subota, 09.03.2024.

samo se srcem jasno vidi


Nikada mi nije palo na um da bi moje srce nekome moglo poslužiti kao pokrivač, a još manje kao tepih.
Nešto ne štima!
Što je to,što,ha da si toliko razmontiran pa da u meni tražiš okrajak?!
Nešto kao roba u Lidlu na akciji,hahaha, pokušao si dobiti više za manje?!
Smijeh!
Uistinu moram ti reći da sam odavno digla svoju cijenu,
jer moje je srce sve što bi trebalo biti,
ispravno,
veliko,
nježno,
strastveno i
ono vidi, vjeruj mi ono
vidi,
njemu ne trebaju naočale,
ono sve zna,
čak i kad ga moj um
bistri,
nasmije se,
ludo jedna,
ludo,
voljeti može samo onaj
koji je
ljubav.


21:59 Komentari (1)




petak, 08.03.2024.

Mi nismo stvari


U trenu kad sam uistinu osjetila,ma ne,shvatila da ti se više ne radujem,da me činiš ranjenom,uzela sam svoje veliko,toplo srce i samo sam otišla.Tako to čine velike žene,one ne mole,ne traže,ne zahtjevaju,one shvaćaju da ili im je dato,samim time imaju,ili im nešto manjka,nešto im nije darovano,pa ponosno dignu glavu i odu,jer nisu ljudi stvari da ih se može posjedovati...


17:47 Komentari (1)




četvrtak, 07.03.2024.

Pravim putem


Ovo sam uvijek bila ja,ovo sam uvijek ja,ovo će uvijek biti ja,ovo što je,ovo što pišem,tipkam,što njegujem poput djeteta.
Od skoka krajem studenog potrajala je dovoljno duga pauza,upravo do današnjeg dana,jer danas sam narisala točku.
Veliku,lijepu,crnu,debeljuškastu,konkretnu točku.
Možda bi za one s malo manje mašte trebala reći da sam ne spalila,porušila,uništila most,već sam velikom,bijelom,čistom gumicom svoga srca
pobrisala greške iza sebe,zapravo nisu to greške,to su samo malo krive linije,oni nešto smjeliji će reći,ne,u životu to tako ne ide,ne možeš brisati ono iza sebe,a čarolija je u tome da me uopće nije briga tko što kaže i tko u što vjeruje,bitno je ono u što ja sama vjerujem,bitno je ono što ja napišem,smislim,čemu se smijem i što živim,tako da,ako ja kažem da sam obrisala,obrisala sam,a milijardu ljudi može reći nisi,i dalje,i dalje ću reći:obrisala sam.
Zašto?!
Da se inatim?!
Ma ne,ne inatim se nikome,ničemu,jer to bi značilo da nemam istinsku vjeru,a ja je imam,imam vjeru u sebe,svoje biće i svoje misli.
Znam da mi treba još mnogo puta pasti i ustati,ali to samo jača sve što sam.
I zato, danas je ponovno divan dan, dan ispunjen ljubavlju,a ona nas nas usmjerava na pravi put...


21:27 Komentari (3)




četvrtak, 07.12.2023.

Mi tonemo, mi tonemo, mi tonemo


Valcer, plešem valcer od kad sam stigla s otoka, zaklapam oči i prepuštam se melodiji.
Istrgla sam se naglo od tuđih očekivanja ponovno, da bi zasjala, da bi bila ja.
I sve sam odlučila i učinila preko noći, doslovce i začepila usta svima oko sebe.
Lijepo je sada promatrati nebo, oblake, slova, riječi, dane, i znati, ponovno sam, ponovno veća od same sebe,
radi same sebe.
Ponovno sam zablistala i kako je lijepo znati, to je samo početak...
Početak u kojem ti stižem u misao, u sadržaj, u dodir dlana, u titraj oka.
Mi smo mi sol, val, vitar i smiraj.
Mi smo oluje i bonace, mi sve smo ono o čemu se govori, a u to se ne utone,
ali mi tonemo, mi tonemo, mi tonemo...


07:07 Komentari (3)




subota, 25.11.2023.

Samo budi tu, budi tu...


Danas, danas je bio tako lipi dan, znala sam da će biti poseban, ja mogu sve, znaš li?
Uistinu mogu, samo kad poželim i kad se dam.
Dakle danas sam te čula, doduše u pozadini, ali sam ipak čula tvoj glas, ma i više od toga,
jer rekli su mi da me spominješ često i prečesto i srce mi je stiglo u grlo.
I uopće mi više nije bilo bitno što i kako, gdje i kad, samo sam bila sretna, najsretnija na svitu, na ovome svitu,
jer ti, ti, ti me nisi zaboravio, ti o meni misliš, govoriš i vjeruješ u mene, i nakon dosta vremena.
A sada, bome i sada, danas i ti si dobio znak, da ja isto tako mislim o tebi i da te sanjam, njegujem kao najkrhkiju biljčicu.
Ti si glavni začin mojoj hrabrosti i sada, sada mogu sve, samo budi tu i dalje budi tu, pretvori se u stalno bivanje za nas.
Za ovaj veliki, topli ljubavni balon od sreće.


23:17 Komentari (4)




petak, 24.11.2023.

Bez fige u džepu


Od sjevera do juga postoje samo kilometri udaljenosti, čisto fizički osjećaj, samo ti dlan ne mogu dotaknuti,
ali zato se budim i idem spavati s osjećajem uzbuđenja, radosti, mira, nježnosti.
Uhvatim se tokom dana kako se smiješim bez ikakvog opravdanog razloga i dok kuham ručak i dok činim kolač.
Upravo zbog misli o tebi ništa mi nije problem, ništa mi nije teško, samo letim, a stopala su mi na tlu.
Često, tokom dana razgovaram s tobom u mislima, jako dobro znam što bi mi ti odgovorio i kako,
kad imam nedoumicu, pitam te u sebi i odgovor uvijek stigne.
Puštam da ova gustoća osjećaja natopljuje moje dane, tako je sjajan osjećaj napokon voljeti nekoga tko to zaslužuje.
Voljeti nekoga tko mi ne dopušta da sumnjam u sebe, nekoga tko me uvijek potiče, nekoga tko mi daje, ništa ne traži,
a radosno uzima samo ono što sam mu spremna dati.
Voljela sam ranije, bila sam zanesena i luda, ali te su ljubavi od početka osuđene na propast, jer ja sam više davala, izgarala, poticala.
A ovo trajanje, ovo je nešto sasvim drugačije, zrelije, mirnije.
Volim što mi nadopunjuješ rečenice, a i onda kad se nalazimo na suprotnim stranama nekih poimanja stvari, ti si jedini koji me
pokušava razumjeti, koji me istinski sasluša, to je rijetkost i među prijateljskim odnosima, a ovo, ovo je više no što sam se usudila sanjati.
Mi dolazimo iz dva tako različita svijeta, ali mi ih spajamo tako lako, i to me oduševljava.
S tobom nema drame, nema natezanja, nema ljubomore, ti uvijek pronađeš pravu riječ da me umiriš, ohrabriš, utješiš, razveseliš.
Ti mi daješ slobodu, ali me i čekaš dok se vraćam, a vraćam ti se jer si naš, bez fige u džepu.


21:37 Komentari (4)




četvrtak, 23.11.2023.

U tebi i kroz tebe...


Ti nikada nisi bio upitnik, nikada nisi bio neželjen, nikada o tebi nisam sumnjala,
tebe sam često željela, prečesto, pa i onda kad sam samo maštala o tome kako bi to bilo dotaknuti ti dlan,
kako bi to bilo poljubiti tvoj očni kapak, kako bi to bilo da se tvoji veliki dlanovi učvrste za moje bokove, nježno ali odlučno?!
I tako to nekako biva, kad o nekome mislimo, kad se predamo toj čežnji, ona se ostvari ako smo u njoj ustrajni dovoljno da dotakne to drugo biće.
Onaj dan kad si me dotaknuo sve je postalo tako jasno i čisto, kao kad brisači na automobilu obrišu prljavo staklo.
Ti si mene svojom toplinom očistio od svih sumnji, od svih loših ljudi i njihovih namjera.
S tobom sam se osjetila moćnom i snažnom, i šaputao si mi svojim osmijesima, koliko me trebaš.
Tvoji doticaji nisu bili samo fizička jasnoća, oni su samo nadogradili sve ono što se između nas dvoje već odavno rodilo.
I ti si taj čovik od mora, soli, mareta, bure, juga, ti si svo moje vrime i nevrime, i sunce i oblak, toplina i hladnoća, ti si mojih 155 koraka, točno toliko.
Točno toliko.
O tebi sanjam, u sebi te sanjam, u tebi živim i od tebe sebe nadživljujem, zbog tebe sam pomalo drska i odlučna, za tebe pišem stihove,
za tebe pišem tekstove bez početka i bez kraja, jer ne želim da započne ono što kraj nagovještava.
O tebi mi dolaze znakovi, tvoje me ime zapljusne u najbanalnijem trenutku, i ova je ljubav poput hostije čista, zbog tebe ne sumnjam u sebe, jer zbog tvog glasa ja sam još bolja, još luđa, još više svoja.
A ti, ti me takvom voliš, kao što me nikada nijedan muškarac nije volio, i sada znam što ljubav uistinu je, čisto bivanje u tuđoj zjenici oka.
U tvojim očima kestenja.
Znaš li, ha?!
Ma znam da ne znaš, koliko si mi se utkao u niti, koliko te pronalazim u glazbi, lišću, koracima.
Nikada se još nisam osjećala ovako lijepom i zadovoljnom sa sobom u nekome.
Ti me promatraš kao da sam posljednje ali i najveće čudo, a ja te promatram kao sigurnu luku, ovdje, da, ovdje bi se napokon mogla usidriti,
ovdje bi mogla s tobom živjeti bez zapreka, prepreka, ograničenja, jer ti, ti si moj jastuk, jorgan, moja najmanja i najveća bol, moja najneobičnija zamisao,
moja strast i moje ludilo, moj mir, spokoj, moj dom i grob, moj grob...
U tebi i kroz tebe želim umrijeti, umrijeti za sve druge, a za tebe oživjeti i živjeti, zauvijek.


23:57 Komentari (6)

<< Arhiva >>