Na obroncima plavog Mjeseca

Oprostio si mi, kažeš?
Ovi grijesi moji neoprostivi traže pokoru...
Nebo, Zemljo, Svemiru...daj mi snage da oprostim prvo sama sebi!
Kriva sam...znam...oprosti mi!!

KRIVA SAM jer sam u tebi vidjela svjetlost
unatoč svoj tvojoj tami u koju si se ogrnuo.

KRIVA SAM što sam te čekala
i onda kada je bilo samo zrnce nade za nas.

KRIVA SAM što si bio jedini u mojim mislima
i onda kada sam trebala misliti na druge stvari.

KRIVA SAM za sve lijepo što sam ti pružila
i onda kada si me bezobzirno lomio.

KRIVA SAM što sam uvijek bila uz tebe
iako na tebe nisam mogla računati.

KRIVA SAM što sam ti dala snage za borbu
onda kada si bio na dnu.

KRIVA SAM jer imam prošlost koju mrziš
iako je ona besprijekorna i čista.

KRIVA SAM jer sam bila vjerna
pored svih žena koje si grabio.

KRIVA SAM što sam ti dala svoje srce
iz kojeg si tako halapljivo isisao ljubav.

KRIVA SAM što sam te beskrajno voljela
pored svih laži preko kojih sam prešla.

Kriva sam...oprosti mi...

I oprosti za plavu svjetlost koju si disao,
kojom si nahranio umornu lutalačku dušu.

Stvarno sam kriva za sve!
OPROSTI!