Dragi dnevniče
Upravo sam se vratio iz bolnice. Sve me boli. Prije tjedan dana sam pobrao batina i prekjučer ponovo. Da krenem ispočetka....

U petak sam išao kod psihijatra jer nisam dva dana mogao zaspati. Došao sam tamo u 8 ujutro spreman da me "izliječi". Kancelarija mu je bila prelijepa. Na podu je bio skupocjeni sag, na zidu Da Vincijeva slika, a na stropu polarna medvjedica. Nakon kratkog upoznavanja objasnio sam mu da sam u dubokoj depresiji i da nemam razloga za život.

"Život je kurva, a ja nemam para. Pare su sve što mi treba u životu." - rekao sam mu ja.
"Nije istina, pa ljubav je važnija." - pokušao me uvjeriti on
"Ljubav? Ljubav je samo prilagođavanje emocija fizičkoj potrebi...i za to ti trebaju pare. Pa pogledaj malo oko sebe. Mediji te bombardiraju podsvjesnim porukama da ćeš curu privući samo parama."
"Ma nije istina!" - naivno je uzviknuo on.
"Ma nije kurac moj. Pogledaj npr. reklamu za Jacobs Ice Coffe. Naizgled bezopasna reklama...dvije cure gledaju skejtere kako rade akrobacije. Jedan od njih se zaleti i napravi kickflip pred njih dvije na što one ostaju hladnokrvne. Drug skejter uzme Jacobs Ice Coffe, stavi ga na skejt i gurne ga prema dotičnoj curi. Ona dođe do njega i oni zagrljeni šetaju gradom. Poruka cijele reklame : curu ne možeš privući znanjem i vještinom nego samo parama - Jacobs Ice Coffe."

Psihijatar me začuđeno gledao. Nakon 10 minuta uspio sam mu dokazati da je ono što on poznaje pod pojmom "Bog" loše isplanirana iluzija za obuzdavanje masa. Legao je na pod, sklupčao se u fetusni položaj i počeo plakati. Jadan čovjek...toliko sam ga mentalno osakatio da sad moj psihijatar treba psihijatra. Dok je on ležao na podu ja sam probao malo njegovog viskija. Povratio sam po njegovom dragocjenom sagu. Poslije sam saznao da su ga ručno vezle slijepe belgijske časne sestre 60 dana i 60 noći bez predaha. Potom su svojim suzama razvodnjavale boju koju su vrhovima nabreklih bradavica nanosile na sag. Moglo je to ispast i bolje. Brzo sam napustio kancelariju i krenuo doma.

Na putu sam naletio na Karla. Karlo je moj stari prijatelj iz osnovne škole. Oduvijek sam ga mrzio jer je imao većeg od mene (tatu). Rekao mi je da je baš krenuo u cd shop da si kupi novi cd od Bjork. Ja sam ga podjebavao i govorio da Bjork slušaju samo frustrirane lezbijke i ljudi bez budućnosti. Počeo me udarati nogama i šakama. Derao sam se "F1! F1!" ali očito nitko nije čuo moj vapaj.

Probudio sam se jutros u bolnici. Lijeva strana lica mi izgleda k'oda se potukla s desnom i obratno. No dobro je...boli me samo kad dišem. Doktor mi kaže da će mi biti bolje kad umrem. Happy time.