Mila, oprosti mi, unaprijed, što svemiru i svemircima moram pokazati kako imam lijepu i pametnu frendicu. Još kad bi mi dala da i sliku prikeljim...
Velika klinka je morala analizirati pjesmu iz neke antologije. Usput mrzi hrvatski jezik. Od sada mrzi i antologije. A Ona ima osjećaj za poeziju. I za prozu. Ne znam koliko je toga svjesna. Odabrala je i temu i dilemu. I još to sve analizirala. Ovako:
Dobriša Cesarić
U suton, kada prve zvijezde
I prve gradske lampe sinu,
Kad ljubavnik o dragoj sanja,
A pijanica o svom vinu-
Ja tiho hodam pored kuća
U kojima se svijetla pale;
Sva zla, i nevolje, i sumnje
Najednom budu posve male.
I smiješim se u meki suton,
Od zapaljenih zvijezda svečan,
I osjetim dubinu svega,
I da je život vječan-vječan.
TEMA:
Suton. Vrijeme kada mir i odmor liježu na sve oko nas. Vrijeme spokoja i staloženosti. Pjesnik se s prvim zvijezdama i s prvim upaljenim svjetlima budi, a svijetla u mnogočemu podsjećaju na pripaljivača svjetiljka na petom planetu u knjizi A. de Saint-Exuperya „Mali princ“. Ljubavnik i pijanac su tek simboli kojima se pokušava dočarati intenzitet spokoja i strasti (ljubavnik) i skrivanja (pijanac).
Pjesnik staloženo korača pored kuća u kojima je svijetlo pokazatelj života, obitelji i složnosti. Iako pada mrak, život se nastavlja.
Možda baš zbog te staloženosti pjesnik govori o bezbrižnosti i nadi da će ipak biti bolje. Problemi postaju rješivi, brige manje, a udah lakši.
Osmijeh se postavlja na licima u to vrijeme kada dan tone u san. Pjesnik korača zadovoljno zarobljen svojim mislima, a svijetlost zvijezda se pretvara u čarobni plašt Harrya Pottera. Zvijezde su simbol jedinstvenosti i pjesnik ih doživljava kao da te noći sjaje samo za njega. Tada, u tom trenu, shvaća poantu svijeta, postojanja i života. Sve dobiva smisao. I ovaj život koji svatko od nas pokušava progurati sa što manje boli, patnje i problema.
Zadnjim stihom nas ohrabruje i uvjerava (dvostrukim ponavljanjem riječi:vječan) da ovaj život ne znači nužno i kraj. Iza završetka nazire se početak. Zadnja strofa odiše nadom i snagom.
Voljela bi da i ja znam tako. Da Velika klinka može na svom blogu napisati kako je ponosna na svoju mamu. Zato od sada vježbam. Odabrala sam i ja nešto iz antologije:
Odvest ću te na vjenčanje
Ljubavi moja,
Živjeti ćeš samo za me
Ljubavi moja,
Odvest ću te na vjenčanje
Ovoga ljeta,
Ruže će za tebe rasti,
Kamen će za tebe cvasti,
Tamo daleko od svijeta
Imat ćeš dom
Ovako:
Odvest ću te na vjenčanje
Pjeva On, koji će voditi Nju. Na lajni, bijeloj, jer paše uz boju vjenčanice. Lajnu će držati u desnoj ruci jer je dešnjak, jer je desnica jača pa može cuknut prema sebi ako Ona požuri naprijed. U lijevoj ruci će držati lopaticu i metlicu da može, ako se ona slučajno usere od straha, pokupiti za njom. To će ujedno biti prvi i zadnji put da tako nešto drži u ruci. Bilo lijevoj ili desnoj.
Ljubavi moja
Ovo ublažava gore rečeno. Jel ljepše zvuči: «Može piva?» ili «Može piva, ljubavi moja?». Lukav je on...
Živjeti ćeš samo za me
Da joj ne bi, slučajno, palo na pamet da pomisli imati vremena za sebe. On će raditi, a ona će ga veselo dočekivati. Doručak, gablec, ručak, večera, ispeglana roba, čista i mirišljava kućica. Na sve je on mislio.
Ljubavi moja
Ponavlja se da ublaži i treći stih. Zna On da nije lako biti robom i da to ne postaje netko dragovoljno, samo tako. Al kad kažeš «ljubavi moja», eeeeeeee ko ne bi razmislio o ponudi.
Odvest ću te na vjenčanje
Ponavljanje mu služi da Ona ne zaboravi. Jer se žene znaju zaigrati pa zaborave. Odu na plac po grincajg, a završe u restoranu City centra sa zagrebačkim odreskom u tanjuru i sa devet vrećica punih krpica.
Ovoga ljeta
Čim prije, tim bolje. Uhvatiti ju na prepad, iza čoška, zapjevati ovo pod prozorom, dok još ima ružičaste naočale. Ne stigne se predomislit.
Ruže će za tebe rasti
Zna On da Ona voli cvijeće. Nije bitno što su joj draži suncokreti. Čak neće morati ni kupovati ruže. One će same cvasti. Čim Ona ugleda Njega. Znači svaki dan, do kraja života. Njenog, naravno.
Kamen će za tebe cvasti
Sad se već zanio, al bude Ona i u to povjerovala. To mu je i namjera. Nagovorit ju pod svaku cijenu. I da joj ne padne na pamet baciti kamen na Njega.
Tamo daleko od svijeta
Mora ju izolirat. Da nema vremena za šoping, predikera, frizera i turbo solarij. Kućica i Ona. Viklere može imati na glavi ujutro, nakon što on iz garaže odveze crnoga bemveja, pa sve do gableca, dok istoga ponovo ne upelja u garažu.
Imat ćeš dom
I kaj će joj falit? On će imati nju, bemveja i master card. A ona će imati dom. «I živjeli su sretno do kraja života»-govorili bi susjedi, da su ih imali. Susjede, mislim.
Ak ovak nastavim još malo pa ću moći davati instrukcije iz hrvatskog.
Kad već ne mogu iz braka.
Post je objavljen 20.10.2006. u 23:01 sati.