život je kako kada

< siječanj, 2017 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

14.01.2017., subota

Četiri godine

Četiri godine, malo ili puno, ovisi kako kome i kako kada. Povratak na izvor često osvježi žeđ za boljim, za sretnijim, za novim. Moj je povratak na blog.hr bio prije četiri godine. Neki su bili isti, neki su promijenili nik, neki su bili novi. Mislim da me se malo tko sjeća iz prvih vremena jer tada sam pisala u skrovitosti misleći kako se to što zapišem nikome nemože svidjeti. Bilo je tada sličnih komešanja pa mi se bloger.hr činio mirniji. Nekoliko sam sjajnih godina tamo prezentirala moje pjesme, pjesmuljke, moje pisanje. Komentari kao uvijek i ovakvi i onakvi, ali navikneš se jer virtuala nije mjerilo vrijednosti napisanog bez obzira na česte komentare u formi; divno, krasno, sjajno. Dežurni kritičari su me znali pokapati, a i pohvaliti sasvim iznenada, no nitko mi nije mogao spaliti krila nakon prve poetske zbirke. Moj drugi interes je jednako okupirao sve slobodno vrijeme kao i moja putovanja. Fotografija. Potpuna nepoznanica u samom početku i učenje. Još uvijek učim i potrajat će sve dok me mentalne sposobnosti budu služile. Četiri godine su vrlo brzo prošle, a iza njih na blog.hr ostalo je zapisano četiristo postova. Netko ima toliko i više u godinu dana, ali mislim da je sasvim dovoljno. Vjerujem da su moja foto-putovanja bila dobro opisana, da nisu uzimala previše blogerskog vremena. Ne pratim sve blogere svakog dana. Ponekad me potakne tema, naslov, izdvojen post i sl. Osim toga često se vratim u arhivu po mom mišljenju izuzetne pjesnikinje kojoj se od samog početka mog blogiranja divim. To je https://blog.dnevnik.hr/mirisdunje/.
Nadam se da će mi zdravlje dozvoliti družiti se i dalje istim intenzitetom. Svima koji ste ikada svratili na moje stranice, sa komentarom ili bez svejedno, zahvaljujem na svakoj podršci. Pa eto sutra krećem u petu godinu pisanja, neka bude lijepa kao i ove četiri do sada.


- 12:43 - Komentari (28) - Isprintaj - #