fighting with demons

Jecala je tiho pod vunenim pokrivačem. Prsti su joj se grčevito stezali, a nokte si je urezivala u bolnu kožu dlanova. Bili su žuti od dima cigareta i lomljivi od nedovoljno njege, a na rubovima su se nazirale krvave zanoktice. Ispijeno lice je svjedočilo o njezinom preburnom životu i davalo joj nekoliko godina više nego što je imala. Nekada crne, velike oči sada su bile potpuno sive i natečene, u njima više nije bilo sjaja. Na mršavom licu do izražaja su dolazila jedino njezina pomalo prevelika usta blijedo ružičaste boje. Nekada plava kosa sada je također posivila i u pramenovima zabranila pogled prema licu.
Kroz otvoren prozor je ušlo sasvim malo svježeg zraka i snop svjetla koji je oživio čestice prašine i natjerao ih da plešu u zoru.
Upravo je jedan od njih otišao iz njezine male sobice. Na stoliću je ostavio novac za sobom. Nije ju gledao podrugljivo jer mu je bila potrebna. Sigurna je da će ju već sljedeći poniziti.
Molitva je silazila s njezinog jezika, još joj je samo ona i ostala. Sebe je prodala, mijenjala je svoje dostojanstvo za svoje ovisnosti, ali nije izgubila dobrotu.
Zaspala je sa suzama na napaćenom licu. Kako se to moglo dogoditi? A imala je tako lijep život nekada...