedina energija kojom možemo dvosmjerno putovati, odlaziti i vraćati se u trenutke zabilježene srcem, orošene dušom, zatvorene čahurom u kojoj spava uspomena sretna ili nesretna, tužna ili sjetna.

    "Apsurd se rađa iz ove suprotstavljenosti između ljudskog poziva i bezumne tišine svijeta. Upravo tu je ono što ne treba zaboraviti. Upravo tu je ono čega se treba čvrsto držati, jer sve posljedice jednog života mogu odatle iznikunti. Iracionalno, ljudska nostalgija i apsurd koji izbija iz njihove suprotstavljenosti, eto tri glavna lika drame koja treba nužno završiti sa svom logikom za koju je život sposoban."

    A. Camus





Rođendan ovog bloga... 02. 04. 2008.

  • djelić mog prvog teksta objavljenog na blogu.

    Na rodnou sudbine iznenada bljesne putokaz ka snu… davno zaboravljenom, nedosanjanom svijetu lijepih izmišljaja… tada utihnu zli proroci… čuje se samo zov vjesnika ljubavi… smijemo li zakoraknuti putem bez znakova… bez ucrtanih ciljeva… bez dokazanih istina?...

Dobro došli u moje vrijeme...