Obrana i zaštita...
Apologija nutrine, misao je tražila riječi, obranu u suzvučjima bijesa i pitanjima bez odgovora.
Misao u izvanjezičnom prostoru. Riječi su lebdjele u zraku i kao izbezumljene ptice tražile gnjezdo spokoja,
pokušavale razbuktati vjerovanje u san.
Titrala je punoća praznine, gušila uzdahe, zrak je bio narazumljiv.
Uzaludno bi bilo poricanje grijeha, uzaludno je opijelo nečemu čega nema.
Osjećanje, na stupu srama, čeka da brezovina plane.
Tišina mu je jedina obrana, šutnja braniteljica.
Bijeg iz okrutnosti urlika.
Neizgovorene riječi, kao ptice bjegunice iz stvarnosti, iz događaja vječnosti,
u provlačenju kroz tjeskobu patnje, do prastare čistoće.
Želja da osjećanje ostane bezimeno, da prizorom stare priče buknu uspomene.
Dvoboj bezdana i srca, bezdušna dubina izdaje i san u kojem vjekuje istina.
Na zaslonu svijesti se zrcali nadahnuće uskrslo iz misaone rijeke i uronjeno u emocionalno pamćenje, u trigonos neizmjerljive osjećajnosti, u odraz zlaćanog trokuta.
Čovjek je mjera svih stvari, misao utjelovljuje Protagorinu istinu.
Iz savršenosti Vitruvijanskih proporcija izranja zlaćana nit, premosnica ka sretnoj budnosti.
Dijana Jelčić
 Oznake: Obrana i zaštita
|
