Put pod noge u kino...po dozu smijeha!
Hola!
Marko Valerije Marcial rekao je:''Ako si razborit, smij se!'', Nicholas Sebastien Roh Chamfort objasnio je: ''Dan koji je najviše izgubljen jest onaj u kojemu se nismo smijali.'', a Charles Oeser zaključio je: ''Tko se ne zna smijati, za njega je život izgubio svoju radost i svoju svježinu; a tko se zapravo smije iz svega srca, taj ne može imati zlu savjest.''
Misija naše dramske skupine jest osmijeh, i to onaj od uha do uha. No, dok čekate premijere naših novih komedija preporučam vam da natapirate kosu, pođete u kino i pogledate film ''Lak za kosu''.
Američki kritičari smislili su zgodnu formulu kako da izraze svoje oduševljenje za film “Lak za kosu”. Nazvali su ga najboljom ekranizacijom nekog broadwayskog mjuzikla u 21. stoljeću. Time su izbjegli nezahvalne usporedbe s klasicima iz prošlog stoljeća (“Gigi”, “Cabaret” i dr.), a istodobno su novom filmu udijelili nemali kompliment, budući da su ga proglasili boljim od “Chicaga”, mjuzikla koji je u proljeće 2003. dobio čak šest Oscara.
“Lak za kosu” inspiriran je broadwayskim mjuziklom, premijerno izvedenim 2002. godine, koji je, pak, adaptacija istoimenog filma Johna Watersa iz 1988. godine. Izvorni “Lak za kosu” predstavljao je značajan iskorak za Watersa, ekscentričnog filmaša dotad poznatog po alternativnim filmovima u kojim se promovira loš ukus (“Mondo Trasho”, “Pink Flamingos” i dr.), s pokojnim transvestitom Divineom u glavnoj ulozi, Waters je napravio film koji se našao u vrhu američke top liste, ponajprije zbog dopadljive priče o punačkoj tinejdžerici koja obožava glazbu i ples i bori se protiv rasne segregacije u svojoj školi.
Redatelj je potisnuo u drugi plan bizarnosti koje su se dotad nalazile u središtu njegovih djela, ali “Lak za kosu” se usprskos tome poprilično razlikovao od tipičnih hollywoodskih proizvoda - otkvačen, spontan, s neusiljenim lobiranjem za pravo na različitost.
Mjuzikl “Lak za kosu” imao je premijeru na Broadwayu 2002. godine i osvojio osam nagrada Tony. Radnja mjuzikla manje-više je istovjetna kao i u Watersovom filmu. Tracy Turnblad ima višak kilograma, ali se ne ponaša kao da je to problem, donekle zahvaljujući prosvjetiteljskom stavu svoje također punaške majke Edne (Travolta): njezina dinamičnost je zarazna, pa je i voditelj Corny Collins (James Marsden) uzima kao rezervu za svoj televizijski show, unatoč tome što u njemu uglavnom nastupaju vitki, aseptični, ulickani tinejdžeri, kakva je Amber Von Tussle (Brittany Snow), čija je majka Velma (Michelle Pfeiffer) direktorica TV postaje.
Kada Tracy za kaznu pošalju u odjeljak za neposlušne (suviše je “natapirala” frizuru i učvrstila je lakom za kosu), cura je fascinirana tamnoputim vršnjacima koji tamo uvježbavaju neobične plesne korake. Njih je, na žalost, nemoguće vidjeti na “Corny Collins Showu”, budući da su u to vrijeme klinci drukčije boje kože imali svoje posebne emisije, koje su se emitirale neusporedivo rjeđe od onih za bijelce.
“Lak za kosu” režirao je Adam Shankman, poznat po popularnim, ali ne i osobito hvaljenim komedijama “Vjenčanje iz vedra neba”, “Raspad sistema” i “Čvrsta ruka mira”. Novi Shankmanov film neusporedivo više plijeni, možda i zbog činjenice što je redatelj mogao pokazati da nije zaboravio svoju nekadašnju strast - koreografiju.
“Lak za kosu” odlično funkcionira prije svega zahvaljujući nenametljivom uranjanju glazbeno-plesnih brojeva u cjelinu. John Waters bio je savjetnik tijekom produkcije, a njegov sud o filmu iznimno je povoljan. Kako i ne bi bio! Nakon broadwayskog uspjeha, uslijedio je i hollywoodski, koji će nekadašnji “Lak za kosu” - isprva koncipiran kao nepretenciozni, luckasti pop proizvod - učvrstiti u statusu kulturnih dobara našeg vremena.
(preuzeto iz Jutarnjeg lista)
Imam i lijepu vijest za članove dramske skupine i voditeljicu prof. Martinu:
Književnik Ratko Bjelčić (blogerima poznat kao Trbo) posjetio je naš blog i naišao na post o Kazališnoj večeri pod zvijezdama te primjetio kako smo izveli i njegov igrokaz Lice. Istim smo se igrokazom predstavili na županijskom Lidranu 2007., a igrali smo ga i na raznim školskim priredbama. Trbo me zamolio da mu pošaljem DVD na kojem smo snimali igrokaz. Moja malenkost je majstoru od pera poslala pismo i snimke Dana škole te Kazališne večer, a Trbo mi je nakon primljenog paketića poslao mail koji me je jako razveselio:
Ako se jutro poznaje po danu, hodač po prvim koracima, tad se iz vaših prvih kazališno-amaterskih koraka poznaje da ste talentirani i da ste se okušali u disciplini koja vam polazi od ruke.
Čestitam vam na uspješnom prikazu vaših scenskih umijeća, te vam želim jednako uspješan nastavak i na Lidranu 2008. (odnosno veći uspjeh, iako nije osvojeno mjesto na Lidranu pokazatelj vaše uspješnosti, već vaši osjećaji tokom kreiranja i izvođenja scenskog prikaza. Osvojena mjesta se osvajaju, dobivaju i zaboravljaju, a osjećaj koji ste imali tada je to što se pamti) A vi itekako imate što pamtiti!
Pozdrav svim sudionicama i sudionicima scenskog nastupa!
Ratko
Osmijeh na lice i smijte se do besvijesti! Budite ludi i simpatični. Vaša Matea.
