09

četvrtak

kolovoz

2012

Samo lamentiram....valjda ?!?

Trinaest je godina stariji, građevinski poduzetnik u Švedskoj, koji polagano seli biznis u Lijepu našu. Do željenih fifti-fifti. Jaguar i sve što ide uz njega, stan u elitnom dijelu Zagreba, vikendica, kako on kaže, zapravo viletina, tu blizu moga grada. I stršljen koji niti malo više ne poštuje investitora iz inozemstva od lokalnog seljaka. Pa sam mu trebala hitno. Nije bio nezamjetan, dapače, recimo zgođušan, svjetskih manira, blistavog osmjeha, i sasvim privlačne količine crnog humora na svoj račun. (" Živim sam već više godina, jer mi je bivša napokon ipak shvatila da se neću nikada bitno popraviti !").
Ali niti časa ništa više, nije me pogled vukao da ga skrivećki odmjerim, nisam se automatski upuštala u nadmudrivanja, čak nisam niti vozača pitala tko je to, nakon što je otišao iz ordinacije.
S njim je valjda bilo drugačije jer se odlučio pomućiti i naučiti gradivo. U 3-4 dana jedino valjda nije uspio saznati kome sam prvom dala. I stiže ogromni buket omiljenog cvijeća s porukicom kako se od srca zahvaljuje za uspješnu i ljubaznu intervenciju, te kako čak nije morao niti odgoditi važne sastanke u Vladi, čega se najviše bojao. Pa dobro, cvijeće u vazu na radnom stolu, smješak i idemo dalje. Sutradan telefonski poziv preko centrale, još jedna zahvala, dok ja napominjem kako cvijeće nije bilo potrebno. Misli da bi možda trebao ipak doći na kontrolu, jer ga MOŽDA malo zateže ubodena ruka. Normalno je to, neće mu ništa biti, ako nije do sada i preporučam još neku kremicu uobičajenu za hipohondre.. Tek me začuđeni pogled iskosa moje riđokose sestrice prenuo iz letargije. Jel Vi to spavate, pa nije sigurno zvao zbog kremice, ha,ha,ha.... Sležem samo ramenima, posve ravnodušna.
Idući dan zove dobar prijatelj i kolega i kaže kako će preskočiti sranja i zamoliti me za uslugu. Prijatelj, prijatelja, kojemu nije uputno odbiti ljubazne molbe, bio bi u stanju svašta učiniti kako bi mene "namjestio" spomenutom gospodinu. Popizdim u času i izgovorim nekoliko rečenica koje se u stripu obično pišu masnim slovima i skraćenicama s puno uskličnika. Prijatelj me smiruje i govori kako NITKO nije mislio tako doslovno kako sam shvatila, nego gospodin samo želi još jednom zahvaliti, večerom u svojoj viletini, u većem i dragom društvu i prilici već ranije dogovorenoj u svezi uspješnog posla. i da će me on, prijatelj s mobitela, rado osobno pratiti ako želim. Otresem se da još nisam tako nisko pala da mi treba organizirati mušku pratnju, na što on brzo govori, da dapače, neka samo dođe tko god samnom. Važem dva-tri dana, provjeravam svojim kanalima kakvo je to otprilike društvo, pa ipak pristajem. Moj ravnatelj, gradonačelnik i uobičajena svita, neki poduzetnici, ravnateljica vrtića kojemu je dotični poklonio fasadu, neki moji kolege i kolegice, skupina lovaca...tako, ništa posebno, ali i savršeno OK. Moj tupan ništa ne kuži, začas se izgubio među poznatima i niti ne primjećuje široki osmjeh na licu domaćina, skoro naklon, nakon što me ugledao. Agencija je sve pripremila tip-top, hranu, pića, čak i mali jazz-band. Smijemo se gradonačelniku kada pita znaju li koju našu, ali zapravo znamo da se on uopće ne šali. Lagano me primi za nadlakticu i vodi prema nekom grmlju, cvijeću, par metara dalje. "Beskrajno je sretan i polaskan što sam došla, ispričava se što me nije osobno zvao, ali kada sam ga onako otpilila, taman kada je mislio zaustiti"
Bla, bla, bla....koju minutu, onda izravno. Bi li Vas ikako mogao nagovoriti na jednu večeru u dvoje, bilo gdje, da se upoznamo i da se nauživa osmjeha koji mu dolazi kada god zatvori oči. Prava Balkansko-Švedska kombinacija finih manira i (pre)jeftinih štoseva. Možda je tako hvatao curičke u pubertetu u bivšoj državi ?! Ili bih se možda okupala u bazenu iza vile, a on bi demostrirao svoje roštiljske sposobnosti? Kažem kako sumnjam da bi se to dopalo mom dečku, ali se ipak pristojno zahvalim. Dopusti si prvi puta malo zlobnu primjedbu kako mu se baš ne čini, prema današnjem ponašanju, da bi spomenuti to i primjetio, ali kako želim. I da poziv važi ipak bilo kada......
I ja pomalo od onda razmišljam o njemu i čitavoj kombinaciji. Ne zaluđeno i nabrijano, ali razmišljam, dovoljno intenzivno da se sada ja primim gradiva. Rastavljen je, kako je i rekao, dvoje skoro odrasle djece u Švedskoj, vrlo bogat za naše razmejre, cijene ga kao fer igrača od riječi, čak i zaposlenici. Diplomirao komparativnu književnost i talijanski, u Hrvatskoj nisu primjetili iole stalniju žensku uz njega.. Ima vrtlara, kuharicu, sobaricu. U garaži uz Jaga stoji neki ogromni đip naglancan kao u izlogu.
Nikada još nisam poželjela biti, niti jesam, kamoli iole duže, s muškarcem koji me ne zapali, koji ne pokrene kotačiće u mom trbuhu i mozgu, koji nije u stanju vezati moje misli na sebe. Ovaj doduše ovo posljednje ipak jest, makar neizravno. A ipak mi se uopće ne ćini tako loše provesti neko vrijeme, ili čak i dugo vremena, u okruženju oko muškarca koji izvrsno miriše, lijepo se smije, intelektualno mi je sasvim ravnopravan, a i ne izgleda nimalo loše, nego dapače pomalo sportski i vrlo očuvano. Kolikogod to ipak zapravo bilo nekako neutralno, neupadljivo! I koji i dalje ne posustaje sa znacima interesa i pažnje, mada nikada više neposredno, izravno. A sam si najvećom manom procjenjuje što ga nikada nema doma. Uz to je nepristojno bogat za moje pojmove i može ženi ponuditi savršene uvjete života. Da radim iz intelektualne znatiželje što želim, umjesto da mudrujem nad puknutim kroničnim čirevima, ili ubodima letećih i inih nametnika, da nikada više sa zebnjom ne pitam cijenu kakvog odjevnog komada ili cipela, a osobito da nikada više dragom ne objašnjavam zašto se neću voziti po ljetu u njegovom autu na plin, ali bez klime, iako je upola jeftinije.
Biti će najpametnije da to ostavim malo po strani, da vidim što to život novoga nosi, ha?! Možda ga lako zaboravim, kao i mnoge do sada, možda se ipak uklopi i neka kombinacija s njim , nekako, nekada. Zapravo me malo čudi, možda i plaši, kombinacija kada JA NE ZNAM što bih, a što ne bih, i to savršeno precizno !

01

srijeda

kolovoz

2012

Primjer

   Prije malo više od dva mjeseca sam ga pozvala da se useli k meni. Šarmantan, obrazvan i u društvu, ne samo ženskom, omiljen muškarac. Izvrsnih primanja, još bolje perspektive, sa sportskim Mercedesom, vrlo često nasmijan, pažljiv i mudar ljubavnik, dovoljno velik i snažan da se mojim tijelom može igrati kako god poželi. Pet godina stariji, bliske profesije, rastavljen, bez djece. Premija riječju. Eh, da, nije prevažno, ali ipak, s kurcem koliki nikada još nisam imala prilike pogledati izbliza.


    Manje od mjesec dana od prvog susreta mu je trebalo da me dobije, a već na prvom idućem, osobnijem, susretu, nakon 3 dana mi je povjerio kako je uvjeren da će se to desiti vrlo brzo ! Dobro, valjda mu nije bilo teško pročitati u mojim očima da je bio jako blizu već taj prvi puta, samo da je malo više inzistirao !? Ali nije, nego je elegantno i superiorno vodio igru, onako kako najbolje pali, većim dijelom konvencionalno i s tolikom pažnjom da se osjećam poput kraljice, a malo-malo isprepleteno s iznenađenjima od kojih bih doslovno gubila dah. Piknik, koncert, fešta u njegovom veselom društvu, doista izvrsna knjiga za poklon. čak i par, tko zna čijih, predivnih stihova, uz ruže, pa konačno i apartman zbilja raskošnog bečkog hotela za prvi sex. I organizacija da može potrajati manje-više neprekinuta dva dana !!! Pa tjedni u kojima je redom nadilazio prethodni i uspio me bar po jednom iskreno oduševiti, kadikad baš ono zaljuljati čitavu, da osjetim potrebu pridržati se za što čvrsto dok se ne snađem. U sexu nije ništa pitao, niti se ičega ustručavao, s pravom je pretpostavio da sam skoro sve već probala, a da niti nemam ništa protiv novih nijansi. Koliko sam se ponedjeljaka doista slomljena vukla na posao, kao posljedica njegove koncentrirane, intenzivne obrade čitav vikend. I to nimalo jednolične. Kadikad bi bio mek i podatan, kadikad trunčicu i pregrub, odlučan i nezaustavljiv, pogotovo ako je naumio s takvim završiti u mojim ustima. Ipak, obično prije, ili evenualno samo par minuta kasnije, bila bih tako obilno nagrađena za tu "suradnju", da mi baš nikada nije niti palo na pamet prosvjedovati. Čak niti kada bi mi krokodilske suze same potekle, od osjećaja da ti mlazevi valjda nikada neće stati, nego me naprosto do kraja ugušiti, da ću izdahnuti tako navučena na njega, usana prrikovanih uz njegov trbuh. Posuđivala sam više puta uniformu medicinske setre za po doma, jer je sam njegov izbezumljeni pogled jasno govorio koliko mu to znači, znala provesti i koji sat posve gola raspeta na trosjedu da bi se mogao slobodno poslužiti već po volji, kada mu se ukaže koja slobodna minuta, dok bi nam on nakuhavao kakvu raskošnu i složenu večeru.


    Jednog kasnoproljetnog dana našla sam se isto tako u šumi udaljenoj svega koju minutu vožnje od našeg grada i ne baš ulimativno praznoj u takvo doba gljiva. Ja, njihova uvažena doktorica odjevena u staru škotsku suknju na preklop, s ukrasnom zihercom , bijelu košulju, bijele dokoljenke, lakirane niske cipelice i roza čipkaste gaćice s otisnutom barbikom. I s dvije besprijekorne kečke i nekoliko veselih ukosnica u kosi !  Kako si sama biram šibu kojom ću odmah dobiti po guzi, jer je "curica bila jako zločesta" !!! I izabrala sam, ne baš nešto sretno, kako će se pokazati, predala mu je, sve gledajući u pod, okrenula se, spustila gaćice do koljena, otkopčala zihericu, podigla suknju iznad pojasa i nalaktila se na neko debelo srušeno deblo, koje mi je pokazao, kraj kojega me je čekao. Jest me, po tko zna koji puta, oduševio njegov iznezumljeni pogled, i uzbudio, da se ne lažemo, jest da sam sasvim  lako uopće odlučila sve to učiniti, nakon što je skoro ostao bez daha samo dok je tu želju izgovarao, da niti ne spominjem izgled njegovog kurca, kada ga je napokon izvadio, ali me svjedno iznenadio ozbiljnošću igre. Pogriješila sam i s izborom tanke, savitljive šibe i baš me zapeklo kada me prva dva puta dohvatio, prvo bekhendom po bližem, onda, posebno, šitokim zamahom po daljem guzu. Šiba se baš opako zamotala oko njih i mora da sam sva poskočila.  Čula sam njegov odlučni, "mir, da se nisi makla".....a trebala sam, smjesta !!! Ali nisam, što izenađena, što pritisnuta čvrsto njegovom širokom šakom preko križa. Odmakao se malo, okrenuo postrance i nastavio me šibati, po dva-tri puta brzo, uzastopno, sada preko oba guza, pa  pauza, valjda da pomislim kako je gotovo, ili možda refleksno sasvim napnem guzu u iščekivanju, makar svjesna da tako najviše zapeče. Bilo je glupo prekinuti na pola, a i iskreno sam za svaku pauzu mislila da je valjda kraj. Prestala sam brzo brojiti, ali je šara doma u ogledalu, bilo više od desetak, bitno više, jarko crvenih, ponegdje dugih, neprekinutih skroz oko bedra, ponegdje samo kratkih samo na vrhu jednog guza, pa opet nastavak na drugom....


   Onda sam začula spasonosno zveckanje njegovog remena, osjetila mu šake na struku, kako me malo podižu i namještaju i već slijedeće sekunde ga osjetila  kako me silovito probija, valjda veči nego ikad....ili mi se i ona stisla u panici ? Ludo je napadao, gulio mi laktove po gruboj kori, doslovno me rastakao i vodio u oblake, nisam sigurna, ali sigurno više od jednom. Skoro me srušio preko klade, kada je iznenada snažno i bez kontrole zaroktao i tako me snažno dohvatio bedrima da doista jedan čas nisam znala točno stojim li još na svojim nogama, ili letim ! Nakonnepune je minute pružio ruke i otvorio mi zakopčanu košulju jednim potezom, da su se sva dugmad razletjela uokolo, a sise mu samo kliznule u dlanove. Mijesio ih je šutke, pažljivo, ali ne i nježno, nepokolebljivo me držeći u istom položaju.. Kao i mnogo puta prije, kada bi bio tako oduševljen, osjetih kako brzo počinje opet rasti u meni, pušta mi sise, grabi i širi mi sasvim guzove, te ga premješta, ovaj puta skoro nježno, ali ipak jednim potezom, malo prebrzo. Kada je desnu ruku spustio preko struka i prste mi zapleo u još sasvim raširenu picu, te nastavio ubadati jednoličnim ritmom, brzo sam zaboravila na taj prigovor i posve se predala užitku, stišćući čvrsto sva uljepljena bedra, kako me navodio  čvrstim stiskom koljena. Neopisivi valovi su samo dolazili, trgali me, rušili, ponovo dizali do iznemoglosti. Činilo se da će tako suludo dugo..... I kada su mi doslovno počela popuštati koljena, a laktovi počeli već ozbiljno boljeti od grube kore, samo je izvukao ruku iz mojeg međunožja, privukao me obuhvativši mi struk s obje ruke i nastavio, možda tek malo nervoznije, odlučnije, mada se očito trudeći da kontrolira ritam. Opet sam pukla....i ovaj puta valjda ostala tamo negdje u oblacima, jer nisam sasvim sigurna kada je i kako završio. Tek po novom obilnom valu niz bedra, što sam osjetila klečeći na sve četiri, kako me spustio na šuškavo suho lišće, znala sam da je i on gotov.


   Znam da sam svejedno trebala stvari razjasniti, makar nakon pogleda na guzu u ogledalu domu, ali eto, naproto nisam smogla snage i odlučnosti, makar mi koji dan bilo na jeziku.


  Ali ne puno tjedana kasnije ipak se sve razjasnilo. Iz relativno bezezlenog problema je planula ozbiljnija svađa u tijeku koje je odjednom, zajapuren, skočio i izderao se da ću dobiti po zubima ako smjesta ne zavežem. Sledila sam se, ali bogme je i on kada je po pogledu shavtio da posve ozbiljno mislim da će ostati bez te ruke kojom pokuša. Još više i s više nevjerice se zaledio kada je čuo rok koji ima da sam iznese svoje stvari !!!!


  Možete sada reći da bi se isto desilo i da mu nisam dopustila da me išiba, odnosno da čini samnom na tom planu praktično što god poželi, ali ja nemam taj dojam.  Prokleto nemam. Nakon nekoliko mjeseci je shvatio da ne mislim upotrijebiti NE kada me poželi uzeti, pa je glupo muški počeo generalizirati i umišljati si !!! Bar sam s prilično uvjerenja tako ja to doživjela !!!

30

ponedjeljak

srpanj

2012

Mladi, pametni i obrazovani muškarci su dosadnjikavi

  Ili bar većinom jesu ! Čim su pametniji, imaju više interesa i zanimacija, naprosto ih razvlače na sve strane, a oni se još ne znaju tome oduprijeti, nisu dovoljno odlučni da se obrane od toga. Pa im ostaje premalo vremena i kapaciteta za važne stvari! Poput, samo za primjer, mene! Nadalje, mada neiskusni, utvaraju da mnogo znaju i o ženama, pa slijedom toga vrlo često prekompliciraju u želji da me zadovolje, da se istaknu i budu cool, da ispune očekivanja do najmanje sitnice. A to se ipak može naučiti samo na jedan način! Koji pak traži vrijeme...mjereno u godinama! Dok manje obrazovani i pametni nemaju pojma o mnogočemu, pa često sasvim jednostavno, instinktivno, učine prave stvari u pravo vrijeme, nerijetko preskačući nepotrebno komliciranje. Također, pogotovo uglavnom prilično impresionirani narodnom mistikom moga zanimanja, znaju biti podatni poput gline koju je tako lako oblikovati po mojim željama. Jest da se i brzo pokaže problem kako s njima komunicirati, provoditi vrijeme koje nije ispunjeno sexom, ali ipak, ispada da je bolje praviti se i malo priglupa, spustiti na približno njihovu razinu, na ograničeno vrijeme koliko ih moram trpjeti poslije, nego li čeznuti za sexom kakv želim i znam da mogu dobiti.


    Kadikad jest zabavno proanalizirati utjecaj društva, kolege Freuda i inih sljedbenika, na žensku sexualnost. Saslušati što pametno o tome misli njegova majka, pa i pokušati razumjeti najrazličitije pritiske na njegovu muškost i  izvedbe, ali je ipak puno uzbudljivije osjetiti zapaljenu mušku ruku kako mi odlučno razmiče bedra, gura me naprijed samo s jednom jedinom mišlju i kolikogod nespretno, ipak me efikasno i snažno probija za čas, ne baš rijetko i nadalje koristeći spomenuti dlan kada mu razigrana guza zapleše pred zakrvavljenim očijma...... Naprosto u prosječnom muškom mozgu pukne neka spona između kurca i mozga, kada ovaj prvi previše nabrekne, skupi svu raspoloživu krv, dok se u sofisticiranijim primjercima to puno teže dešava. Pa čujem idiotsko pitanje, taman u času kada ga treba duplo snažnije nabiti, "je li ti tako dobro ?" ! Što si slijep ili blesav, pa upravo me osobno jebeš, ako ne osjetiš, ne vidiš?! Tada ti je ionako malo kasno za naučiti....bar za taj puta! Ili još ranije, a jednako podsticajno..."smijem li te poljubiti?" Ne, više ne smiješ, budaletino !!!


   No, naravno da postoji i još bolje rješenje. To su pouzdano stariji, a pametni muškarci !!! Prokušano i pouzdano. Naučili su bar većinu znanja kako nas kvalitetno jebati, podjednako u mozak i doslovno. Podilaziti mi taman koliko zahtjeva moj ego, a održati kontrolu koliko je uzbudljivo. Natjerati me da čeznem do idućeg puta, da mu se u sekudi doslovno posve predam i pobacam još usput sva ograničenja i prenemaganja.. Oni znaju da nama jest zabavno zavitlavati muškarce, vrtjeti ih oko prsta, ali ne onoga na čijem smo upravo kurcu....Taj naprosto tada za nas mora imati neku važnost, izazivati poštovanje, možda čak i izvjhesnu zahvalnost za to što nam čini, može učiniti. Osim toga su baš iskreno ushićeni da mogu "uhvatiti" 15-20 godina mlađeg komada, koji očigledno može birati što mu se prohtije. Što im itekako osjetno djeluje na potenciju i želju, a posebno na usredotočenost. Dok mlađi još u mislima prožvakuju mamine teze o ravnopravnosti, poštovanju i tako tome, stariji točno znaju koje je njihovo prirodno mjesto, pa i, iz iskustva mislim, koliko je ženska pažnja živa i nepredvidljiva ako je pustiš da slobodno luta.  Mislim da im u podsvjesti zapravo kucka ideja kako tako nešto možda neće nikada više moći ponoviti, pa zbilja daju sve od sebe, pogotovo kada se oslobode i sasvim me uzmu u svoje ruke. Da ne govorim o njihovoj izdržljivosti i samokontroli, pa i volji da upotrijebe sve raspoloživo, umjesto potrebe da ga majčinski tješim "kako se to svakome dešava", ili "kako je ipak bilo lijepo na neki način, makar je trajalo manje od minute". Imaju manu, točno, ogromnom su većinom tuđi već poodavno, ali svejedno. Od rapoloživih opcija su najbolja. Sofisticirani, vješti i krajnje fokusirani u sexu, a sasvim podnošljivi i poslije.


   Još ako uzmemo u obzir krilaticu kako su dijamanti najbolji djevojčini prijatelji, a u kojem području su, logično, nedodirljivi, čvrsto glasam za starijeg, inteligentnog i visokoobrazovanog muškarca!!!


  Dapače, možda uskoro potkrijepim i bjelodanim primjerom....iz nedavne prošlosti!

13

petak

srpanj

2012

Jesam li samo ja ovisna?

Ili dvostruka ličnost? Posve sam neovisna i bar prilično uspješna, relativno mlada žena. Na faksu u gornjih 10%, nakon stažiranja su me molili da ostanem i prije kraja staža, što valjda nešto znači, iako je točno da je kroničan nedostatak liječnika. Još biram specijalizaciju, ali baš biram, niti malo mi ne nedostaje ponuda. Ne bih se svrstala, niti ikada jesam, u neke klasične ljepotice, ali ako si dam truda muški pogledi svakako nadpropsječno često ostaju na meni malo duže nego li to uzrokuje puka radoznalost. Dobro, niti titula tu ne odmaže, pogotovo u relativno malom gradu gdje svi sve brzo doznaju. Imam stan, pristojan auto, čvrsto zaleđe staraca. Ipak me nešto kopka već nekoliko godina, nešto ćega sam više.manje svjesna desetljeće i nešto, još od mog prvog pravog dečka. Ili prvog sexa, kako se uzme.
Muškarac koji me zaintrigira me obavezno previše privuče, veže i pobrka mi inače tvrde i jasne principe i skalu vrijednosti. Kao da postanem ovisna. Već i u mislima, a gotovo posve nerazumno od trenutka kada osjetim kako mu se propinje u hlačama uz moj trbuh, kamoli koji stadij dalje. Naprosto tada postajem druga osoba, žena. Koja čini, ali i dopušta muškarcu da čini, skoro sve što mu padne na pamet, pa i mnogo toga što sasvim sigurno u "svjesnom" stanju ne odobravam, kamoli želim, ili mislim da bih željela probati. Kao idealna bludnica, valjda. Kao da mi razum prekrije golema sjenka napetog kurca što pulsira i izaziva u mojojh unutrašnjosti, pa i glavi, samo jednu jedinu ideju, želju, da mu se moram pokoriti, učiniti sve da ga osjetim kako se napinje negdje u meni. Kao da osjećam struju u dlanovima kada ga obuhvatim, kao da mi je svaki puta prvi puta. Ili baš pravo zadovoljstvo, djetinu radost, kada ga gledam kako buja pod mojim jezikom, ili me guši, udarajući mi u nepce, bez imalo obzira mi pokušavajući ući u grlo, dok mi je glava priklještena da se ne mogu izmaći i da želim. Kasnije shvatim da su mi i suze krenule od skoro doslovnog gušenja, a ipak ne bih niti slučajno učinila što da prestane! Nekoliko snalažljivih i hrabrijih kolega, pa i jedan vozač hitne u posljednje vrijeme, to obilato koriste. Samo smišljaju pogodne scenarije, shavtivši da kada je iole pogodna situacija da mi uspiju zavući ruku među noge ili se nasloniti napeti na mene, skoro im je zajamčeno da će me imati odmah. Krajičak moga razuma vrišti, ali me ipak neka sila povuče da recimo jučer ipak bez otpora, poslušno polegnem na vruću haubu saniteta na šumskom putiću i zapravo jedva dočekam da spomenuti vozač uspije nadvladati uzbuđenje i ushićenje i raspetljati hlače, samo mi odmaknuti gaćice, te mi ga počne silovito nabijati i ne brinući se puno za mene! Iako je svejedno uspio, uglavnom uspiju, ako baš nisu zečevi, te sam jedva kroz slatki grč male i čitave utrobe, te bljeskove u glavi uspjela registirati da mi odjednom grubo zabija nokte u guzu i tako me snažno pribija uz auto podamnom da je pukla letvica maske, te me zalijeva dugim mlazevima.... koju sekudu kasnije.
Uspijem ja kadikad samu sebe ugristi za usnicu i odoljeti, naravno. Ali svejedno me plaši ta opsjednutost, pa reći ću i pravu riječ, društvena neprilagođenost. Teško je zamisliti da imam danas-sutra muža i obitelj, odgovornost za ikoga osim sebe, u svezi ponašanja. I ovoga ću dečka, s kojim sam sada službeno, morati ostaviti. On to niti ne sluti, jer doista jest drag i pametan, pokušava mi udovoljiti kako god zna. Ali mi ga je tragično premalo uz sve njegove hobije i svake hvale vrijedan drštveni angažman. Može li uopće postojati netko tko bi bio sasvim fokusiran na mene i moje potrebe? Ili moja realnost je i biti će, više muškaraca u istom vremenu?

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se