< | prosinac, 2016 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
I tako, počelo je odbrojavanje još jedne, kako kome, posložene godine. Uglavnom se govorilo, još dok sam bila dijete, da će mi biti onako kako si napravim. Pa to i nije istina. Možda je bila u ona stara vremena. Ne znam koja stara, jer meni je sve staro osim šoka. Star mi je namještaj u kući, odjeća u ormaru, pločice u kupaoni, boja na zidovima, prozore i vrata već dvije godine planiram mijenjati, ali kada vidim što sve treba odustanem. Šok mi je svako toliko jedina prava novost. Ponekad me iznenadi pozitivan, ali ove godine je ipak više bilo negativnog šokiranja. Kako uvijek pokušavam glavu držati iznad vode, osim kada zaronim tamo na kraju ljeta, tako se ni negativnim šokovima ne odazivam prihvaćanjem već glavu gore i plivaj, plivaj. I eto nas doplivali smo, kako kažu, na kraj još jedne. Politički se ne želim osvrtati, bolesnički isto ne, ostaje onaj lijep dio godine, a to su krasna putovanja koja sam vam u manjem dijelu pokušala prikazati. Učinit ću to ponovo kada i ako se sve posloži pa se putovanja nastave. A do idućeg javljanja, u novoj, hvala svima koji ste me bodrili, koji ste mi ostavljali komentare podrške kada mi je bilo posebno teško. Hvala svima koji ste sa mnom dijelili moju radost. Sve ono što želim sebi želim svima vama u 2017. godini. Jutarnje sunce sa mog balkona ovo su autistična djeca u jednoj školi, ali poslušajte ovo prekrasno pjevanje koje grije srce. |