DAJ LJUDIMA I VIŠE NEGO OČEKUJU, I ČINI TO SA RADOŠĆU !

Tijelo umire kad se odvoji od duše, a duša umire kad se odvoji od Boga. — Sv. Augustin

Zapamtite pet jednostavnih pravila za sreću
1. Oslobodite svoje srce od mržnje.
2. Oslobodite svoj um od briga.
3. Živite jednostavno.
4. Pružajte više.
5. Očekujte manje.

OBAVEZNO PROČITATI

OTOK SVIJETA

Kad rat mine sokole
Pobjednik je ko nije ubio.
I onaj, ko tuđu svetinju nije opoganio.
I onaj, ko je neprijatelja poštedio.
I onaj, ko se tuđem zlu nije radovao.
I onaj sinko, ko je sobom vladao.

Pobjednik je ko zlu moć nije umoćio.
Ko sam sobom može nasamo u mraku ostati.
Lako je poslije rata pred cara,
Ali treba izaći pred majku
i Tvorca

Pogledaj Afrika kakvu jos niste vidjeli
Etiopija

RANIJE NAPISANO NA OVOM BLOGU.

KAVA
'KO SE BIJE TAJ SE VOLI
VEKI
U NOCI PUNOG MJESECA
HABTU
ANDJEO GABRIEL

Video o misiji, šteta Nizozemci pričaju neki svoj jezik

BILO JE LIJEPO BITI OD KORISTI KOLIKO SE MOGLO

Ovi stihovi tek onako za svoju dušu,...

August Ivan Nepomuk Eduard Šenoa

Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,
u grudi nosiš, brate, srce cijelo;
Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,
Put vedra neba diži svoje čelo!
Pa došli danci nevolje i muke,
Pa teko s čela krvav tebi znoj,
Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,
I budi svoj!

Oj, budi svoj! Znaj, tvoja glava mlada
Nebolike ti zlatne sanke budi,
Ko sivi soko uzvini se nada,
Al svijet je svijet, i ljudi tek su ljudi
Da, zbilja goni s uzglavlja te meka,
U sebični te zovuć svijeta boj;
Ma što te, brate, u životu čeka:
Ti budi svoj!

Oj budi svoj! Taj svijet ti nije pako,
Ni raj ti nije; rodi trnom, cvijetom;
Ni desno, ni lijevo, da se nisi mako,
Već ravno pođi, dok te nosi, svijetom;
Koracaj bez obzira krepko, živo,
Sudbina dok ne rekne tebi;
Stoj!I pravim drži pravo, krivim krivo,
I budi svoj!

Oj, budi svoj Ta Božja ti je zamet,
Al" Bog sve mrzi što je laž i varka;
I neka ti ja vazda vedra pamet,
I srce vrelo, duša čista, žarka;
Nek ravno um i srce važu,
Tek tako bit ćeš čovjek, brate moj!
Da zli i dobri ljudi smjerno kažu:
Da, on je svoj!

Oj, budi svoj! Al" brat si budi braći,
I radi za svijet, al' ne slušaj pljeska;
I ljubi svijet, al' ne nadaj se plaći,
Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska,
U tvojoj svijesti hvala ti je trudu,
S poštena lica teče pošten znoj,
I nijesi, brate, živio zaludu,
Kad jesi svoj.

Oj budi svoj, i čovjek ljudskog zvanja!
Pa diži čelo kao suce čisto;
Jer kukavica tek se rđi klanja,
Tvoj jezik, srce nek su vazda isto.
Za sjajnim zlatom ko za Bogom gledi
Tek mićenika ropskih podli roj;
Ti gledaj, da l' i duša zlata vrijedi,
Pa budi svoj.

Da, budi svoj! Pa dođe l' poći hora,
Gdje tisuć zvijezda zlaćanih se vije,
Kad čovjek račun si završit mora,
I ti ga svršuj, nek ti žao nije,
Jer tvoje srce šapnuti će ti:
Oj mirno, brajne, sad si račun zbroj!
Poštenjak, čovjek na zemlji si bio,
Bio si svoj!

A F R I K A

18.12.2008., četvrtak

"Zlatko Sudac razgovori“

Jadan li si hrvatski narode. Jadan il' proklet? Premišljam se koju ove dvije riječi odabrati ? Kako opisati svu tugu zbog svega što vidim oko sebe?
Ipak ću odabrati samo jadan, a ovo proklet pokušat ću zaboraviti jer nadu u meni je teško ubiti.
Moj posljednji post je bio o velečasnom Zlatku Sudcu, odnosno pojašnjenje da ne mogu pronaći riječi da opišem moje osjećaje nakon susreta sa tim čovjekom. Obećao sam da ću pokušati napisati nešto o tome kada osjetim da sam pronašao riječi i evo me pišem, no ne mogu reći da sam pronašao riječi al' jednostavno ne mogu se suzdržati da ne pustim krik koji u meni buja, kako nekada reče Cesarić.
Bojim se da ne ispričam puno toga nevažnog i nedovoljno jakog da pokaže i opiše sve ono za čim osjećam potrebu da kažem nešto, no neki komentari koje nalazim posvuda na netu me jednostavno tjeraju da se usudim probati. Ti isti komentari me tjeraju da kažem da smo jadni, jadni i mali- Izgubljeni.
Čudni su bili putovi moji no evo u Zagrebu sam već skoro godinu dana. Afrika je evo već godinama tisućama kilometara daleko od mene da se ne bi zbunili svi oni koji prvi put slučajno zalutaju na ovaj blog.
Prije dva dana sam sasvim slučajno, samo sat vremena prije početka saznao za promociju knjige „Zlatko Sudac razgovori“ koju je napisala Dunja Ujević. Umoran kao pas razbudio sam se hladnim tušem i požurio u Studenski Centar.
Tko je Dunja Ujević, zvučalo mi je poznato to ime no nisam imao pojma. Ovo je odlomak iz njenog predgovora knjizi.
Dugo je trajalo to da nisam htjela čuti za velečasnog Zlatka Sudca. Zapravo, od prvog trenutka kada se pročulo da je taj mladi svećenik dobio na čelu krvavi križ, ja sam ga prekrižila. A kako su mediji opsjedali tim događajem, i kako sam radila u novinarstvu, ponekad ga uopće nije bilo lako zaobići. Tako, osim što sam izbjegavala društva u kojima se o njemu „sve znalo“, s vremenom sam vrlo uspješno razvila i tehniku neprimjećivanja članaka u kojima se o njemu pisalo. Bilo je tu svega. Senzacionalizma, banalnosti, dobronamjernosti, gluposti, no u svim varijantama Sudac je bio čudo. Ja, istina, vjerujem u čuda, ali samo određenim količinama. Tako, recimo, kada je Hrvatska, nekoliko godina prije no što se pojavio Zlatko Sudac, uspjela preživjeti rat, u tome sam vidjela prst Božji. Doslovce. I što se mene tiče, kvota čuda je time bila ispunjena. I sasvim me zadovoljavala. Dosta. Gotovo. U nekim fanatičnijim sagledavanjima ovog događaja, Sudčev križ uvelike je prerastao razmjere jednog čovjeka. Premda to nitko baš nije izričito kazao, htjelo se reći da je križ velečasnog Sudca znak kojim je Bog obilježio sve Hrvate. Postali smo, zamalo, drugi izabrani narod. Božemioprosti. -----------------------------------------------------------------------
-----------------------------------------------------------------------.
Tako je nekada razmišljala Dunja, a sinoć je bila promocija njene knjige o Zlatku Sudcu.
Ne znam tko je Dunja, no nakon što sam pročitao predgovor njene knjige mogu reći da je cijenim. Ne zato što je napisala ovu knjigu, cijenim je zbog toga što je mladog svećenik koji je dobio na čelu krvavi križ, prekrižila, cijenim je zbog toga što je osim što je izbjegavala društva u kojima se o njemu „sve znalo“, s vremenom vrlo uspješno razvila i tehniku neprimjećivanja članaka u kojima se o njemu pisalo. Sve je to kako kaže uspješno radila no nije se odlučila osuđivati, komentirati, pljuvati i pričati gluposti kako to velika većina Hrvata danas radi. Zbog toga je cijenim. Zbog toga sam siguran da u njoj ima ljudskosti koja velikoj većini nedostaje no i ona je sada na onoj strani vage kojom mjerim nadu u bolje hrvatskom narodu. Na samoj promociji knjige, Dunja kaže da bi po ovoj knjizi htjela živjeti. Na netu nalazim komentare kako nekoga boli, kaže racku, po kom bi modelu on htjela živjeti to je njeno pravo al ne mora zato zamarati narod tim njenim promišljanjima a novinar koji je izvijestio o promociji neka radi za Glas koncila i oslobodi nas ovakvih promocija, kako je ovo strašno što netko želi ovako živjeti,- nepoznatog komentatora boli i zamara što mu netko kaže svoja promišljanja a nalazi snage i vremena da to glasno kaže, da se suprotstavi, da se pobuni. Zašto? Da nas oslobodi takvih ljudi, što li? Takvi ljudi pronađoše vremena i želje da popljuju, kriknu i iz sve snage zavape da ih se oslobodi ovih užasa. Pitam se kada se već pronalazi toliko volje i želje da nas se zaštiti od svega toga tako užasnog gdje su ti priručnici i knjige pune savjeta i ideja za kvalitetnijim načinom života koje izdaše ti isti komentatori?

Svejedno što se „s razlogom“ (da ne bi bilo previše ljudi koliko sam mogao razumjeti) tako kasno objavilo vrijeme i mjesto, procjenjujem da je u SC bilo više od tisuću ljudi.
Sala neugledna, stara no kome je to bitno,- Mjesta dovoljno, razglas zadovoljio, atmosfera lijepa iako je mnogo poznatih faca iz politike, glazbe, svakojakih javnih osoba,- obično takvi znaju samo pokvariti ugođaj, no ovaj put nisu.
Atmosfera ugodna, lijepa.
Čak je i Maja Blagdan po prvi put za moj ukus otpjevala par pjesama od početka do kraja ne proizvevši onaj jedan ton koji mi obično pokvari veliku većinu njenih pjesama.
Što nam reče velečasni Sudac?
Uredno obučen, podšišan bez puno pompe ušao je u salu i sjeo na mjesto koje je predviđeno za njega. Bi li nam bio draži da nije obukao bijelu haljinu, da je bio prljav i neuredan, da je smrdio?,- a ne kako je opet na nekim komentarima netko napisao koristio skupi parfem. Samo se pitam kako se to uspjelo omirisati? Bi li ga drugačijim očima gledali da je došao mašući rukama kao veliki diktatori ili bijedni političari kojima je neki slučajem uspjelo da dobiju mandat od par godina i sada ga je moguće prepoznati? Bi li smo i mi da smo u njegovoj ulozi tako prošetali kroz salu znajući da je tolika masa ljudi došla tu radi nas.? Kako bi smo to mi uradili i kako bi smo se ponašali? Da nam je samo da nas primijete bi li smo možda psovali, urlikali ili možda ispaljivali plutane čepove?.- popis je predugačak i evo samo nekoliko ovih bi li smo bili u stanju i da li bi smo tako?

Zašto i on ne radi tako, zašto se ne potroši milione na marketing i ne oblijepi čitav grad plakatima govoreći nam kako je on najbolji izbor, kako je on tu i tamo u određeno vrijeme? Kako to da on ne moli ljude dođite i slušajte me divite mi se kako sam samo pametan, ja sam vaš jedini pametan izbor, ja ću vas spasiti? Sudac ne razumije marketing ili mu jednostavno ne treba za ono sto radi.
Što je Sudac rekao:
Kritički slušajte, ali budna srca. Promišljajte život oko sebe, pa i Sudca. Ne dajte da postanete roba za manipulaciju. Budite iskreni prema sebi pa, pa će te moći biti i prema drugima. Prihvatite i zavolite sebe pa će te moći zavoljeti i prihvatiti i čovjeka pored sebe. Oprostimo sebi pa ćemo moći oprostiti i drugima. Borite se protiv neznanja.Volimo Hrvatsku. Prihod u prodaje knjige bit će iskorišten da se na Krku (odnosno na Lošinju nebitno), napravi pastoralni centar u kome će se na prvom mjestu pokušati pomoći braniteljima, o kojima se nitko sustavno ne brine, da pronađu smisla u životu nakon rata.
Da li Američki vojnik koji urinira po mezopotamskim spomenicima dolazi u ime Krista? Pljujem ja na takvu religiju života mi moga, vrišti Sudac.
Mislim da je ovo sve o čemu je govorio, podsjetite me ako sam što preskočio.

Strašno. Kako se samo usudio oduzeti nam vrijeme i pričati nam o takvim stvarima? Odakle mu pravo da nam soli mozak, kako ga samo nije stid da manipulira sa nama? Pronađimo sličnost u njegovim slikama sa Severinom pa se osjećajmo nelagodno.
Zašto ljudi imaju potrebe takvo što raditi? Je li me možda pokušavate spasiti od Sudca, možda pokušavate zaštitit od manipulacije? Spasiti moj novac koji cu potrošiti na manipulatora i prevaranta?
Pitam se još puno toga a i cijeli post je pun upitnika no jedno mi je samo jasno a to je da velečasni Zlatko Sudac na mene nije prenio na mene niti trunku negativnog. Niti jedna njegova riječ i poruka nisu me usmjerile ka nečem lošem. Cijela knjiga o kojoj je pričano
Znam da je velika većina nas Hrvata koji su strastveniji i glasniji u olajavanju, kritici prosipanji mržnje neg darivanju ljubavi i zbog toga ovaj post.
Ljudi prestanite mrziti nekoga tko vas se u stvari i ne tiče i ne predstavlja vam ništa u životu.
- Vjerujem da će te biti sretniji.
Ima još dosta toga što bih želio reći no nemam vremena moram se odmaknuti od računara.
Možda samo nešto za razmišljanje prije kraja.- Kako bi se osjećali da smo nekim slucajem u onim danima pod Golgotom (za one koji ne znaju što je to ne treba ni da se zamisle), što bi nam prolazilo kroz glavu u kojoj bi smo skupini stajali i što bi smo tada uradili? Da li bi smo bili u skupini onih koji bi vikali “Barabu nam pusti” ili bi smo bili samo ravnodušni na sve?
Ne uspoređujem Sudca i Isusa, nemojte da vam to padne na pamet, no pitanje je samo koliko smo svjesni svojih osjećaja prema drugima, svojih grijeha, svojih mana i vrlina.
Trebali bi smo svi pogledati u sebe i truditi se da budemo bolji ljudi i da ne učinimo ništa drugim ljudima što ne bi smo željeli da se uradi nama. Trebamo se upitati kakvi smo mi sami.
Ja se upitam ponekad i trudim se biti dobar čovijek ali nisam siguran da li mi to uvijek uspjeva no nastavit cu se truditi i ne vidim u tome ništa loše za bilo kog od nas. Pokusajmo.
Sretan Bozic i puno radosti u Novoj Godini svima.

- 10:39 - Pitaj i predlazi (11) - Isprintaj ako zelis - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	prosinac, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Ožujak 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (10)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Rujan 2015 (4)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Prosinac 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (11)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (9)
Lipanj 2013 (18)
Svibanj 2013 (12)
Rujan 2012 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Siječanj 2008 (3)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Veljača 2007 (1)
Studeni 2006 (1)
Svibanj 2006 (1)
Ožujak 2006 (3)
Veljača 2006 (2)
Siječanj 2006 (19)
Prosinac 2005 (2)
Studeni 2005 (4)
Listopad 2005 (5)
Rujan 2005 (4)
Kolovoz 2005 (1)
Srpanj 2005 (1)
Lipanj 2005 (9)
Svibanj 2005 (8)
Travanj 2005 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Ovo pisanje BLOGA mi se cinilo zabavno i vrijeme koje sam trošio ovdje činilo mi se kao korisno utrošeno.
Ovaj blog je od 2004 godine
Bio je Afrika dok sam bio dolje, i dalje je Afrika iako već dugo nisam tamo, al nadam se da ću nekada ponovno biti
NA PITANJA I KOMENTARE POKUŠAVAM ODGOVORITI KOLIKO MOGU, A INAČE SU TO I BILE GLAVNE TEME POSTOVA, A SADA SE TO MALO PROMJENILO OD KADA NISAM TAKO ČESTO OVDJE IZBACIM NEŠTO KADA BUDE SLOBODNOG VREMENA I NEŠTO ŠTO BIH PODJELIO SA DRAGIM LJUDIMA

Evo zahvljujući Modrini neba sada imam i glazbu u pozadini. Ovo će meni biti razlog više da navratim ovdje, za vas ne znam.

Žao mi je obrisati ovaj blog no moram sve vas koji dodjete ovdje bar informirati da sam se već odavno vratio iz Afrike. Možda se netko nanovo susretne sa mojom Afrikom gdje sam fotografijama i doživljajima iz Eritreje i Etiopije u kojoj sam proveo godinu dana pokušao približiti vam sve ono što sam vidjeo tamo. Svi oni koji su me ranije čitali i možda se vratite ponovno ovdje volio bih da ostavite traga da ste bili opet tu. Svako dobro svima.