život je kako kada

< listopad, 2013 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

08.10.2013., utorak

Definitivno nije normalno

Svi oni koji moraju koristiti autobuse kao sredstvo za doći u centar grada dožive često vrlo zanimljive situacije. Gotovo uvijek se nađe netko od putnika kojem baš taj dan sve ide naopako i ništa mu ne štima pa su ostali prisiljeni slušati njegova glasna razmišljanja i ne samo o autobusu, već i o politici, o tome kako bi on da je njemu pet minuta vlasti. I eto jučer bih i ja za malo bila isti takav putnik, jer nakon što sam u policijskoj upravi doživjela šok sa predajom zahtjeva za novu osobnu iskaznicu, idući je bio ZET iliti zagrebački električni tramvaj. Namjerno pišem malim slovom jer tako su mali u očima putnika, a tako veliki u njihovim džepovima. Dakle priča. U 13.15 mi je autobus otišao i uredno sam sjela, nakon svih jurnjava oko osobne (vidjeti prošli post), čekati idući po voznom redu u 13.37. ali ništa. Autobusa nema. Ne čudim se jer nije prvi put da autobus kasni. Ne živim ja negdje izvan Zagreba, da ne bi mislili kako čekam prigradski autobus. O ne redovna linija Svetice-Krematorij. U 13.45 stiže, ulazimo, sjedamo, ali autobus ne kreće. Ništa ne pitam sve čekajući da će svakog časa, ali ništa. U 14.00 krene. Znači preskočio je jedan vozni red. Mislim vozača treba prijaviti, a onda čujem susjeda koji psuje i kaže kako je danas vozni red subote. Kakve subote pa ponedjeljak je. No to vam izgleda ovako. ZET ima čudan način brojanja dana u tjednu ako se pojavi koji blagdan ili državni praznik. Konkretno; recimo bio je petak pa subota pa nedjelja, nama bi bilo normalno da tjedan krene ponedjeljkom, ali ZET-u ne jer u utorak je praznik pa je njima iza nedjelje opet subota, a utorak im je nedjelja. Kada se spoje dva praznika u tjednu onda mi na relaciji Svetice-Krematorij imamo tri subote u tjednu. Naravno nigdje nikakvog objašnjenja, nikakve najave, ni jedne riječi. Kažu da objavljuju na internetu. U autobusu osim mene i još možda dvije osobe nitko nema pojma baš ništa o internetu jer im je prosjek godina oko 80 ili više. Još da napomenem kako se vodimo kao prva zona grada, a voze nas kao da živimo (bez uvrede) u Špičkovini donjoj. Subotom svakih pola sata, a nedjeljom i praznicima svakih 45 minuta, i još su stalno u gubitku. Možda bi ovo išlo pod rubriku paranormalno jer normalno nije.
- 08:38 - Komentari (9) - Isprintaj - #