< | veljača, 2017 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 |
Kako mjerimo osobni uspjeh? Ponekad se zapitam jesam li mogla bolje, više? Vjerojatno jesam, ali propuštene prilike me ne čine nesretnom. Ipak voljela bih sa nekakvom sigurnošću izmjeriti jesam li uspjela u životu. Nikada nisam zacrtavala dugoročne planove pa sam se često gubila u desetak onih koje sam željela ostvariti gotovo odmah. Naravno da je onima koji sve rade planski jednostavnije i sigurnije, ali ja nisam takva i jednostavno se ne znam tako organizirati. Nagomilane želje me prečesto iznerviraju pa ih onda jednostavno zguram u dno ormara svijesti, no one ipak nađu put kroz snove i same stvaraju rješenja. Kada se probudim iznenadim se nekim rješenjima. Ali da se vratim mjerenju osobnog uspjeha. Znam da će mnogi reći kako to ovisi o tome jesam li zadovoljna postignutim. Tu se jako dvojim. Nekad mislim da sam, u odnosu na neke druge, stvarno ostvarila puno bar kada je brojnost djece u pitanju, ali osobno za sebe, samo za sebe, tu ostanem bez odgovora. Sve što se do ovih dana dešavalo bilo je davanje sebe za druge, za obitelj, za djecu, za unuke, za prijatelje, pa mi se čini da je najveći dio mog života prošao u davanju. I sada to pitanje, izmjeriti uspjeh, me nekako zateklo bez pravog odgovora. Nisam osoba koja uspjeh mjeri materijalnim bogatstvom. Nemam vikendicu, nemam automobil, nemam eure na računi, ni kune nemam više od mirovine koja mi na sreću uspije pokriti mjesečni život. Imam krov nad glavom za koji stalno providnosti zahvaljujem. Za sebe ne mogu reći da sam siromašna jer nisam bez obzira što nemam puno toga što drugi imaju. I čemu onda pitanje kako mjeriti osobni uspjeh? Ne znam, ali me jutros netom buđenja dočekalo. |