Sjećanje na najdraži i najmirisniji cvijet koji sam neizmjerno volio.

1966 - 1980

Nema dana kada te se ne sjetim a suze same krenu dok srce steže neka nepoznata i teška ruka. Nakon toliko godina još mi pred oči dolazi jasno tvoj lik, tvoje predivne i tople oči, nježne i meke usne koje još uvijek osjećam, tvoje nježne i tople ruke koje su me grlile.

Grijeh bi bio kad ne bi samome sebi priznao da te moje srce i duša još uvijek vole a tako je mnogo vremena prošlo od kad te nema. Ne dolazim više na tvoj grob jer uvijek u meni jedan dio umre tada u meni nestaje snage, volje te se budi želja da dođem ponovo u tvoj zagrljaj te da se opet zajedno veselimo i smijemo te da se beskrajno držimo za ruke.

Ipak jednom, opet će mo biti ponovo zajedno jer to nam je suđeno.

Pusa moja morska vilo.