Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dileme

Marketing

Samo lamentiram....valjda ?!?

Trinaest je godina stariji, građevinski poduzetnik u Švedskoj, koji polagano seli biznis u Lijepu našu. Do željenih fifti-fifti. Jaguar i sve što ide uz njega, stan u elitnom dijelu Zagreba, vikendica, kako on kaže, zapravo viletina, tu blizu moga grada. I stršljen koji niti malo više ne poštuje investitora iz inozemstva od lokalnog seljaka. Pa sam mu trebala hitno. Nije bio nezamjetan, dapače, recimo zgođušan, svjetskih manira, blistavog osmjeha, i sasvim privlačne količine crnog humora na svoj račun. (" Živim sam već više godina, jer mi je bivša napokon ipak shvatila da se neću nikada bitno popraviti !").
Ali niti časa ništa više, nije me pogled vukao da ga skrivećki odmjerim, nisam se automatski upuštala u nadmudrivanja, čak nisam niti vozača pitala tko je to, nakon što je otišao iz ordinacije.
S njim je valjda bilo drugačije jer se odlučio pomućiti i naučiti gradivo. U 3-4 dana jedino valjda nije uspio saznati kome sam prvom dala. I stiže ogromni buket omiljenog cvijeća s porukicom kako se od srca zahvaljuje za uspješnu i ljubaznu intervenciju, te kako čak nije morao niti odgoditi važne sastanke u Vladi, čega se najviše bojao. Pa dobro, cvijeće u vazu na radnom stolu, smješak i idemo dalje. Sutradan telefonski poziv preko centrale, još jedna zahvala, dok ja napominjem kako cvijeće nije bilo potrebno. Misli da bi možda trebao ipak doći na kontrolu, jer ga MOŽDA malo zateže ubodena ruka. Normalno je to, neće mu ništa biti, ako nije do sada i preporučam još neku kremicu uobičajenu za hipohondre.. Tek me začuđeni pogled iskosa moje riđokose sestrice prenuo iz letargije. Jel Vi to spavate, pa nije sigurno zvao zbog kremice, ha,ha,ha.... Sležem samo ramenima, posve ravnodušna.
Idući dan zove dobar prijatelj i kolega i kaže kako će preskočiti sranja i zamoliti me za uslugu. Prijatelj, prijatelja, kojemu nije uputno odbiti ljubazne molbe, bio bi u stanju svašta učiniti kako bi mene "namjestio" spomenutom gospodinu. Popizdim u času i izgovorim nekoliko rečenica koje se u stripu obično pišu masnim slovima i skraćenicama s puno uskličnika. Prijatelj me smiruje i govori kako NITKO nije mislio tako doslovno kako sam shvatila, nego gospodin samo želi još jednom zahvaliti, večerom u svojoj viletini, u većem i dragom društvu i prilici već ranije dogovorenoj u svezi uspješnog posla. i da će me on, prijatelj s mobitela, rado osobno pratiti ako želim. Otresem se da još nisam tako nisko pala da mi treba organizirati mušku pratnju, na što on brzo govori, da dapače, neka samo dođe tko god samnom. Važem dva-tri dana, provjeravam svojim kanalima kakvo je to otprilike društvo, pa ipak pristajem. Moj ravnatelj, gradonačelnik i uobičajena svita, neki poduzetnici, ravnateljica vrtića kojemu je dotični poklonio fasadu, neki moji kolege i kolegice, skupina lovaca...tako, ništa posebno, ali i savršeno OK. Moj tupan ništa ne kuži, začas se izgubio među poznatima i niti ne primjećuje široki osmjeh na licu domaćina, skoro naklon, nakon što me ugledao. Agencija je sve pripremila tip-top, hranu, pića, čak i mali jazz-band. Smijemo se gradonačelniku kada pita znaju li koju našu, ali zapravo znamo da se on uopće ne šali. Lagano me primi za nadlakticu i vodi prema nekom grmlju, cvijeću, par metara dalje. "Beskrajno je sretan i polaskan što sam došla, ispričava se što me nije osobno zvao, ali kada sam ga onako otpilila, taman kada je mislio zaustiti"
Bla, bla, bla....koju minutu, onda izravno. Bi li Vas ikako mogao nagovoriti na jednu večeru u dvoje, bilo gdje, da se upoznamo i da se nauživa osmjeha koji mu dolazi kada god zatvori oči. Prava Balkansko-Švedska kombinacija finih manira i (pre)jeftinih štoseva. Možda je tako hvatao curičke u pubertetu u bivšoj državi ?! Ili bih se možda okupala u bazenu iza vile, a on bi demostrirao svoje roštiljske sposobnosti? Kažem kako sumnjam da bi se to dopalo mom dečku, ali se ipak pristojno zahvalim. Dopusti si prvi puta malo zlobnu primjedbu kako mu se baš ne čini, prema današnjem ponašanju, da bi spomenuti to i primjetio, ali kako želim. I da poziv važi ipak bilo kada......
I ja pomalo od onda razmišljam o njemu i čitavoj kombinaciji. Ne zaluđeno i nabrijano, ali razmišljam, dovoljno intenzivno da se sada ja primim gradiva. Rastavljen je, kako je i rekao, dvoje skoro odrasle djece u Švedskoj, vrlo bogat za naše razmejre, cijene ga kao fer igrača od riječi, čak i zaposlenici. Diplomirao komparativnu književnost i talijanski, u Hrvatskoj nisu primjetili iole stalniju žensku uz njega.. Ima vrtlara, kuharicu, sobaricu. U garaži uz Jaga stoji neki ogromni đip naglancan kao u izlogu.
Nikada još nisam poželjela biti, niti jesam, kamoli iole duže, s muškarcem koji me ne zapali, koji ne pokrene kotačiće u mom trbuhu i mozgu, koji nije u stanju vezati moje misli na sebe. Ovaj doduše ovo posljednje ipak jest, makar neizravno. A ipak mi se uopće ne ćini tako loše provesti neko vrijeme, ili čak i dugo vremena, u okruženju oko muškarca koji izvrsno miriše, lijepo se smije, intelektualno mi je sasvim ravnopravan, a i ne izgleda nimalo loše, nego dapače pomalo sportski i vrlo očuvano. Kolikogod to ipak zapravo bilo nekako neutralno, neupadljivo! I koji i dalje ne posustaje sa znacima interesa i pažnje, mada nikada više neposredno, izravno. A sam si najvećom manom procjenjuje što ga nikada nema doma. Uz to je nepristojno bogat za moje pojmove i može ženi ponuditi savršene uvjete života. Da radim iz intelektualne znatiželje što želim, umjesto da mudrujem nad puknutim kroničnim čirevima, ili ubodima letećih i inih nametnika, da nikada više sa zebnjom ne pitam cijenu kakvog odjevnog komada ili cipela, a osobito da nikada više dragom ne objašnjavam zašto se neću voziti po ljetu u njegovom autu na plin, ali bez klime, iako je upola jeftinije.
Biti će najpametnije da to ostavim malo po strani, da vidim što to život novoga nosi, ha?! Možda ga lako zaboravim, kao i mnoge do sada, možda se ipak uklopi i neka kombinacija s njim , nekako, nekada. Zapravo me malo čudi, možda i plaši, kombinacija kada JA NE ZNAM što bih, a što ne bih, i to savršeno precizno !

Post je objavljen 09.08.2012. u 13:53 sati.