Tragovima Atlantide - SVETA DOLINA

25 veljača 2006

Na vrhu kamenog kompleksa Oljantejtambo šest je gigantskih monolita. Rozi riolit, vulkanski kamen visoke čvrstoće, je savršeno obrađen, a blokovi od po 350 tona su poredani u savršenoj liniji, jedan do drugog. Za prihvatljivo objašnjenje o autoru ove “nezavršene strukture” mora se ući u daleku prošlost Planete.


Hiram Bingham, američki istraživač (1875-1956), profesor sa Yale-a i otkrivač grada Machu Picchu (1911.), nazvao je dolinu rijeke Urubamba "najljepšom dolinom na svijetu". Dolina se pruža dužinom od 300 km i nekad je prolazila srcem kraljevstva Inka, povezujući niz ceremonijalnih i gradskih centara.

Inke su rijeku zvale Vilkamaju - "sveta rijeka". Njen svemirski ekvivalent bio je Mliječni put. Inke su i našu Galaksiju zvali Maju - "rijeka", i ona je bila ključ njihove astronomije. Maju se proteže u smjeru jugoistok/sjeverozapad. Baš kao i Vilkamaju.

Kopiranje noćnog neba na Zemlji ne završava ovdje. Već počinje. Razmještaj zvjezdanih konstelacija u galaksiji Mliječni put bio je orijentir za izgradnju naselja, hramova, zvjezdarnica…

Inke su bile posljednji u nizu naroda koji je shvatio poruke dalekih predaka sa Lemurije i Atlantide i razmještaja sakralnih objekata u Svetoj dolini. Drevne ruševine bi dograđivali dodajući im nove, svakodnevne funkcije.


Iznad Piska leže kilometrima unaokolo razbacane ruševine najvećeg grada/hrama koji su naseljavale Inke. Ostaje zagonetka zašto o njemu nisu ni jednu riječ napisali rani španjolski kroničari, mada su znali za njegovo postojanje. Druga misterija je zašto Inke tu nisu imali uporište za vrijeme sukoba sa Španjolcima, te kasnije pobune, jer je čitava dolina jedna velika tvrđava.

Ovim dijelom Svete doline dominira grad/hram Intiwatana ("mjesto na kome se Sunce zakači"). Očigledna je funkcija ovog hrama kao astronomske zvjezdarnice.

Miješa se nekoliko građevinskih stilova. Ispod gradnje Inka su uočljivi, puno stariji, čudnovati kameni oblici koji kao da su izliveni iz kalupa. (Ponovo se srećemo sa tehnikom "tekućeg kamena"!) Nepotrebno je spominjati da su i ovdje desetine tona teški kameni blokovi prebacivani "nekako" uz strme litice i ugrađivani tako savršeno da oštrica noža ne može se uvući među njih.

(Inače Intiwatanu je visoka 2.800 metara.)

Priložena slika vjerno prikazuje još jedan građevinski poduhvat Andskih naroda. Gole litice pretvarane su u plodne terase uz cijenu prenošenja stotina tona zemlje iz drugih krajeva. Nakon toga bi se kreirao sofisticirani irigacioni sistem koji bi omogućavao obradu parcela. Ovaj postupak bi na prvi pogled izgledao gotovo nemoguć i danas.

Slijedeći korak bio je svojevrstan genetski inženjering koji je omogućio da se u ovim krajevima razviju kulture kukuruza i krumpira i odatle odu prema objema Amerikama i Europi gdje će postati vodeći poljoprivredni proizvod. I ne samo to. Svaka nadmorska visina imala je drugačiju vrstu krumpira i kukuruza. Ukupno: nevjerovatnih tristo vrsta krumpira i dvije i po tisuće vrsta (!) kukuruza. Dvije i po tisuće! (Danas ako znam da postoji 30-40 vrsta kukuruza.)



Uzduž Svete Doline Inka se nalaze nepregledne kamene terase koje su pretvorile ogoljela brda u plodna polja. Kao da je neko u davna vremena od čitavih brda i planina pravio stepenaste piramide… da bi im civilizacije poslije njih, donošenjem tisuće tona zemlje i irigacijom, dale drugačiju, praktičniju zemaljsku svrhu.

Negdje na sredini Svete doline je gradić Urubamba. Iza prašnjavih ulica kriju se topla lica domaćih stanovnika. Lepršava zastava na gradskom holu nosi simbole pume, dvije zmije, dva lokalna drveta, kraljevsku vrpcu Inka i - dvoglavog španjolskog orla.

Vrhunac obilaska Svete doline je na njenom sjeverozapadnom kraju. Odatle se Vilkamaja, odnosno Urubamba rijeka upućuje prema đunglama Amazone da bi se i ulila u rijeku Amazonu. Grad Ollantaytambo (oljan-tej-tambo) ima trapezoidni oblik - omiljeni geometrijski oblik kultura Anda. Ovo je jedini grad u Peruu u kome ljudi još uvijek žive u originalnim kućama Inka.

Impresivne terase, na kojima su ruševine zidina, dominiraju dolinom. Kompleks se sasvim krivo naziva tvrđavom. Ovo je ime ostalo, slično kao i sa Saskajvumanom, jer se tu odigravala jedna od presudnih bitki Inka sa Španjolcima.

Strukture su originalno imale ceremonijalni karakter; prvi graditelji zvanično nisu poznati. Arheolozi i povijesničari pokušavaju podmetnuti da su graditelji došli sa Bolivijske strane, takozvane "kulture Tihuanako" od prije 1500 godina. Ta kultura je, kao i mnogo drugih, jednostavno izmišljena da bi se opravdala gradnja gradova građenih na Bolivijskoj strani jezera Titikaka prije više 12000 godina.

Više od 200 stepenica vode do vrha kompleksa. A na njenom vrhu posebna poslastica - čuvenih šest kiklopskih monolita, izgrađenih od rozog riolita. Riječ je o vulkanskom ekvivalentu granita, posebno visoke čvrstoće. Poredani jedan do drugog, ovaj "nedovršeni zid" se (a, kako bi drugo) naziva "Hramom Sunca". Lako je uočiti da Inke i drugi skorašnji narodi nemaju nikakve veze sa ovim blokovima; ništa od ispupčenih površina, poligonalnih stranica ili kombinacije manjih i većih kamenja koji savršeno pristaju jedan uz drugi. Ovdje je jednostavno riječ o šest ogromnih stijena, savršeno isklesanih (ili izlivenih) i transportiranih na vrh ove visoravni. Kako su stotine tona prenesene na vrh - ovo je pitanje koje se više i ne postavlja, jer prihvatljivog konvencionalnog odgovora nema (misteriozni blokovi su prikazani na gornjoj današnjoj slici).

Uklesane zoomorfske figure (najvjerovatnije pume) su izblijedile.

Arheolozi ovu strukturu proglašavaju "nezavršenom", "remek djelom koje se nikad neće kompletirati".

Ono što ne možemo uklopiti u naše viđenje svijeta i što ne razumijemo, proglasiti će mo misterioznim, religijskim objektom, ili, pak, nedovršenim zidom. A što ako ovih šest kamenih blokova jesu završena arhitektonska cjelina? Da li baš oni predstavljaju vrh podzemnog energetskog strujanja, koji odatle podiže energetski nivo spiritualnih (ljudskih) bića?

Toliko je drevnih kamenih struktura koji će zauvijek ostati "nedovršeni", "bez krova" ili nekog spoja koji im, po našem mišljenju, "nedostaje". A onda bi, tisućama godina kasnije, dolazili neki narodi koji bi na tim "ruševinama" (ili "temeljima") dodavali svoje kamenčiće, pregradnje, slamnate krovove.

<< Arhiva >>