petak, 29.10.2004.

Nepodnošljiva lakoća nestajanja

Tužan si znam
Jer me nema
Sunce suši slane suze
Na tvom licu
Dok misli u glavi
Odbacuju najgore scenarije

Telefoni šute
Bolnice kažu
da me tamo nema
more moje tijelo
ne izbacuje

vrijeme
sati
čekanje
Izluđuju te
jer me nema

jer tek sada vidiš
da ti falim

Ali ja sam tu
Skrivam se u tebi
Cijelo vrijeme
Jer želim da ti nedostajem
Kako bi me još više
volio

- 01:15 - reci! (31) - Materijaliziraj ! - #

petak, 22.10.2004.

Reality show

Jučer sam u crkvi bila
ne znam zašto
Moje je grijehe nemoguće ispovjediti
Moje je grijehe nemoguće oprostiti
Jer oni su dio mene
I čine me stvarnom
Čine me živom

Jučer sam na sudu bila
ne znam zašto
Jer tražili su da govorim istinu
A ja znam samo lagati
Baš kao što sam i tebi lagala
Jer samo me laži čine stvarnom
Čine me živom

Danas sam na obdukciji bila
Rezali su moje tijelo
I vadili zdrave organe
Da nekome drugome
Za život posluže
Doktor je pročitao vrijeme moje smrti
ne znam zašto
Jer osjećala sam se tako živom
Stvarno, živom

- 09:58 - reci! (31) - Materijaliziraj ! - #

srijeda, 20.10.2004.

Morbid Angel

Promatram te dok se budiš
moj crni anđele.
Promatram svoj odraz
u tvojim očima.
Uživamo u sutonu
sjedeći na rubu balkona.
Ti pružaš ruke u bezdan
prema prolaznicima
igrajući se njihovim sudbinama
dok ja skupljam hrabrost za skok,
jer noć
samo što nije počela

- 02:29 - reci! (23) - Materijaliziraj ! - #

ponedjeljak, 18.10.2004.

Hard Core

Zaboravi nježnost
Stisni me do boli
Pokaži mi snagu
Sirovu brzinu
Prodornu čvrstoću

Uvjeri me
Pokreni me
Lansiraj me
Svrši
I zagrli me

Želim poslije
u tišini
Osluškivati
Lupanje tvog srca

- 16:51 - reci! (12) - Materijaliziraj ! - #

nedjelja, 17.10.2004.

Hellena iz kutije

Večeras sam tvoja
Jednokratno
Izvadi me iz kutije
Odmotaj me iz celofana
Posjedni me na krilo
I ostvari svoje želje

Večeras sam tvoja
Potpuno
Ne planiraj ništa
Prepusti se spontanosti
Doživi trenutak
I uživaj

Večeras postojim
Samo za tebe
Iskoristi me
Najbolje što znaš
Jer već sa zrakama sunca
Nestajem
Nepovratno

- 03:50 - reci! (13) - Materijaliziraj ! - #

srijeda, 13.10.2004.

667 The neighbor of the beast

Poslije trpljenja raznih idiota od gazdi i gazdarica, doselila sam se u jedan tavanski stančić u trošnoj zgradi. Vlasnik je bio negdje u njemačkoj, a ja bi mu svaki mjesec slala lovu. Vidjeli se par puta i to je to. Njemu lova stiže na vrijeme, mene nitko ne gnjavi. On sretan, ja sretna.
Na tramvaj i njegov zvuk dok mi prolazi ispod prozora brzo sam navikla i postao mi je neprimjetan, tako da sam zaključila da napokon imam svoj tihi i mirni kutak.
Kada ste podstanar, ne razmišljate previše o susjedima. Ja osobno, sam se uvijek držala podalje od susjeda. Pozdraviš , ljubazno se nasmiješiš na hodniku i to je to. Nikad nisam ulazila u neka zbližavanja i suvišne spike. Uglavnom bi proletjela stubištem i zaključala se unutar 4 zida moje iznajmljene sigurnosti.
No kad živite negdje duže vrijeme kad tada ćete morati doći u dodir sa susjedima, u pravilu, što je zgrada manja to češće.
Prvo me zaskočila jedno jutro susjeda iz prizemlja. Mislim da takve žene nazivaju radio mileva. Dok sam se ja borila sa reklamnim glupostima koje su padale iz kaslića uspjela mi je ispričati sve o sebi i susjedima.
Ona je u invalidskoj penziji, iako bi bez problema mogla biti na olimpijadi kao atletičarka, a muž joj je neki kvartovski murjak. Naletjela sam par puta na njega. Plaho neko biće, čak i u murja uniformi, totalno odudara od stereotipa.

Brifing o ostalim susjedima mi je ušao u jedno uho unutra i izašao kroz drugo van. Nije baš da me je zanimalo previše. No zadnja u prići susjeda, koji su kataloški bili složene od najnižeg kata prema najvišem bila je baka Maru. O njoj mi je u glavu ušlo samo, da mi je prva susjeda i da živi sama. Imala je naime muža, koji ju je neprestano varao, a onda je prije 6-7 godina jednostavno otišao od nje.
Kasnije sam počela sretati i Baku Maru.
Imala je nekih 80 i sitno godina, iako po njenoj živosti to nikad ne bih mogla sama zaključiti.
Vesele mladenačke oči, bile su u jakom kontrastu sa sijedom kosom i naboranom staračkom kožom, iako se usprkos svemu držala impresivno svježe.
Naš prvi susret prošao je sasvim normalno. Ona je ulazila u svoj stan, a ja sam izlazila, pozdravila me i počela neku priču. Klasični monolog koji stari ljudi vole ispričati. Naravno zastala sam i poslušala ju. Uz smiješak sam razmišljala kako mi se žuri i nadala da neće dugo trajati. Ponovila mi je da ju je muž ostavio, kao što je i svima to ponavljala.
Mislim, ako ona sada ima osamdesetak, a muž joj je bio stariji, kamo to bježe osamdesetogodišnjaci?
Uskoro sam ju počela češće viđati. I slušati njene priče.
Sjećala se svega i to vrlo bistro, pa čak i iz svoje mladosti.
Pričala mi je čak i u jednom navratu da je zbog svog jezika čak dvaput završila u zatvoru.
Prvi put kada je nešto odbrusila ustaškim vojnicima koji su se baš vratili sa fronta. Završila je u zatvoru u vrijem kada je život u zagrebu bio jako težak i najbolje je bilo samo gledati u pod i ništa ne primjećivati. Nije imala ni 18 godina. Preživjela je zatvor i mučenje, kaže, samo zato što je njen tamničar bio otac nekog njenog školskog kolege.
Par godina kasnije sa dolaskom partizana, ju je dug i oštar jezik doveo u zatvor. Izvukla se je kaže upravo zbog onog školskog kolege koji je izgleda nastavio očev posao, samo u drugoj uniformi.
S vremenom sam saznala da je baka Mare, inače punim imenom Marijana, bila prava gradska dama, jedna od ondašnjih jet-seterica. U jednom navratu pokazala mi je slike, sa kulturnim vjerodostojnijicima svoga doba, a prepoznala sam s njom čak i Miroslava i Belu Krležu.

Mara bi mi uvijek govorila kako smo mi «deca danas tako lijepi i pametni», naročiti kada bi navratila jer joj je pofalilo šećera za kavu. A šećera bi joj ponestalo uglavnom kada bi ja doma dovukla nekog dečka ili prijateljicu.
Kada bi mi došao neki dečko, ili frendica, automatski mi vadila posudu sa šećerom jer sam znala tko će mi za par minuta pozvoniti. I počela sam to shvaćati kao nešto normalno i prirodno, a svi moji frendovi su tako upoznali baku mare kojoj je pobjegao muž i pamtili je onako sitnu i veselu kako lupa svojim starinskim teškom cipelama po mome parketu. Zezali smo se da ih nosi kako ju vjetar nebi otpuhao.
Jednom sam ju srela na hodniku i požalila sam kako sa u žurbi s poslom i da me muči njemački koji uopće ne kužim. Poslije par minuta Baka Marijana pojavila se na mojim vratim ai dala mi je knjigu. Ja ti to nemaam ionako kome ostaviti. Kad umrem stan i sve će mi uzeti država iako je nekad davno cijela ova zgrada bila vlasništvo moga oca, a vama lepa moja deco, treba znanja i šteta je da to kod mene propadne- rekla mi je stara dama – prurgerica.
I dok još nisam stigla ni zahvaliti ušla je u svoj stan a ja sam na vratima začuđeno počela listati knjigu. Bila je pisana sva na prekrasnoj gotici. Gramatika Njemačkog jezika. Štampano Münken, 1941.

Nekako sam zavoljela ljubaznu baku Marijanu, pa čak i poslije preglasnog seksa, nije se bunila ni na buku , ni na muziku. Navratila bi kad kada i navečer , iako nikada poslije 10 sati i rekla kako smo ju probudili, ali je vidjela da je dobar film na tv-u, pa bi si htjela popiti kavu, ali joj je, tradicionalno, nestalo šećera.
Tada je ispričala kako je kao mala stanovala gore na zvijezdi, kraj tadašnjeg istražnog zatvora i nije mogla spavati jer su se čuli krikovi zatvorenika koji u bili tamo na ispitivanjima. Sve dok jednom partizanski avion u niskome letu nije bacio bombu točno na zid u vrijeme dok su zatvorenici bili na šetnji dvorištem, pa su tako uspjeli pobjeći.
Nevjerojatno su me njene priče znale iznenaditi.
Kraj ove priče o baki Marijani odnosi se na vrijem kada sam izbivala na par tjedana iz Zagreba. Vrativši se napokon doma, u svoj mir i tišinu, znala sam da mi nešto fali.
Susjeda iz prizemlja brzo mi je ispričala da bake Mare više nema. Da je umrla u snu, sa smiješkom, naime tako ju je našla policija koja je na nagovor stanara poslije par dana provalila.
Sigurno od previše kave, rekla sam više onako sebi u bradu.
- Ne zlato drago, ona ti uopće nije pila kavu, imala je problema s tlakom, rekla mi je susjeda.
Ali policija joj je našla u stanu kutiju sa knjigama, spremljenu za tebe. Misli da je stara znala kaj ju čeka. A u ormaru su joj našli savršeno očuvanog muža. Onog za koji su svi mislili da je pobjegao. Muž mi se malo raspital u policiji- nastavila je susjeda- izgleda da ga je stara vudrila s nečim, onak fest i onda g držala v ormaru. A kak da nije smrdil i kak da to niko nije znal, to bogme ne znam.
Susjedu više nisam čula, jednostavno mi se u glavi pokazao smiješak Bake Marijane i tisuću pitanja, kako je ta krhka i draga starica mogla nekoga ubiti…


- 16:49 - reci! (18) - Materijaliziraj ! - #

utorak, 12.10.2004.

Kindness of a stranger on the route 666

Trebala sam samo prijevoz
I trudila se biti ljubazna
Slušala narodnjake iz tvog kazetofona
I nijemo se smješkala

Trebala sam samo prijevoz
I trudila se biti ljubazna
Pravila sam se da ne vidim
Da namještaš retrovizor
Kako bi mi pogledom zavirio
Između nogu

Trebala sam samo prijevoz
I trudila se biti ljubazna
Pa sam pristala, da uz piće
Odmorimo na pola puta
U pustom odmorištu
I trudila se biti ljubazna

Trebala sam samo prijevoz
I trudila se biti ljubazna
Sa smiješkom odbacivala san tvoje nabacivanje
Nakrcala te pričama o kršnome dečku
koji me čeka na kraju puta

Trebala sam samo prijevoz
I trudila se biti ljubazna
Ali i glupa i neoprezna
Nisam primijetila kako vadiš skakavac
kada si me srušio na travu
Prislonio nož na grlo
I počeo mi trgati suknju

Trebala sam samo prijevoz
I trudila se biti ljubazna
Ali ne toliko da ti dozvolim
Da otkopčanim šlicom
Prodreš do mojih gaćica

Još uvijek trebam prijevoz
I znam se brinuti o sebi
Cijela doza suzavca i snažni udarac u prepone
Osigurali su mi ključeve tvoga auta.

Trebala sam samo prijevoz
I trudila se biti ljubazna
Ljubazno su brisači sastrugali
tvoju krv sa vjetrobrana
I kada si pokušao spriječit me
I kad si odskočio sa haube
Svoga bijelog golfa
i kada sam još jednom
prošla njime po tebi
ja ljubazna i nasmiješena sam bila

Izbacila sam tvoje kazete iz auta
vratila se na glavu autocestu
i ljubazno ti mahnula

Sorry,
Trebala sam samo prijevoz
I trudila se biti ljubazna
jer dug je put preamnom...

- 17:09 - reci! (15) - Materijaliziraj ! - #

četvrtak, 07.10.2004.

Razglednice iz pakla

Volim snove koji me obuzmu
I bez nepotrebnih simbola
gurnu me u svoj igrokaz
i tada im se prepustim

jer jurile smo u kabrioletu
kroz pustinju
uz miris benzina
vjetar nam je zapetljavao kosu

kroz maglu se sjećam policijskih sirena
jer sva pažnja pripala je tvojim poljupcima
držala si me za ruku dok sam ja držala volan
i uz svaku sekundu tvog poljupca
jače stiskala pedalu gasa

bile smo
nezavisne i sretne
i provalija ispred nas
bila je nevažna
jer pad me uvijek probudi

- 15:29 - reci! (29) - Materijaliziraj ! - #

srijeda, 06.10.2004.

Oslobađanje

Prekinula sam te usred riječi
usred tvog pametovanja
dok si tako ružno vikao na mene

Prekinula sam te usred riječi
Batom za meso
I poput bisera
Zubi su ti se odbili
od kuhinjskih pločica
i rasuli po podu

Još jedan udarac po glavi
I ležao si na podu
Lijevala sam ti wc sanitar
U usta i držala ti nos
Sve dok se nisi prestao micati

Prvo sam ti odrezala prst
Kojim si mi prijetio
Kad bi urlao na mene
A zatim sam napunila cijelu kuhinju
Staklenim teglicama i poštanskim paketima

Dragi napokon ćeš posjetiti
I Ural i Sibir i Gruziju
Sve odjednom
Možda posjetiš i Kinu
Organi su ti zdravi, mogla bi nešto i zaraditi

A onda me poljubac u obraz
Probudi iz sanjarenja
Na uho mi šapneš
-sorry što sam te gnjavio
zagrliš me i kažeš da me voliš

i ja tebe volim
kada si dobar prema meni
i opraštam ti sve
jer evo baš sam ti produžila život

- 19:23 - reci! (12) - Materijaliziraj ! - #

Faust

Mephisto
Kolika je cijena ispunjenja želje
Da probudim se sutra kao nova, nepoznata
Nevina i čista

Da probudim se sutra
Bez svojih strahova i problema
I da ne prepoznaje me nitko
Dok šećem gradom

Mephisto
Kolika je cijena da bar na kratko
Odmorim se od sebe
I sagledam svijet iz druge perspektive
Možda pronađem i ono nešto
Zbog čega je vrijedno živjeti
Pa čak i kao ova stara

- 13:02 - reci! (12) - Materijaliziraj ! - #

utorak, 05.10.2004.

6 feet under

Razmišljam o 40 metara do dna
Dok skrivam oplakane oči iz crnih naočala
Tup udarac o pločnik i pucanje kostiju.

Sjećam se kako si voljela čudne kombinacije.
Kako si voljela potegnuti lajnu i zaliti je bavarijom 8.6
Kako si voljela raditi striptiz za mene dok smo bile same
I kako si se ponižavala pred svojim kretenom
Razmišljam.

Sjećam se koliko si puta došla uplakana u moje naručje
Otiske dlana tvog kretenskog narko dilera na tvojem licu
Drhtavi glas da možda te voli
I sumnju da od njega nikada nećeš moći pobjeći
Pa ipak jesi.

Poslije bijega od 40 metara, sa ruba balkona
Sada si sigurna, 2 metra, tu ispod mene
Znam da sam jedina koja plače na tom sprovodu
A mislila sam da to tako dobro skrivam

Svećenik mi ide na živce
Otkud mu pravo pretpostavljati.
Što on zna o tvojoj ljubavi
i što on zna tvojoj odluci

Nikad nisam vidjela više murjaka u civilu
nego na tvome sprovodu
No uzalud su ovdje, tvoj se dečko neće pojavljivati.
Možda i forenzičari nađu ostatke
Razbijene flaše Jack Danielsa
I možda jednog dana iz rijeke ispliva tip
Sa džepovima punim kamenja
i grlom razderanim razbijenom flašom.

Bez brige, moja draga
Sve sam pažljivo očistila
Sve dokaze maknula.
Za njih je on samo čovjek u bijegu.

Bez brige moja draga.
Počivaj u miru.

- 12:36 - reci! (14) - Materijaliziraj ! - #

nedjelja, 03.10.2004.

Mulholland Dr.

Noćas dok si spavao
Zamijenila sam nam identitete.
Iskrala sam se iz stana.
I švrljala gradom.
Zavlačila sam se po klubovima
i sretala tvoje hihotave curice.
Radila sam sve što bi i ti
I sve što se ti nebi ni usudio.

Ujutro sam se jedva dovukla taksijem
I uskočila ponovo u svoje tijelo
Baš prije svitanja.

Znam da ćeš se probuditi umornoga tijela
I pitati se otkud ti zadah
Po travi i alkoholu.
Otkud ti tragovi ruža ispod trbuha,
masnice na vratu i čiji su ti to nokti
strugali po leđima.

Drago mi je da si tako zgodan
I da uz osmijeh možeš sve.
I žao mi je što se i ti nisi zabavio
Ali obećanjem da ti to neću više raditi
Jer ipak mi draže
Svršiti kao žena.

- 05:45 - reci! (15) - Materijaliziraj ! - #

petak, 01.10.2004.

Sedmi pečat

Crno bijeli svijet
U crno bijelom Bergmanovom filmu
Na povratku iz vlastitih križarskih ratova
Ja, umjesto viteza igram šah sa smrću.


Smislila sam par dobrih poteza
Iako znam da ona na kraju pobjeđuje
Filozofiram, kupujem vrijeme
Jer svakim mojim porazom
Netko drag okrene mi leđa.

- 10:09 - reci! (10) - Materijaliziraj ! - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se