život je kako kada

< kolovoz, 2015 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

17.08.2015., ponedjeljak

Purgerica pakira kofere

Da, da eto i taj je dan na vratima. Za dva dana ponovo ću biti u svom domu. Ponovo ću se vratiti našem prekrasnom jeziku. Nije da se žalim, osim na hladnoću i kišno razdoblje koje nikako da prestane, ne, ne, samo poželjela sam se mog voljenog grada. Nosim doma silno mnoštvo fotografija, zanimljivih susreta, sjajnih doživljaja u ovoj stvarno krasnoj zemlji. I sada još prije povratka da dodam jedan poseban, meni poseban doživljaj. Upoznala sam kraj koji izgleda kao da nije na ovoj našoj planeti. Krenuli smo prema zaljevu
Galway. Veliki zaljev (https://en.wikipedia.org/wiki/Galway_Bay) koga zanima može vidjeti gdje je smješten jer ja se sva spetljam po tim provincijama, županijama i ostalim podjelama. Uglavnom evo slike koje će same govoriti:



Zaboravila sam već prije reći kako cijela zemlja obiluje raznim utvrdama, kružnim ili četvrtastim kulama koje se pojavljuju svako toliko uz prometnice

A onda kao da smo ušetali u neki sasvim drugi planet


I opet još clifova
Ljudi očito vole izazove slikajuči se uz rub

Vraćamo se u auto i krećemo dalje u samo srce tog kamenitog kraja

Svako toliko ja stajemo jer ja bih slikala i ovo i ono, a tek kada se pojavi ovakva kamena glava

Svraćamo uz put u zanimljivo selo uz more

I gle vraga nije da se nudi samo pivica, koja uvijek dobro dođe, nego krasno mjesto za godišnji odmor.
Iznajmiti se mogu
možete popiti čaj u krasnom ambijentu

Ali ono što me posebno i to vrlo ugodno iznenadilo je ovaj alat za pomoć biciklistima kojih je na svim cestama uvijek.

U lučici zanimljiv poziv na očuvanje zaljeva

I upozorenje na parkiralištu iako nisam razumjela zašto

A onda opet na cestu. Sve su njihove prometnice (bar u ovom jugozapadnom dijelu, koje sam vidjela) dobre, no za moj pojam puno preuske, omeđene ili kamenim ili zelenim visokim rubom

Bicikliste nitko ne tjera s ceste, niti pretječe ako sa druge strane dolazi auto, već pristojno čekaju

Fotka je loša jer je kliknuta na brzinu u automobilu u prolazu
Po tim uskim, a i užim cestama Irci voze kao da su na utrkama. Njima je normalno sa stotkom hvatati zavoj iako ne mogu vidjeti što je s one druge strane

U toj brzoj vožnji našli smo se ni manje ni više nego u

Priznajem lijep doček na ulazu, no nakon pet-šest kuća već smo ponovo bili na cesti s koje sam spremala panoramske uspomene na kameniti kraj


Imamo mi i nešto zajedničko

Uglavnom o svemu zanimljivom, povijesnom postoje informativne ploče

A onda na autoput pa polako povratak u Limerick. Naravno biciklista i na autocesti ima kao i na svim drugim cestama.

A ni oblaka i kiše ne nedostaje.
- 21:30 - Komentari (7) - Isprintaj - #