Iskoristi dan

13.02.2018., utorak


BITI U MIRU
Skoro svakodnevno budem ''izbačena'' iz takta od nekolicine osoba iz poslovnog okruženja. No, da li su oni ''krivi'' za to ili je odgovornost na meni? Obzirom da sam zbog učestalosti ponavljajućih ''loših'' situacija odlučila ''raditi na sebi', jednom prilikom sam pročitala rečenicu: '' Ti nisi odgovoran/na za moju vibraciju''. Prva reakcija je bila: ''Koje su ovo gluposti. Pa nisam se ja izabrala osjećati loše.'' Kasnije sam shvatila da je iz mene progovaralo negodovanje mog ega. Zaista je ''grozno'' kad kreneš ulaziti dublje u neke psihološke zavrzlame, jer onda imaš razumijevanja za sve ljude. J
Naime, zahvaljujući radu na sebi došla sam do spoznaje kako (ne)funkcionira zakon privlačenja. Skeptik kakav jesam ili što bi se reklo, nevjerni Toma, odlučila sam njegovo djelovanje isprobati na sebi. Posebno mi se svidjela tehnika ''vizualiziranja'', odnosno ja bih je nazvala maštanjem. Svidjela mi se naravno, jer sam oduvijek voljela maštati i pri tome se lijepo osjećati. Nisam bila svjesna da to zapravo ''djeluje''. Postala sam svjesna nekih lijepih stvari i događanja u svom životu i bila sam zahvalna na tome. Zapravo, osvijestila sam zahvalnost za sve dobre i loše trenutke. Sjećam se jednog trenutka kada sam se vraćala kući s posla i pukla mi je plomba na zubu, a ja sam umjesto da krenem njurgati i biti nervozna stala, udahnula i rekla ''hvala, sada ne vidim širu sliku, ali znam da je ovo za neko veće dobro''. Da, svjesna sam da to zvuči kao da mi je neophodno liječenje na Odijelu psihijatrije ili barem neki koktel lijekova. J Uglavnom, ubrzo sam shvatila koje je to ''veće dobro'' i baš sam bila sretna.
Oduvijek me jako mučila nepravda i imala sam potrebu dokazivati nekome da sam u pravu. Tada sam osvijestila da ''svatko ima svoju realnost'' i da smo svi u pravu u svojoj realnosti. Nakon jednog ''okršaja'' u poslovnom okruženju, dobila sam ''aha doživljaj'' i shvatila ono ''bolje biti u miru nego u pravu''. Ovo moje istjerivanje pravde je također bilo negodovanje mog ega koji je valjda bio u predinfarktnom stanju kad sam odlučila ne reagirati na uobičajen način kada se dogodio da nemili ''okršaj''. Uobičajen način se sastojao u tome da smirenim tonom dam do znanja da je moje mišljenje ispravno, a pri tome bih gubila jako puno živaca i energije i govorila ''pa kako on/ona ne razumije''. Sada samo kažem ''u pravu si'' i osjećam totalni zen. Kad kažem 'u pravu si'' shvaćam da svi imaju svoju realnost i shvaćam da nema smisla uvjeravati nikoga u ispravnost mog mišljenja ili odluke.
Naravno da i dalje imam neke stresne situacije na poslu, ali shvatila sam da je odgovornost na meni, odnosno sve je do moje reakcije. Neke događaje ne možemo izbjeći, ali možemo izbjeći lošu reakciju na iste. Zato, budimo u miru, osvijestimo dobre i loše strane svog ega i ne dozvolimo mu da upravlja našim životom. J

- 12:38 - Komentari (7) - Isprintaj - #

12.02.2018., ponedjeljak


Jeff Buckley - The voice
Nedavno je naša maestra na probu zbora donijela partiture Cohenove "Hallelujah" što mi se odmah jako svidjelo,jer obožavam tu pjesmu. Osim što volim Leonarda, sjetila sam se odmah pokojnog Jeffa Buckleya i njegovog covera ove pjesme. Znam reći da je Jeffov cover "Hallelujah" moja meditacija. Više od minute traje akustični dio na gitari, a tek onda kreće Jeffov,kako su ga glazbeni stručnjaci znali nazvati, eterični glas. Vjerojatno ću nekome zvučati isprazno i glupo sa sljedećom konstatacijom, ali neka. Dakle, ono što me fascinira kod Jeffa je njegova izvanredna glazbena tehnika i ono najbitnije - ima snažne interpretacije pjesama da je pravi izazov ostati ravnodušan i ne naježiti se od glave do pete. Glazbena tehnika? Pojasnit ću. Toliko je dobro kontrolirao svojim glasom da je to milina slušati. Od cresenda do descresenda, laganog, nenametljivog vibrata do snažnog forte. Zaista impresivno. Sat i pol probe provedene u "Hallelujah" potaklo me da odem na youtube da se malo bolje upoznam sa njegovim glazbenim opusom. Rijetko kada mi se dogodi da me nečiji vokal "izuje iz cipela" kao Jeffov. Prije njega je to bio Toše. Ne, to nije samo vokal, to je osobnost. Jeff nije bio samo skladatelj i tekstopisac, nego i izvrstan gitarist. Čitala sam da je svirao nekoliko instrumenata, a potječe iz glazbene obitelji. Usporedba sa slavnim ocem kojeg nije zapravo poznavao radila mu je stres, odnosno više štete nego koristi. Nažalost, prerano nas je napustio i tako tragično... Pitam se zašto je otišao odjeven sa teškim čizmama plivati u rijeku, ali sjetim se onda da tko je bio Jeff - osebujan umjetnik koji je živio glazbu pa je tako i otišao, nadam se na neko ljepše mjesto pjevajući "Whole lotta love" Led Zeppelina. Zapravo, glazba, to je bio Jeff. U jednom interviewu je izjavio da je glazba bila njegova majka i otac, njegova igračka, njegov život. Hvala mu na predivnim pjesmama koje nam je ostavio za svog nažalost kratkog života i hvala mu na podsjetniku na ne smijemo zaboraviti na ono što zaista jesmo i što nas čini takve kakvi smo.
- 22:55 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se