Moje virtualno ogledalo
Misao moga dana
Gabriel Gracia Marquez
Zaista se puno istine krije u ovoj rečenici.
Zaista se ne treba obzirati. Čak nije ni pristojno.
Ne treba secirati mrtve zečeve. Čak nije ni primaljivo.
Osjećam da od danas - živim danas, za sutra.
19.04.2005. u 07:32 | 5 Komentara | Print | # | ^
Izbor je ono što nas čini ljudima
U životu sam uvijek birala što ću odjenuti, kamo ću izaći, koga ću pozvati na rođendan, koje knjige nositi kući a koje ostaviti u knjižari da čekaju novoga kupca; birala sam što ću večerati, doručkovati, s kim ću se družiti, za koga ću se udati. Načelno sam vrlo ponosna na svoje izbore i smatram ih dijelom svoje vlastite osobnosti.
S druge pak strane, ako mi se nešto izrazito ne sviđa, ako osjećaj koji mi netko ili nešto pobudi, prijeđe granicu koju smatram da se isplati podnijeti, tada biram ignoriranje. Nije moja misija da mijenjam svijet; ali je moje pravo da ga biram.
Tako nikad ponovno neću obući plavu majicu koja me pika, niti ću jesti staklene rezance, niti ću čitati de Sadea, niti ću se družiti s ljudima u čijem se društvu ne osjećam ugodno, niti ću slušati radio čija me glazba izluđuje, niti ću gledati televiziju čija mi se programska politika ne sviđa.
Isto tako, ako ima ljudi u kojima moja osobnost izaziva neke negativne emocije od najobičnijeg "Ideš mi na živce" do osjećaja tuge i velike ljutnje - to mi je najiskrenije žao, ali moji izbori su samo moji i ne mogu se mijenjati radi svijeta.
Jer, ja sam vrlo sretna žena. A to najiskrenije želim svakom čovjeku.
Skandalozno
Dok se Hrvatskom prolama tužna zvonjava crkvenih zvona jer počinje posljednji ispraćaj čovjeka kojeg je volio svaki čovjek, Velikoga Pape, dok svijeće gore u prozorima i milijuni plaču diljem svijeta ganuti prizorom sa Trga svetoga Petra, RTL se izruguje sa cijelom pričom.
Naime, u trenutku kad je započeo ispraćaj oni puštaju humorističnu seriju. Ne jednu, nekoliko njih. Sada je Rosseane.
Jasno mi je da oni nisu zakonom obvezni popratit Papin ispraćaj, ali ovo pokazuje nedostatak morala i strahovito nepoštovanje prema najvećem čovjeku našeg vremena i milijunima koji za njim plaču.
Mislim, oni pokazuju HUMORISTIČNE serije.
HTV i Nova odlično prate događaj, Drugi program HTV-a prigodno pušta klasični koncert - ali ovo je nečuveno. Sve televizije svijeta ako već ne prenose pogreb, imaju donekle prilagođen program. Ali, oni se smiju. Svima nama. I Papi. Sramota.
Nadam se da će Vijeće za medije učiniti barem slično kao u slučaju OTV-a: oduzeti koncesiju na makar 24 sata.
Jedan stari d(r)ug
Šećem se tako danas Trgom bana Jelačića, s novom frizurom i novim cipelicama;
i mislim si kako bi bilo dobro da se njime sada šeću još neki meni dragi ljudi pa da ih sretnem...
...
15 minuta kasnije:
Sjedim u tramvaju broj četrnaest i vidim svog bivšeg.
Šokiram se i prođem mimo praveći se ko da ga nisam vidjela.
Najgore je kaj ga nisam vidjela od kad sam ga ostavila, a to je bilo prije devet godina. A nisam ga vidjela ni kad sam ga ostavljala, jer sam to učinila telefonski. Mora da me dobro ispilio, jer inače to ne bih učinila tako. (Da, pokušavam se opravdati.)
10 minuta poslije:
Pitate se kako pamtim te detalje? Ma, ne pamtih ih ja, nego mi ih je on detaljno prepričao uz kavu. Iako je do tog trenutka razgovor tekao sasvim fino, tad sam se počela stidjeti sebe kakva sam bila onda. On je zapravo jedan sasvim oke dečko, fin, odgojen i pametan, a k tome i ne izgleda loše. No, ja nisam mogla dugo hodati s dobrim dečkima. Mene su oni gasili, palili su me frajeri i neotesanci, a fini dečki - ne. S frajerima sam mogla dugo hodati, ali oni nisu mogli sa mnom jer u opisu pojma "frajer" nije da dugo bude s jednom curom. Zato mi je i žao što je jedan tako drag dečko čekao devet godina da mu kažem: "Čuj, oprosti."
Jedna stara gospođa jednom mi je rekla: "Cure hodaju s lošim dečkima ali se udaju za dobre."
Valjda je meni prije devet godina za udaju bilo prerano. :sliježe-ramenima:
Već sam mu rekla nek se ne brine, imam ja na lageru nekoliko slobodnih prijateljica koje čekaju svoje dobre dečke. Loši im dopizdili. Sori na izrazu, ali tako je. No, sve si mislim da će ovaj moj bivši biti predobar i za curu koja dobroga traži... "Što je previše, ni s putrom nije dobro" - ne kaže uzalud stara narodna. Baš sam mu rekla da mora malo ukrutiti stavove. ( Da, stavove!!! LOL) Barem glumiti tajanstvenost, nedorečenost i nedostupnost... A u sebi si mislit - baš suprotno.
I tako sam šetala danas Trgom bana Jelačića i sve si nešto razmišljala...
Napomena: Svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna.
Tužna sam danas
Nitko me danas nije uspio nasmijati. Iako je prvi april. I ovo nije prvoaprilska šala. Tužna sam jer odlazi čovjek koji je cijelom svijetu bio veliki moralni autoritet i velika utjeha. Odlazi dobar čovjek. Svijet više neće biti isti. Bit će siromašniji i prazniji bez njega.
Uistinu mi se plače sad...
