Prije dva dana ponovni susret sa bijelim kutama je krenuo. Bit će dobro uvjeravam se i pokušavam tako misliti iako neki zločesti crv zasvrdla kada oko mene bijele kute šeću.
No ne bih o njima jer nešto drugo mi je okupiralo misli. Doktorica pita tehničara koji sam ja broj? I to mi je nekako zazvonilo. Broj. Koji sam ja broj; tisuću dvjesto tri? Sjajno, moje ime prestaje biti važno. Broj. I misao tako krene od rođenja. Rodiš se i odmah dobiješ broj kako te ne bi zagubili ili zamijenili mamu, a dešavalo se. Onda si broj u knjizi građana i s tim brojem dobiješ određena prava pa si broj u pedijatrijskoj ambulanti, kod zubara i rasteš zajedno sa svojim brojevima. U školu se upisuješ pod brojem i sve na tebi raste pod nekim brojem. Cipele, hlače, košulje, veste, kaputi. Naravno u tom vremenu dok rasteš promijeniš jako puno brojeva i roditeljima baš i nije lako pogotovo ako imaju više brojeva doma. Završiš osnovnu školu imaš osam svjedodžbi i svaka ima tvoj školski broj za određenu godinu. Upisuješ se na fakultet i za tu akademsku godinu imaš novi ponosni broj. A ako ne onda na burzi rada među milijunima i ti si jedan broj dok se ne preseliš sa svojim brojem u proizvodni ciklus sa novim brojem. Povratkom na burzu imaš svoj stari broj, ali i novi povratnički. U neko životno doba odlučiš se udati/ženiti pa povadiš neke svoje brojeve da bi dobili nove u matičnom uredu, u crkvi, a bome i u restoranu na svadbi te smjeste pod neki broj. Stariš i svom životu dodaješ nove brojeve. O broju prijatelja ne razmišljaš dok se ne registriraš na facebook jer tek tada shvatiš kako broj može biti beskonačna veličina. Kada te u starijim godinama počnu maltretirati dijelovi tijela upisuješ ih kao pojedinačne brojeve po ambulantama, bolnicama i jednog dana se desi pa te upišu u mrtvačnicu pod brojem i tvoj vječni stan u glavnu knjigu nekog groblja. No da li tada završava sa brojevima još nisam otkrila, ali eto dok mi tijelom kola radioaktivna supstanca ja razmišljam kako sam samo broj u ovom svemirskom prostranstvu.
03.09.2015.
I malo ljepote iz Irske. Jednog dana doslovno je sa zapada stigao oblak koji je rosio, a sunce kroz oblak stvaralo ovu ljepotu na planini. Jedini problem je što mi je već tada optika na aparatu odlazila.
|
