Yes, We Can!

< ožujak, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

04/2012 (1)
03/2010 (2)
02/2010 (1)
01/2010 (3)
12/2009 (1)
11/2009 (2)
10/2009 (3)
09/2009 (2)
07/2009 (3)
06/2009 (5)
05/2009 (1)
04/2009 (4)
03/2009 (21)
02/2009 (6)
01/2009 (24)
12/2008 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Pretraživanje bloga

Komentari: Da/Ne?
Login



Linkovi

NAJNOVIJE VIJESTI
Blog Network
Web Dizajn
Life Coach
Stari blog
Email






FARMA 2010




Postovi po kategorijama

NETWORKING
Facebook za blogere?Vodič kroz Blog Network

HUMOR
21 Economic Models... as explained with CowsKako izbjeći otkaz?PalacKemijska analiza žene
Citat #1Nema plina? Nema veze!O SokratuBushizmi? Neeee - Stipizmi!!!Nove recesijalne mjere poslodavacaTemperaturne razlike po državamaTeroristi u BeograduDečko vs. MužJedan aktualni :)Jedva čekam OIB!Neponovljivi Pankretić!Psihijatrijski hot-lineKad si žensko u redu je...Sedam vrsta seksaIz dnevnika jedne plavušeKratki tečaj engleskog jezika69 razloga zašto je pivo bolje od ženeAnti-horoskopRabljena vozila: YUGODame vs. prave ženeAnketaSpecifikacija i birokracijaKoliko je pametno tvoje desno stopalo?Dva etička pitanja

POLITIKA, GOSPODARSTVO, KARIJERA

HZZ - Hrvatski zavod za zapošljavanje
Zagrebačka banka - banka za plakanjeHipokrat vs. MilinovićB.net dosegao vrhunac - bezobrazluka!Informatizacija školstvaSramotno pravosuđePeticija protiv organiziranog kriminala i kršenja ljudskih pravaInercija u HrvataCPIN - za 1200 kn do "čistih papira" za nekretninuKako zakonski ne plaćati pretplatu HTV-uObiteljski posao - kako raditi s članovima obitelji bez frustracijaFrustrirani ulagačiZarada putem interneta - mamac za naivne (ili možda ipak ne?)I još jednom: B.net!Čini mi se da se ponavljam... Opet B.net! Al ovaj put u društvu s H1 i T-ComB.net i tehničke poteškoćeNije ni B.net za sve kriv...H1 Telekom: T-Com nije odradio posao ali KORISNIK to mora platiti!Sanader: Moj posao je završenKreditne kartice - blagoslov ili prokletstvo?

OSOBNO
Moja prva frustracijaTraži se web stranicaMojih pet minutaPrijatelj. S vremena na vrijeme.Kad život napiše dramu... Ili bajku?Prisjećanja na ratne daneRazmaženost ili...? Dan oštrih rezovaKad obraz vrijedi 500 kunaUpdateDotakla sam dnoUloge žene u predstavi zvanoj 'Život'

OSTALO
Citat #2Paradoks našeg vremenaNeiskusnaFrustracije Ivana BalićaBilo kuda, Gotovčevi svudaMožda netko već zna... ali vrlo je korisno znati (Nekoliko zanimljivih savjeta)Život bez zbrke i frustracijaFrustracije na poslu?Zaboravite frustracije izazvane krizomFrustracije u spavaćoj sobiPsiho test: Upitnik profesionalnih sklonostiPsiho-test: Jeste li otporni na frustracije?Gotovčevi i FarmaDječja agresija i frustracijeMeđuljudski odnosi, otuđenost i frustracije

O BLOGU
Burza FrustracijaŠto kaže znanost?
 


Frustracije naše svagdašnje

"Frustracija (lat. frustratio = zavaravanje, osujećivanje, uskraćivanje) stanje je osjećajne napetosti, neugode, nemira i nezadovoljstva, izazvano zaprekama ili poteškoćama u ostvarenju nekog cilja ili zadovoljenju neke potrebe."
A da mi to malo konkretiziramo? Pogledajmo kako to izgleda u praksi iliti u stvarnom životu...

"Ljudi obično ne zadovoljavaju lako svoje motive. U toku čitavog života oni često dolaze u situacije u kojima ne mogu u potpunosti zadovoljiti svoje motive, ili ih uopće ne mogu zadovoljiti. U takvim situacijama potrebno je uložiti posebne napore i poduzimati različite postupke kako bi se savladale smetnje koje su se ispriječile zadovoljenju tih motiva.
O ponašanju ljudi u takvim situacijama govorimo kao o prilagođavanju. Manje smetnje i manje prepreke relativno se lako savladavaju, no kad naiđu teže onda dolazi do pojave frustracije i do različitih posljedica frustracije.

Frustracijom nazivamo sprječavanje, uskraćivanje zadovoljenja motiva. Psihološko stanje u kojem se nalazi pojedinac kad nešto sprječava zadovoljenje
njegovih motiva nazivamo frustracijskom situacijom.
Ljude možemo razlikovati prema tome da li su više ili manje otporni prema neuspjehu. Otpornost prema neuspjehu označava se u psihologiji frustracijskom tolerancijom (podnošenje, toleriranje frustracije).
Do frustracije može doći iz više uzroka, ukoliko su se pojavile neke objektivne fizičke prepreke ili barijere. Na primjer, gladni smo a nema hrane da utažimo glad primjer je objektivne barijere. Smetnje mogu biti i socijalne prirode a pojavljuju se kad ljudi ili njihova shvaćanja postanu prepreka ostvarenju naših motiva npr. kada roditelji ne dopuštaju udaju za mladića za kojeg se kćer želi udati. Uzrok frustracije može biti i u samoj osobi, kada osoba sebi zada ciljeve a nije ih sposobna ostvariti. Uzroci također mogu biti i sukobi različitih motiva u čovjeku tj. konflikti.

Reagiranje na frustracije

Na frustracije i na konflikte možemo reagirati na dva načina: realistički i nerealistički.
Realistički način reagiranja imamo u situaciji kada netko tko je naišao na prepreku u ostvarenju određenog cilja pokušava ponovno, ulažući ovoga puta veći napor.
O nerealističkom reagiranju na frustraciju govorimo onda kada situaciju koja je izazvala frustraciju pokušavamo riješiti na način da tražimo različite načine kako bismo pred sobom prikrili neuspjeh u ostvarenju određenih ciljeva, lažno, pogrešno ili iskrivljeno prikazujemo pravo stanje i sebi i drugima i na taj način skrivamo doživljeni neuspjeh. Ovakva frustracija ima negativne posljedice.

Posljedice frustracije

Frustracije vrlo često imaju pozitivan efekt. Svaki čovek u nastojanju da ostvari svoje ciljeve nailazi na oderđene prepreke i smetnje, ali one ne moraju nužno dovesti do neuspjeha u aktivnosti niti do drugih negativnih posljedica. One često mogu koristiti razvoju osobe jer prisiljavaju pojedinca da pažljivo procijeni zadatak i da traži najpogodniji način kako će ga riješiti. Stoga se može reći da frustracije predstavljaju uvjet za razvijanje različitih pozitivnih osobina čovjeka; on razvija svoje sposobnosti te upornost u ostvarivanju ciljeva."

Izvor:
http://www.psihologija.autentik.net/
zrelost_frustracije_i_konflikt.php
(prilagođeno na hrvatski)






 
05.03.2010., petak

Međuljudski odnosi, otuđenost i frustracije


Znamo li njegovati međuljudske odnose?
"Osoba koja pokušava živjeti sama neće uspjeti. Njezino srce vene ako se ne susreće s drugim. Sužavaju joj se pogledi, čuje li samo odjekevlastitih misli i ne nalazi li nadahnuće ni u kom drugom."- Pearl S. Buck

Otuđenost kao društvena pojava postaje problemom suvremenoga čovjeka nad kojim se sve češće zaustavljamo i promišljamo. Sami smo svjedoci javnoga mnijenja u kojemu se mnogo govori o groznici suvremenoga svijeta, užurbanosti, kroničnom nedostatku vremena i zanemarivanju međuljudskih odnosa: kolegijalnosti, prijateljstava, obiteljskih druženja pa i partnerstva. Razlozi toga temom su mnogih socioloških studija i razmišljanja.

Ono što karakterizira ovo vrijeme je cjelodnevni rad, preopterećenost štetnim i nepotrebnim informacijama, stalni pritisak i utrka za novcem kako bismo živjeli u skladu s vremenom i društvom koje se neprestano razvija. No u svemu tome gubimo sami sebe, udaljujemo se od svoje izvornosti i biti, svoje duhovnosti i tako postajemo teški i sebi i drugima.

Riječ otuđenost govori nam da smo tuđi jedni drugima, da smo si nepoznati i strani. A ako smo si nepoznati i strani, to nam samo govori da nemamo vremena niti volje, niti strpljenja upoznati se s drugima, družiti se s njima, provoditi vrijeme i brinuti se o njima, truditi se izgrađivati odnose. Iako smo prosvjećeniji i bogatiji informacijama, danas nam nedostaje osnova, a to je dobrota. Ne njegujemo dobrotu, a pomanjkanje dobrote čini nas nemirnima i nestrpljivima u međusobnim kontaktima. Jedan od uzroka otuđenosti gubitak je kontrole nad stalnim dotokom informacija. Danas više no ikad izloženi smo golemim količinama informacija svake vrste. Toliku njihovu količinu naš ih razum s postojećim znanjem i umijećem nije u stanju preraditi i klasificirati, odnosno ono što vidimo ili čujemo ne zna pospremiti na pravo mjesto ili izbaciti iz glave i još k tomu na neke stvari dati i odgovor.

Američki teoretičar M. Gorman naveo je opasnosti koje se pojavljuju kao posljedica prekomjernog izlaganja informacijama, a posebice onima koje su vezane za otuđenost. Jedna od opasnosti je zbunjenost. Sve je veća količina djelomično obrađenih informacija i nemogućnost njihove kategorizacije po važnosti, što onemogućuje određivanje prioriteta te dovodi do nesigurnosti i stalne sumnje u mjerila. Zatim, tu je frustracija koja nastaje zbog nemogućnosti kontrole. Mogli bismo prije reći da je to frustracija zbog nemoći jer nismo svjesni koliko smo ovisni o izvorima informacija. Slijedi lošije prosuđivanje koje se pojavljuje nakon određene točke dotoka informacija kada se smanjuje sposobnost ispravnih odluka. Smanjena dobrohotnost možda je jedna od najtežih posljedica. Ona se odražava i isijava na okolinu u kojoj se krećemo i boravimo.

Proučavanja pokazuju da ljudi koji pate od stresa zbog preopterećenosti informacijama postaju u osnovi egocentrični i sebični, a to se uglavnom odnosi na mlade ljude koji su neprestano izloženi stimulansima informativno - zabavne tehnologije. Prevelika samouvjerenost također je jedan od suvremenih problema. Ljudi koji pate od preopterećenosti informacijama često ne shvaćaju u kakvom se stanju nalaze i postaju previše samopouzdani misleći da im velika količina neobrađenih informacija daje moć, iako je zapravo posve suprotno. I na kraju slijede rezignacija i očaj.

Duhovne probleme koje otuđenost također izaziva, jesu zavist i škrtost. Život u "mentalnoj oskudici" šalje signale da su nam svi koji imaju više materijalnih dobara i uspjeha u životu neprijatelji koji ne zaslužuju ono što imaju. Živjeti s takvim pogledom na svijet pogubno je za svakog tko tako razmišlja. Njegovanje mržnje i zavisti jača zlobu u čovjeku i smanjuje dobrotu, a osoba počinje odašiljati neugodnu i negativnu energiju i tako odbijati ljude od sebe.

Svatko od nas ima svoje bogatstvo, svoju imovinu, a pitanje je samo kako s njom znamo raspolagati i upravljati. Drugima nije bolje nego nama zato što im je to "nešto" poklonila sreća, već zato što rade na vrijednostima koje su im dane. Stoga najprije treba zbrojiti i vidjeti čime mi raspolažemo te razmotriti mogućnosti za boljitkom, za mogućnošću napredovanja.

Kada je čovjek usredotočen na sebe i svoje mogućnosti, tada je manje zarobljen u kavezu zlobe i zavisti iz kojega gleda kako je drugima bolje nego njemu. Poznavati sebe, imati sebe znači imati osobnu slobodu.No, što učiniti u takvim situacijama i stanjima? Ako radimo na sebi, u pogledu selektiranja informacija pa i životnih sadržaja, postoji mogućnost unošenja reda i prioriteta u život. A kada čovjek osjeti da vlada svojim životom, svojim vremenom, čuvstvima i mislima, tada postaje i bolja osoba, ima više vremena za sebe, a samim tim i za druge jer uviđa da ima dovoljno vremena koje može podijeliti sa svojim bližnjima i prijateljima ili kolegama. To je stanje svijesti kada možemo neopterećeno izgrađivati, njegovati i usavršavati odnose s drugim ljudima i stvarati nova prijateljstva.

Imajmo na umu da neprestano trebamo raditi na sebi te učiti usvajati i vježbati dobre i korisne informacije popraćene ljubavlju i dobrotom. One će samo tako postati pravi dio nas i u nama se učvrstiti i biti polazna točka ili prepoznatljivost nas samih kao dobrih i druželjubivih ljudi koji su poželjni i potrebni u društvu, koji su zanimljivi i imaju veliko razumijevanje za različitosti. U odnosima s drugima vidi se koliko je svatko od nas zrela i odrasla osoba. Već smo se uvjerili da nas godine ne čine (samo) zrelima, one nas čine starijima. Zrelost nosi sadržaj kompletnosti, obuhvaćenosti svih potrebnih osobina i kvaliteta s kojima možemo biti dobri i korisni sebi i društvu (čuvstvena zrelost, danas popularna emocionalna inteligencija).

Emocionalna inteligencija pokazatelj je koliko i kako smo odgojili svoju osobnost. Očituje se u odgoju i kontroli temperamenta koji posjedujemo od rođenja, vidljiva je u našem ponašanju, razumijevanju za druge i samim našim postupcima. Emocije su te koje nas najčešće odaju u društvu i u našim se reakcijama vidi jesmo li još uvijek na razini djeteta i sve prihvaćamo osobno i uvredljivo ili smo se odmaknuli od te dobi i za druge imamo razumijevanja i strpljenja. Budući da se čuvstvena zrelost očituje u postojanosti i samokontroli, u svakom društvu u kojem se nalazimo treba nastojati zadržati inteligentno i pristojno ponašanje.

Prijateljstvo

Koliko nam je prijateljstvo važno u životu? Od djetinjstva primjećujemo djecu, vršnjake oko sebe i s njima se počinjemo družiti, te jako patimo kada nismo poželjni u nekom društvu, kada nam "prijateljica" kaže da joj je sada druga djevojčica prijateljica. Osjećaj društvene pripadnosti i povezanosti ljudska je temeljna potreba. Ljudi su nam važni i potrebni da bismo se potpuno razvijali. Obitelj je naše prvo društvo, prvi ljudi oko nas s kojima komuniciramo naša su obitelj, s njima stvaramo odnos, uz njih se osjećamo sigurno i uz obitelj rastemo. Poslije počinjemo upoznavati i širu okolinu, koja nam postaje važna, te nastavljamo graditi prijateljstva, poznanstva, kolegijalne odnose za cijeli život.

Sklapanje prijateljstava vrlo je popularno u vrijeme adolescencije, u vrijeme traganja za vlastitim identitetom, kada je pripadnost društvu vrlo izražena potreba, odnosno u kojoj je naglašena i potreba za poštovanjem, priznanjem i vlastitom vrijednošću. Prijateljstva stečena u srednjoškolskim danima najčešće ostaju najsnažnija i najdugotrajnija. Prijateljstvo i njegovanje prijateljstva cijela je kultura. Mnogima nažalost to ne uspijeva i taj se nedostatak poslije primjećuje u životu.

U svakom slučaju dobra prijateljstva treba njegovati. Prijateljstvo je odnos između najmanje dvije osobe koje nisu u krvnom srodstvu, prepušteno je slobodnom izboru i dobrovoljna su, ne temelje se na zakonskom ugovoru i obostrana su. Prijateljstva se temelje na povjerenju, suosjećanju, poštovanju, zajedništvu, skrbi, ljubavi, srodnosti duša.

Prijatelj je netko s kim možemo razgovarati o svemu, dijeliti dobro i zlo, kome se možemo povjeriti. Presudno je svakako da je prijatelj netko koga volite i tko voli vas, netko s kim dijelite pozitivnu kemijsku reakciju.

No potrebno je upozoriti i na vrednovanje odnosa, odnosno na razlikovanje situacija i odnosa koje imamo s ljudima. Svaki odnos temelji se na poštovanju prema drugoj osobi što govori o mjeri prisnosti. Naprimjer kolegijalnost - treba čuvati taj odnos. Kolege su oni ljudi s kojima smo se školovali ili s kojima dijelimo istu radnu sredinu. Oni su poznanici s kojima dijelimo poslovne teme. S njima se ne dijele intimne teme. No postoje i primjeri kada se na poslu razviju prijateljstva, a tada kolegijalni odnos poprima druge dimenzije. Danas je sve više primjera da poduzeća postaju poput obitelji jer su zaposlenici vrlo vezani za posao i ljude s kojima rade.

Izvor: zdrav-zivot.com.hr | Piše: Ivana Ivančić, profesorica hrvatskog jezika i književnosti, Srednjoškolski đački dom, Osijek
 

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se