rip out your wings

~srijeda, 22.11.2006.

Mi smo nama samima najvece iznenadenje

Ovih dana imala sam inspiracije te napisah ovu pjesmu i po prvi puta napisah basnu. Pokusavam otkriti dokle sezu granice moga pisanja. Do sad pisah samo pjesme, price i haiku,a ovo je prvi uradak te vrste,nadam se da ce vam se svidjeti.
Voljela bih cuti i vase misljenje o pjesmi jer se meni prilicno svida...

Prije

Zivot sam jela…
zlicom s puno rupa
i uvijek…
ostajala sam gladna.

Rane sam lijecila...
dubljim ranama
i uvijek...
ostajala sam ranjena.

Dugove placala sam...
drugim dugovima
i uvijek...
ostajala sam zaduzena.

Neuzvracenost ljubavi rjesavala sam...
jos vecim uzvracanjem
i uvijek...
ostajala sam nevoljena.

Krv sto lijevala mi je iz ociju brisala sam...
prljavijom krvlju
i uvijek...
ostajala sam zaprljana.

Odgovore na pitanja trazila sam...
u novim pitanjima
i uvijek...
ostajala sam zbunjena.

Bogatstvo sam trazila...
u krivim ocima
i uvijek...
ostajala sam siromasna.

Prije.

Basna

Bijase jedno mace koje je bilo zeljno igranja i ljubavi, a u svojoj blizini nije imalo drugih macica s kojima bi moglo podijeliti svoje vrijeme.
Sprijateljilo se s jednim pticem i obozavalo je provoditi vrijeme s njime. Jako ga je zavoljelo,ali ptic nije toliko volio malo mace jer je svoju ljubav poklonio nebu, slobodi, letenju... Ptic se udaljio od maceta kako se ne bi jos vise povezali i kako time ne bi jos vise povrijedio neduzno mace. Tuzno mace uplakanih ociju gledalo je kako ptic odlazi u visine, zeljelo je poci za njime,ali nije imalo tu mogucnost. Patilo je jer vise nije imalo one dragocijene trenutke koji su pojili njegovu razigranu cud.
Jedne veceri dobrocudni pas ga je pitao zasto je tuzno i oni se raspricase. Macetu je bilo ugodno,ali jos je patilo za pticem i nije mu zeljelo naci zamjenu te se zato bojalo zblizavanja s psom. Mace je pokusalo pruziti psu priliku,ali uz njega mu je falio onaj osjecaj poletnosti koji je imao s pticem.
Nakon odredenog samovanja, pojavilo se jos jedno mace zalosnih ociju. Bez puno razmisljanja malo mace je odskakutalo do njega i pitalo ga je li dobro. Druzise se cijelu vecer,a u macetu se opet poceo buditi onaj osjecaj ugode i topline. Otvorise se jedno drugom,a ono sto vidjese im se svidje. Mace je opet sanjalo,a da u snovima ne bijase strasnih kornjaca*.
Povezase se ta dva maceta i konacno dobise mogucnost letenja. Ipak smo mi svi andeli sa samo jednim krilom i moramo se zagrliti zelimo li poletjeti.

(* sanjati kornjacu znaci neuzvracenja ljubav)

Ako kazem da ne svidas mi se,lazem. Smjeh izdat ce istinu.
Ako kazem da cu te istuci,ne znaci da te zelim povrijediti. Kazu da se vole oni koji se tuku.
Bojim se zaljubljenosti... Mozda ne cu dovoljno pokazivati koliko mi je dobro,ali nadam se da ces me razumjeti. Ponekad cu komplicirati,meni je to jednostavno. Sto ti jos nije jasno?

- 01:25 - Path through the blinding light (50) - Paper vision - #

~ponedjeljak, 13.11.2006.

Impossible is nothing!

Odlucih jos jednom riskirati. Puno sam izgubila,ali sto mi vrijedi ono malo sigurnosti? Mozda cu opet izgubiti, no barem cu znati da sam neko vrijeme uspjela biti sretna zbog nekoga i da je taj isti uspio biti sretan zbog mene. Pomalo skepticno poklanjam svoje srce diveci se sebi na hrabrosti,ali i osobi koja je u zivotu toliko propatila, a nije izgubila vjeru u ljubav iako joj je ona odavno i iz temelja uskracena, koja je zadrzala dobrotu iako ne bi bilo neopravdano da je postala ogorcena osoba i koja se uspjesno skolovala,iako bi vecina u njegovoj kozi izgubila razum.
Sjetih se sad pjesme od Vatre “Bilo je dobro dok je trajalo” koja kaze:

bilo je dobro dok je trajalo
bilo je dobro dok se živjelo
i poput sunca kad zađe
i poput ljeta kad prođe
kažem
bilo je dobro dok je trajalo

dok spavaš, spavaš, spavaš
da li čuješ moje molitve u noći
dok sanjaš, sanjaš, sanjaš
da li pratiš moje korake u stopu

bilo je dobro dok je trajalo
vrijeme se nije štedjelo
sad gledam u zvjezdano nebo
molim boga vrijeme da vrati
jer bilo je dobro dok je trajalo

dok spavaš, spavaš, spavaš
da li čuješ moje molitve u noći
dok sanjaš, sanjaš, sanjaš
da li pratiš moje korake u stopu

bilo je dobro dok je trajalo
bilo je dobro dok se živjelo
sad sunce nije toplo kao nekad
više ništa nije kao prije
al bilo je dobro dok je trajalo

Zasto bi se uvijek morali osvrcati na proslost i tamo pronalaziti srecu? Ja zelim biti sretna sada i ovdje, zelim zivjeti u sadasnjosti gledajuci na proslost kao na dobru knjigu iz koje se moglo nesto nauciti. Ne zelim stedjeti vrijeme i moliti za prosla vremena, ako cu vec moliti, molit cu za bolja nova vremena u kojima ce biti toplo kao nikad do sad.
Konacno sam sretna! I uzivat cu dokle mogu, nije vazno sto ce biti sutra,ako mi je danas dobro. Ne mislim da je nevazno ono sto se moze dogoditi sutra,ali mislim da nije vrijedno zamarati se necime te vrste i time si upropastavati i ono malo iskrene srece koja nam ja ovog trena data. Hvala njemu koji me uspio uvjeriti da je nemoguce nista.
Hvala njemu sto me podsjetio da vjerujem u text koji sam prije obozavala:

NEMOGUCE JE SAMO VELIKA RIJEC KOJU KORISTE MALI LJUDI DA BI LAKSE ZIVJELI U SVIJETU KOJI IM JE DAN UMJESTO DA POTREZE SNAGU DA BI GA PROMIJENILI. NEMOGUCE NIJE CINJENICA. TO JE MISLJENJE. NEMOGUCE NIJE IZJAVA. TO JE IZAZOV. NEMOGUCE JE MOGUCNOST. NEMOGUCE JE PRIVREMENO. NEMOGUCE JE NISTA!

Mali spaljeni vec mi falis...

- 00:01 - Path through the blinding light (39) - Paper vision - #

~srijeda, 01.11.2006.

Sto bolje upoznajem ljude,to vise volim pse

S obzirom da je danas Dan Mrtvih prvo cu napisati par epitafa koji mi se jako svidaju.
Za pocetak *epitaf= (grc. Epitaphios- nadgrobni, pogrebni) je nadgrobni natpis u pjesnickom obliku urezan u kamen s namjerom da cuva uspomenu na pokojnika.
Obicaj stavljanja epitafa na nadgrobne ploce nastao je u anticko doba. Epitafi izrazavaju misli vezane uz pokojnikov zivot i njegovu smrt.

Prije sam skupljala epitafe jer sam u njima pronalazila dubinu i smisao,te ljepotu pisanja o smrti kao sastavnom dijelu zivota, no zbog roditelja sam prestala. Jos mislim da ima vrlo impresivnih epitafa.

„Kad umire covjek,umire dio svijeta
Zemlja postaje teza, iskusnija i ljudskija
I veca za jednu ranu
I dublja za jednu jamu.”

„Zivot prode kao treptaj oka,
a mir nademo gdje je
ljubav vjecna ...
Voljeni nikada ne umiru.”

„Kada voljeni zauvijek odu
Zivoti nasi ne prestaju,
samo se mjenjaju.
Jer ni sunce ne nestane,
samo se sakrije.”

„Prolazi vrijeme,tugu ne brise
Sto dalje tece, boli je vise.
Zovem te tiho, odgovora nema,
Sjecanju mome uvijek ti si tema.”

Sada 2. dio posta. Jucer, 31.10 bio je Halloween ili Noc vjestica.
Kako je nastao taj blagdan? Skinula sam s jedne stranice vrlo zanimljiv tekst u kojem mozete procitati o njegovu nastanku, samom nazivu Halloween te po meni vrlo zanimljivo objasnjanje bundeva kao simbola tog dana. Uzivajte!

Noć 31. listopada zapravo predstavlja keltski blagdan "Samhain" kojim vještice slave svoja božanstva, božicu u vidu starice i boga u vidu rogatog gospodara smrti. One vjeruju da je te noći veo koji razdvaja svijet mrtvih od svijeta živih najtanji. Tako je noć uoči blagdana "Sviju svetih" postala "Noć vještica", dakako, komercijalizirana.
Halloween ili Noć vještica blagdan je koji se slavi u Americi, a koji se zbog simpatične ikonografije sve više prihvaća i kod nas. Glavni simbol Noći vještica su bundeve, te sve što može uplašiti (kape vještica, metle, pauci, duhovi…).
Proslava Halloween-a ima dvojaki izvor nastanka. Prvi je predkršćanski keltski blagdan povezan s proslavom keltske Nove godine. Drugi je izvor kršćanski blagdan Svih Svetih i Dušnog dana. Na britanskim otocima je blagdan Svih Svetih nazivan All Hallows, a predvečerje blagdana All Hallows Eve, odakle i (spajanjem i kraćenjem) i naziv Halloween.
Sama riječ, "Halloween," svoj izvor je našla u katoličkoj crkvi. Ona dolazi iz sažetka All Hallows Eve. 1. studeni "All Hollows Day" (ili "All Saints Day"), je katolički blagdan u čast Svih Svetih. Ipak, u 5. stoljeću prije nove ere, u Keltskoj Irskoj, ljeto službeno završava 31. listopada praznikom Samhain (sow-en) - Keltskom Novom godinom.

Riječ Halloween ima svoje korijene u Katoličkoj crkvi iz naziva blagdana–Svi Sveti-All Hallows Eve-01.Studenoga, ali običaj potječe iz poganskih vjerovanja.
Jedna stara irska priča govori, da na taj dan duhovi onih koji su umrli protekle godine, traže duhove onih koje će prokleti i opsjedati sljedeće godine.
Živući koji nisu željeli biti opsjednuti, su u noći 31. Listopada, gasili vatre u svojim domovima, kako bi ih učinili hladnim i nepoželjnim. Tada bi se oblačili u svakojake kostime i bučno paradirali po susjedstvu, kako bi bili što destruktivniji, ne bi li tako uplašili duhove koji su tražili tijela za opsjedanje.
Rimljani su prihvatili ovaj keltski običaj kao svoj vlastiti i s vremenom ga ritualizirali, tako da je presvlačenje u kostim vještice, goblina, duhova, i sl. dobilo svoju svjetsku ulogu.
U prvom stoljeću ove ere, Samhain je pretvoren u veličanje za neke od ostalih rimskih običaja koja su se održavala u listopadu, kao njihov dan u čast Pomone, rimske božice voća i drva.
Današnji Halloween šaljiv je i radostan običaj bez onostranih značenja, a sve naglašenije potrošački. Kupuju se maske i osobito mnoštvo predmeta u obliku bundeva.
Zasto bas bundeve?

Jedna legenda iz keltskog folklora govori i o običaju "Jack-o-lantern" a koja ukazuje na nastanak bundeve kao simbola ove noći.
Čovjek zvan Jack, bio je notorni pijanac i varalica, pobjegao je pred Vragom popevši se na drvo. U krošnji je napravio križ i zarobio njime Vraga koji se popeo za njim. Tada je Jack načinio dogovor sa Vragom obećavajući mu oslobođenje ako ga više ne bude iskušavao.
Kada je umro, Jack nije otišao u raj zbog svog pakta sa Vragom, ali nije dobio ulaznicu ni za pakao, jer je prevario Vraga.
Zbog toga mu je Vrag dao malu žar da mu osvijetli put u vječnom mraku. Žeravicu je stavio u izdubljenu bijelu repu kako bi je sačuvao što duže.
Tako je nastala Jackova lanterna .
Kad su imigranti došli Američanima, otkrili su da obična bundeva puno bolje uspijeva nego bijela repa.
Tako je "Jack-O-Lantern" u Americi postala "hollowed-out pumpkin".
O svom provodu radije ne bih. Objavit cu samo par slikica na kojima smo namaskirani i to je to.Eto ja sam bila vrazica... Gdje ste vi bili, sto ste bili i kako vam je bilo?

Tek sam sad skontala da nemam nijednu sliku s Lolom koja je bila zakon namaskirana i sexy kao i uvijek.Volim i je tebe duso!

- 20:46 - Path through the blinding light (48) - Paper vision - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	studeni, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Glazba:

Volim slusati:
Urban
Placebo
Him
Vatra
Embrio

U zadnje vrijeme i:
Charon
A perfect circle
Depeche mode
Apocalyptica

Nade se i:
Clash
Ramones
Aerosmith
Pink Floyd
Billy Idol
Soad
Bob Marley
doors
Sex pistols
G'n'R
Blink 182
RHCP
offspring
Green day
The Hives...

Od nasih jos su mi dobri:
Hladno pivo
Guzva u 16ercu
Let 3
Pipsi
Partibrejkersi
Six pack
Divlje jagode
Majke
EKV
Belfast food
Josipa Lisac
Zabranjeno pušenje
Prljavci
Električni orgazam...

Secer na kraju

Tim Burton`s : The Melancholy Death Of Oyster Boy

I jos nesto:

Opis bloga

Ne dopusti da budes neciji slogan, jer ti si poezija!

Mjesec veceras

CURRENT MOON
lunar phases

Čovjekov put je poput besciljne šetnje krajolikom. Ako suviše gleda na cilj, koraci mu postaju ubrzani od nestrpljenja i propušta vidjeti i diviti se ljepoti krajolika. Prestane li tragati za svim onim što misli da mu treba, to što mu doista treba objavljuje mu se u svoj punini.

Zivi svoje snove,a ne sanjaj zivot!

Lijepi citati:

*Buducnost pripada onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova.
Eleonor Roosvelt

*Nisu svi koji lutaju izgubljeni.
Tolikien

*Uspjeti znaci prihvacati neuspjeh za neuspjehom ne gubeci entuzijazam.
Winston Churchill

*Tko je cinik? Covjek koji zna cijenu svega i vrijednost nicega.
Wilde

*Cemu sluzi nebo, ako ne covjekovoj teznji da ga dostigne?
Bukowski

*Tko nije naucio gledati nebo u potoku, ne zna što su ribe na drvecu.
Andrić

*Mastovitost je daleko vaznija od znanja.
Einstein

*Svijet je onoliko zanimljiv koliko smo mi radoznali. Svijet je pozornica na kojoj svako igra svoju ulogu.
Shakespeare

Blogovi:

Incubus
Lija
gottthica
gabriel
shaders
misho
lonac
andeo
Kronicna Budala
Pandemonium
forever yours
desertrose
Magicna noc
browneyedgirl
vermilion
coco

broken7
the hated one
burn
Sleepy
rchp fan
Lenci
Midnight madness
Logaah
vitamin
Carli
Breakdown
rus
emotion79
twinkle
P.E.Hadrijan
*velvet tears*
Schmysser
emptiness
tajanstvena
motherbless
pucko

Neki su prestali pisati,neki se ne javljaju...no to nije razlog da ih zaboravim...
whilesleeping
eveningfalls
fallen-one
just_imagination
Black_butterfly
nancy girl
Mortal abyss
juneau
sexon pokajnik misszatocena
amy atea Blood Moon

Korisno:
besplatni sms
Pjesnici su cudenje u svijetu

Privatni Romeo by Urban

Na krevetu vražijem još samo šutnjom priča se,
lijek za vrijeme ne postoji,
A tanki konci navike,
kao kapak prozirni,
snove su nam prekrili.
A promjena za promjenom,
U sobi miris dosade.
Poželjeli smo previše
Kad Romeo se odmori,
sa srca skine prašinu
Ponovno ćeš letjeti
Znam, zauvijek uz tebe budi se
tvoj privatni Romeo.

Ove dvije slike mi je posvetio jedan prijatelj u postu kojim me jako razveselio,hvala ti Alene! Volim i ja tebe...

STRANAC

-Koga najvoliš, zagonetni covjece, Oca ili majku,
sestru ili brata?
-Nemam ni oca ni majke, ni sestre ni brata.
-A prijatelji?
-Do dana današnjega nisam upoznao smisao ove rijeci.
-A domaja?
-Ne znam, pod kojom je širinom smještena.
-Ljepota?
-Rado bih je volio, da je besmrtna božica.
-Zlato?
-Mrzim ga kao što vi mrzite Boga.
-Pa što onda voliš neobicni strance?
-Volim oblake...oblake, što prolaze...ondje...divne
oblake!
(C.Baudelaire)

Robot by Urban

ispod tamnog oblaka sada robot stoji sam
i ceka kisu da ga prekrije
natopi mu spojeve
prekrije hrdjom zauvijek
metalno tijelo bez nje ne ide nikuda vise
baterije pri kraju i sve manje struje salju poznaje li robot andjele
a onaj tko je stvarao nije mu usne stavio samo u snu on moze ljubiti
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek.. kaze on i nestane
medju puno crnih zica on mjesto srca ima kutiju sa njenim pramenom
a ispod zlatnih ociju ima dvije kamere skrivene u tami kacige
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaze on i nestane
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaze on i nestane
cijeli zivot bio je samo njena igracka mali robot sto se navija
a ona nije shvatila ono sto robot osjeca
samo se nasmijala
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaze on i nestane
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... poljubi me robote...

Mozda svijet tajni u jednom trenutku to prestane biti i mozda ga tada shvatimo na jedan sasvim drugaciji nacin.Ali onda opet,svijet bez tajni bio bi lisen ljepote.Mozda mi zapravo i ne zelimo da tajne budu otkrivene, da se ljepota svijeta svede na obicno i svakodnevno.Mozda svjesno ili nesvjesno stitimo tajnu.Ili smo tajnom zasticeni od istine?Mozemo nagadati,a da nikada ne otkrijemo pravo stanje stvari.
(Viktoria Faust)

POVRATAK

Ko zna (ah, niko, ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje,
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti---velim,
Ali ja ne znam da li je želim,
Ili ne želim.

U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi---
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta

Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!

Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci.

No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići ---
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti ---velim,
Ali ja ne znam da li je želim,
Ili ne želim.
(D.Cesaric)

UTJEHA KOSE
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući, da su tamne oči jasne,
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve, što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: - Miruj! U smrti se sniva.
(A.G.Matos)

ANNABEL LEE
Prije mnogo i mnogo godina,U carstvu kraj mora to bi,
Djeva je živjela,koju su zvali imenom Annabel Lee;
S tek jednom je živjela mišlju:Da voli, i da se volimo mi
Bio sam dijete i bila je dijete-U carstvu kraj mora to bi-
Al' više neg' ljubavlju mi smo se ljubili, Ja i Annabel Lee
I zbog toga nebeski krilati anđeli bili su zavidni
I to je razlog što jednom davno-U carstvu kraj mora to bi-
Vjetar se spusti iz oblaka,noću, sledivši moju Annabel Lee
I došli su plemeniti rođaci njeni,meni je oteli,
Da je zatvore u grobnicu tamnu u tom carstvu što kraj mora bi.
Zavidjeli su nam anđeli s neba,-Ni upola sretni ko mi-
Da!To je razlog(kao što znaju U tom carstvu kraj mora svi)
Što noću je vjetar iz oblaka doš'o i sledio Annabel Lee
Al' ljubav nam bila je jača od ljubavi mnogih
Što su stariji bili neg' mi, i mudriji mnogo neg' mi
I niti anđeli,gore na nebu, ni podmorski demoni zli
Ne mogu mi razdvojiti dušu od duše lijepe Annabel Lee
Jer mi ne bljesne mjesec,da sna ne donese o lijepoj Annabel Lee
Kada zvijezde se stvore,vidim kako gore tek oči Annabel Lee
Tako ležim pored svoje drage do zore
Svoje drage,-drage,-života i mlade,
U njezinoj grobnici uz more
U njenom grobu uz šumorno more.
(E.A.Poe)

PJESNICI

Pjesnici su čuđenje u svijetu
Oni idu zemljom i njihove oči
velike i nijeme rastu pored stvari
Naslonivši uho
na ćutanje što ih okružuje i muči
pjesnici su vječno treptanje u svijetu
(A.B.Simic)