cakum pakum

ponedjeljak, 30.10.2006.

Neobavezna lektira

Mjesto radnje: doma, za stolom

Vrijeme radnje: ujutro, prije škole

Glavni lik: Mali udav

Sporedni lik: cakum pakum

Opis glavnog lika: filozof samo takav, ne voli jesti pa blebetanjem pokušava odvući sugovornikovu pozornost sa punog tanjura

Opis sporednog lika (neobavezna rubrika): sva sreća da je ovo neobavezna rubrika

Tijek radnje:
-Mama, znaš da je Bogu najdraži broj dva?
(Obično ne nasjedam na ovakve provokacije, jer znam kud to vodi, al nekad stvarno ne mogu odoljeti)
-Nemam pojma. Zakaj?
-Jer nam je dao dvije ruke, dvije noge, a sad se već rađaju i dvoglava djeca.
(Jebate, di je vidio dvoglavu djecu? Pokušavam nešto suvislo reći…)
-Aha, zato je valjda i Noi rekao da u barku stavi po dvoje od svake vrste životinja.
-A?

(Zakaj ga zbunjujem? Bolje da sam šutila. Možda bi i pojeo.)
-To još niste učili?
-Čuo sam za to.
-A znaš zašto po dvoje od svake vrste?
-Pa da ne bude pedera!

(Nekad je najbolje ostati bez teksta)

Pouka: Ko se šverca, taj je peder!

30.10.2006. u 12:46 • 19 KomentaraPrint#

četvrtak, 26.10.2006.

Mute

Ne palim zvučnike. Ni radio na poslu. Ni doma ga nisam upalila jutros. Nema veze što nisam čula vremensku prognozu. Svejedno sam se obukla. Pidžama je ostala doma. Nema veze što nisam čula vijesti. Glavaš će ionako u pritvor. Samo o tome i pričaju. Nema veze što sam propustila „Hvaljen Isus i Marija“. Jučer sam se prije spavanja pomolila Bogu. Da oglušim. Pa svejedno čujem kak smetlari rondaju jutros sa kontejnerima. I nema veze što nisam čula „Minutu za okoliš“. Ionako ne bacam opuške iz auta. I svjesna sam da ćemo ubiti sami sebe. Za nešto više od jedne minute. I mrzim tu radio stanicu. Svako jutro pjevaju pokojni. Od Ive Robića do Ivice Šerfezija. Kad na toj frekvenciji čujem ABBU, mislim da je, u najmanju ruku, Veliki četvrtak.

Ni u autu nisam upalila radio. Samo je svijetlio u tišini i na svom displeju vrtio neke poruke. Mamio me, al nisam se dala navuć.
Mobitel sam stavila na vibraciju. Nek se trese, samo neka šuti. Ako netko ima što za reći, nek napiše poruku. Oči mi nisu na godišnjem.
Sad još samo razmišljam kako ću službeni telefon kao slučajno laktom gurnut na pod. Možda i nije tako kvalitetan kako izgleda.

I molit ću Boga da naši prvi susjedi ne upale kosilicu za travu. Baš im je lijepa niska. Taman. I da ne dođe City express na motoru. Danas nije ništa tako hitno.

Zar je već počela sezona piljenja drva?
Ne volim zimu.

Danas je svaki zvuk suvišan. Svaka riječ je previše.
Pošalji mi SMS sa pozivom na kavu. Nasmiješit ću se, baš kao i svaki put kad vidim tvoje ime. Pristat ću, znaš to.
Samo ćemo se gledati. Možeš me i primiti za ruku. Uzvratit ću ti stiskom. Možeš me zagrliti. Naslonit ću glavu na tvoje rame. Razumjet ćeš, kao i uvijek. Samo mi nemoj ništa obećati.
Hajdemo tako završiti dan. Možda tada shvatimo buku oko nas.

Pošalji mi poruku.
Znaš da je već počela sezona piljenja drva.
I da ne volim zimu.

26.10.2006. u 11:10 • 14 KomentaraPrint#

petak, 20.10.2006.

Analiza pjesme 1. i 2. dio

Mila, oprosti mi, unaprijed, što svemiru i svemircima moram pokazati kako imam lijepu i pametnu frendicu. Još kad bi mi dala da i sliku prikeljim...

Velika klinka je morala analizirati pjesmu iz neke antologije. Usput mrzi hrvatski jezik. Od sada mrzi i antologije. A Ona ima osjećaj za poeziju. I za prozu. Ne znam koliko je toga svjesna. Odabrala je i temu i dilemu. I još to sve analizirala. Ovako:

Dobriša Cesarić

U suton, kada prve zvijezde
I prve gradske lampe sinu,
Kad ljubavnik o dragoj sanja,
A pijanica o svom vinu-

Ja tiho hodam pored kuća
U kojima se svijetla pale;
Sva zla, i nevolje, i sumnje
Najednom budu posve male.

I smiješim se u meki suton,
Od zapaljenih zvijezda svečan,
I osjetim dubinu svega,
I da je život vječan-vječan.



TEMA:
Suton. Vrijeme kada mir i odmor liježu na sve oko nas. Vrijeme spokoja i staloženosti. Pjesnik se s prvim zvijezdama i s prvim upaljenim svjetlima budi, a svijetla u mnogočemu podsjećaju na pripaljivača svjetiljka na petom planetu u knjizi A. de Saint-Exuperya „Mali princ“. Ljubavnik i pijanac su tek simboli kojima se pokušava dočarati intenzitet spokoja i strasti (ljubavnik) i skrivanja (pijanac).
Pjesnik staloženo korača pored kuća u kojima je svijetlo pokazatelj života, obitelji i složnosti. Iako pada mrak, život se nastavlja.
Možda baš zbog te staloženosti pjesnik govori o bezbrižnosti i nadi da će ipak biti bolje. Problemi postaju rješivi, brige manje, a udah lakši.
Osmijeh se postavlja na licima u to vrijeme kada dan tone u san. Pjesnik korača zadovoljno zarobljen svojim mislima, a svijetlost zvijezda se pretvara u čarobni plašt Harrya Pottera. Zvijezde su simbol jedinstvenosti i pjesnik ih doživljava kao da te noći sjaje samo za njega. Tada, u tom trenu, shvaća poantu svijeta, postojanja i života. Sve dobiva smisao. I ovaj život koji svatko od nas pokušava progurati sa što manje boli, patnje i problema.
Zadnjim stihom nas ohrabruje i uvjerava (dvostrukim ponavljanjem riječi:vječan) da ovaj život ne znači nužno i kraj. Iza završetka nazire se početak. Zadnja strofa odiše nadom i snagom.



Voljela bi da i ja znam tako. Da Velika klinka može na svom blogu napisati kako je ponosna na svoju mamu. Zato od sada vježbam. Odabrala sam i ja nešto iz antologije:

Odvest ću te na vjenčanje
Ljubavi moja,
Živjeti ćeš samo za me
Ljubavi moja,
Odvest ću te na vjenčanje
Ovoga ljeta,
Ruže će za tebe rasti,
Kamen će za tebe cvasti,
Tamo daleko od svijeta
Imat ćeš dom


Ovako:

Odvest ću te na vjenčanje
Pjeva On, koji će voditi Nju. Na lajni, bijeloj, jer paše uz boju vjenčanice. Lajnu će držati u desnoj ruci jer je dešnjak, jer je desnica jača pa može cuknut prema sebi ako Ona požuri naprijed. U lijevoj ruci će držati lopaticu i metlicu da može, ako se ona slučajno usere od straha, pokupiti za njom. To će ujedno biti prvi i zadnji put da tako nešto drži u ruci. Bilo lijevoj ili desnoj.

Ljubavi moja
Ovo ublažava gore rečeno. Jel ljepše zvuči: «Može piva?» ili «Može piva, ljubavi moja?». Lukav je on...

Živjeti ćeš samo za me
Da joj ne bi, slučajno, palo na pamet da pomisli imati vremena za sebe. On će raditi, a ona će ga veselo dočekivati. Doručak, gablec, ručak, večera, ispeglana roba, čista i mirišljava kućica. Na sve je on mislio.

Ljubavi moja
Ponavlja se da ublaži i treći stih. Zna On da nije lako biti robom i da to ne postaje netko dragovoljno, samo tako. Al kad kažeš «ljubavi moja», eeeeeeee ko ne bi razmislio o ponudi.

Odvest ću te na vjenčanje
Ponavljanje mu služi da Ona ne zaboravi. Jer se žene znaju zaigrati pa zaborave. Odu na plac po grincajg, a završe u restoranu City centra sa zagrebačkim odreskom u tanjuru i sa devet vrećica punih krpica.

Ovoga ljeta
Čim prije, tim bolje. Uhvatiti ju na prepad, iza čoška, zapjevati ovo pod prozorom, dok još ima ružičaste naočale. Ne stigne se predomislit.

Ruže će za tebe rasti
Zna On da Ona voli cvijeće. Nije bitno što su joj draži suncokreti. Čak neće morati ni kupovati ruže. One će same cvasti. Čim Ona ugleda Njega. Znači svaki dan, do kraja života. Njenog, naravno.

Kamen će za tebe cvasti
Sad se već zanio, al bude Ona i u to povjerovala. To mu je i namjera. Nagovorit ju pod svaku cijenu. I da joj ne padne na pamet baciti kamen na Njega.

Tamo daleko od svijeta
Mora ju izolirat. Da nema vremena za šoping, predikera, frizera i turbo solarij. Kućica i Ona. Viklere može imati na glavi ujutro, nakon što on iz garaže odveze crnoga bemveja, pa sve do gableca, dok istoga ponovo ne upelja u garažu.

Imat ćeš dom
I kaj će joj falit? On će imati nju, bemveja i master card. A ona će imati dom. «I živjeli su sretno do kraja života»-govorili bi susjedi, da su ih imali. Susjede, mislim.


Ak ovak nastavim još malo pa ću moći davati instrukcije iz hrvatskog.
Kad već ne mogu iz braka.

20.10.2006. u 23:01 • 22 KomentaraPrint#

četvrtak, 19.10.2006.

(Za)kletva


Danas, kada (ponovo) postajem bloger(ica),
Dajem časnu blogovsku riječ(icu)
Da ću marljivo čitati i pisati
I biti vjerna i iskrena komentatorica
Koja drži fige
Kao uostalom i svaki put
Kada se zaklinje


Bem Vas, kolko vas volim!!!

19.10.2006. u 08:34 • 13 KomentaraPrint#

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  listopad, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

1000 zašto, 1000 yebiga



Take your life in your own hands
and what happens?
A terrible thing:
no one to blame.

Erica Jong

Knjiga žalbi

cakumpakum@gmail.com


Image Hosted by ImageShack.us


Stara kineska
Kada pas laje
znači da još nije skuhan

Mi svijetlimo

Da se opet rodis
pored ovih cesta
s kojih vjetar nosi
prašinu u grad
i na krivom mjestu
biti tako lijepa
to moze biti vise zajeb
nego dar...
Gibonni

Ima jedan svijet

Ima jedan svijet
gdje živjet bi htjela,
ima jedan svijet
gdje riječi su djela.
U tom svijetu živi
čovjek od soli
sjajem sunca rođen,
kamen kojeg volim.

Iz njega čujem glas bez riječi
ćutim snagu golog tijela,
ja slaba, svakodnevna,
kroz igru riječi
sve bih htjela.

Voliš me nježno,
znam, to si ti
tako mi trebaš,
trebaš mi ti.
U jednom trenu sve bih htjela
kroz igru riječi,
a riječi su djela.
Oprosti molim te,
vrati me
svijetu mom
Stijene

alternativa blog naslovnici



I oni svijetle

1971-Kad žena kaže, onako "značajno": On baš dobro izgleda... ... nije li to ženska varijanta onog muškog "Al' bi ja to kresnuo!" ??

bobelline-svoju glupost liječim na svakodnevnoj bazi. nekad čokoladom. nekad razgovorom. nekad vjerujem mudrijima od sebe. iako ih je sve manje jer se definitivno približavam savršenstvu. što je sve očitije svakim daljnjim slovom koje izađe iz moje tastature.

ddadd-vic...smislio sam ga za vas:) Kako se zove nilski konj koji vozi Hondu? Jednostavno... HIPOHONDAR :D

dragon fly-Ako vas sretnem negdje pojesti ćemo jagode.. I vrtiti se u travi dok ne padnemo iznemogli i zaspimo pod mjesečevim sjajem

estrogena-rođendan mi je 25.02., a poklone primam na estrogena@gmail.com

gajo-jutros sam rekel mami da me ne budi jer da nemam prva dva sata i da nije ponedjeljak... hahahaha... a školu sam davno završil

mysteries-Da mi je, da se u ocima tvojim izgubim, tiho govoreci da, ipak, moguce je…

old soul-Onaj tko dijeli sa mnom , naš životni prostor , točno zna kad sam imala naporan dan ili kad me nešto brine u životu ... naime , kad je tako , onda bjesomučno škrgućem zubima dok spavam

rahatli-Ljudi se zgroze kad im pričam da sam živjela na fornetima. Dnevni obrok za 3 kune i 40 lipa. I na riži - 6 kuna za kilu. Skuhaš i posoliš. Ili ti prijatelji donesu one kečape i male umake iz McDonald'sa - 1 kuna. Pa zaliješ rižu time i onda imaš gotovo gurmanski obrok. Stari kruh zagriješ u pećnici. A što sve možeš s krumpirom... A sve se svodi samo na to: udahni, izdahni. Samo nastavi disati.

tajpvrajter-'Gledam u majčine ruke. Veće su od mojih, žilavije, čine se snažnije. Dlanovi su grubi, ali nježno grle. Žuljevi nimalo ne smetaju zagrljaju. Prsti su kvrgavi i povijeni u člancima. Deformirani, a mogu stegnuti poput kliješta.
Tim se izmučenim, više muškim nego ženskim rukama nikada neću moći odužiti.'

trill-Ne želim više biti superjunak. Zašto bi i htjela? Oni žele biti ja, samo im to nije baš uspjelo. Niti neće, barem dok se ne nauče oblačiti kako se spada i fertun staviti tamo gdje mu je mjesto. Sprijeda.

baka-Kad sam bila mala, htjela sam biti kokoš. Ova stavka je previše neugodna da bih joj posvećivala dalji prostor.

hrki-još malo pa je Valentinovo. Svim zaljubljenima neka se zabave kako god znaju, a svima nama ostalima ostaje težak posao. A to je da odredimo datum za "slobodnjake", "nezaljubljene" i da nas priznaju na kalendaru! :D

kerefeka-Jedino što kod tebe ne volim je to što nismo skupa 24 sata dnevno. Možda bi se trebali prijaviti u Big Brother.

pataren-Nisam vjernik. Nisam ni ateist. Ne vjerujem u neko nadnaravno biće..koje je stvorilo sve....ali vjerujem da život nije nastao "slučajno". Kao zakleti republikanac..teško mi se zalagati za kraljevstvo nebesko. Ali zbog prijatelja..i osoba do kojih mi je stalo..volio bih da postoji nešto kao Raj..jer one zaslužuju da jednoga dana završe tamo.

big blue-Zapamtila sam kako meko padaju na snenu sliku grada dok tek ostavljeni tragovi naših stopa polako iščezavaju u veličanstvenoj bjelini. Znaš li da je snijeg zapravo plave boje?

catcher-Živciraju me Zagrepčani. Ne živciraju me za pravo, naravno, nemojte odmah pizdit. Nego onako šestarski. Stalno se nalaze na blogerskim kavama i onda pišu okolo kako su kul i super i baš im je odlično. S njima često bude i jedna navodno Riječanka iako je čovjek teško može pronaći u Rijeci, puno je vjerojatnije da je upravo u Zagrebu, Italiji ili karlovačkom gej kampu "Slapić".

pantera-tebe treba ubit, jer si obrisala skoro sve sa bloga. Ne treba te ubiti s catcherovim šestarom, nego nečim tupim. I ovo nisi ti rekla, ovo ja tebi velim!!

proljetni pasanac-Ako je mogla Eva napravit pizdariju,onda mogu i ja pisati blog


































































































































































































































































































































eXTReMe Tracker