Peticija protiv organiziranog kriminala i kršenja ljudskih prava Ovo je kopija poruke koja mi je danas stigla e-mailom: From: JURIS PROTECTA [mailto:info(a)jurpro.hr] Sent: Friday, January 23, 2009 10:56 PM To: me Subject: Deklaracija o pravosuđu ... Poštovani, Deklaraciju o hrvatskom pravosuđu i masovnom kršenju ljudskih prava potpisalo je do sada više od 2 000 pojedinaca, udruga i poduzeća. Autori Deklaracije su Don Ivan Grubišić (Građansko-etički forum Hrvatske), Munir Podumnjak (Partnerstvo za društveni razvoj) i Zlatko Zeljko (JURIS PROTECTA). Klikom na slijeći link možete pročitati Deklaraciju: http://www.gopetition.com/petitions/stop-organized-crime-and-human-rights-violations.html . Zahvaljujemo se svima onima koji su Deklaraciju potpisali, a istovremeno pozivamo sve ostale građane da nam se priključe. Kako bi odaziv bio što veći, molimo Vas da ovu poruku proslijedite svim svojim prijateljima i znacima. Za potpisivanje Deklaracije dovoljno je na gornjem linku ispod teksta kliknuti na sign the petitition i upisati ime i e-mail adresu, a na kraju formulara upišite "verification code". Potpišite Deklaraciju i dajte im do znanja da više nismo spremni trpjeti organiziranu pljačku i kršenje ljudskog dostojanstva. Srdačan pozdrav, AUTORI Osobno smatram da je peticija koja se organizira pod gornjim nazivom ipak trebala pokriti nešto više problematičnih područja, uključujući npr. zastare, rokove za podizanje optužnica i sl., dok se s nekim stavovima navedenim u preambuli pak mogu u potpunosti složiti. Uostalom, procijenite sami: link.

 
- 17:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #

 

---

Novi post na starom blogu Link na stari blog - Direktan link na post: Moć dobrih djela

 
- 15:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

 

---

Sramotno pravosuđe Luka Ritz, R.I.P. Ovaj post posvećen je mom prerano preminulom susjedu i njegovim hrabrim roditeljima kojima se divim. Danas oko podneva vraćala sam se kući i na parkirališnom mjestu ispred zgrade na kojem uobičajeno ostavljam svoj automobil ugledala sam vozilo s natpisom Nov@ TV. Naravno, najprije sam ga sočno opsovala jer je stao na "moje" mjesto (koje zapravo i nije moje, no mi, susjedi, već znamo tko gdje običava parkirati svoje vozilo i to uglavnom poštujemo), a potom je automobil tj. odsutni vozač bio počašćen još jednim prostaklukom radi nepravilnog parkiranja i zauzimanja više mjesta nego što mu je zapravo potrebno. No, u jednom trenu upalila mi se žaruljica: Luka. Sigurno su novinari došli u posjet njegovim roditeljima nakon što je jučer objavljena vijest o puštanju iz pritvora mladića koji su sudjelovali u napadu na njega. Istog trena požalila sam radi psovki izrečenih na račun vozača Nova TV jer, što je "nepravda" nanesena parkiranjem na tobože "moje" mjesto naspram nepravdi nanesenoj Lukinim roditeljima, prijateljima a i samom Luki posthumno, puštanjem tih zločinaca da početak suđenja čekaju na slobodi? Čak je i "mačji kašalj" pregruba riječ za to. Sjećam se noći kad je vozilo hitne pomoći došla pred Lukin ulaz. Upravo sam se vraćala iz trgovine. Pomislila sam, susjed, opet mu je pozlilo, jadan (jedan stariji gospodin sa zdravstvenim problemima). Ni sanjati nisam mogla o kome je zapravo bila riječ. I o čemu. Tek sam kasnije iz medija saznala... Tužno, pretužno. Često sretnem Lukine roditelje, ljude iznimne hrabrosti i snage, kojima se iskreno divim. I ranije sam ih viđala no tko bi ikada došao na ideju da će se nečija dosada pretvoriti u zločin kojime će im biti oduzeto jedino sveto što su imali? Još jednom, iskrena im sućut ali i duboko divljenje. Roditelji su ispoštovali njegovu odluku o doniranju organa, koju je donio još prije no što je stekao punoljetnost, i njegovo srce i danas kuca, njegove oči i danas gledaju - a što imaju za vidjeti? Sramotu od pravosuđa i jad od istražnih tijela koja nisu bila u stanju podići optužnicu protiv njegovih ubojica? Pobogu, pa počinitelji su sve priznali! Što je još potrebno? Uputite mene, neuku. Kakvu to poruku mladi dobivaju? Ako vam je dosadno, nađite si neku zanimaciju, tucite se, ubijajte, za tri mjeseca ste ionako vani? A i Bundek će uskoro procvjetati pa navratite... Opet mi se javlja osjećaj mučnine u želucu i gorčine negdje duboko u meni. Grad je lani u rujnu bio oblijepljen plakatima s natpisom ''Zagrebe, zašto štitiš ubojicu?''. Što napisati danas? Tko danas štiti ubojicu/-e? DRŽAVA HRVATSKA. Jesu li branitelji za TAKVU državu ginuli? Sumnjam. Ovo je link na Facebook grupu pod nazivom "I ja sam Luka Ritz" - pridružite se grupi i pokažite solidarnost s njegovom obitelji i prijateljima: http://www.facebook.com/group.php?gid=27667999321. Jednostavno dopišite "I ja sam Luka Ritz", neka grupa nikada ne zamre, neka traje koliko i sjećanje na Luku - vječno.

 
- 23:47 - Komentari (3) - Isprintaj - #

 

---

Neiskusna Koliko je život prepun apsurda imamo se prilike uvjeriti svakoga dana. Koji put ne znam bih li zaplakala ili se pak grohotom nasmijala. U ovom mom posljednjem konkretnom slučaju nisam imala izbora - na tuđu glupost mogla sam se samo od sveg srca nasmijati. Prije nekoliko dana poslala sam prijavu na natječaj za popunu radnog mjesta operatera/ke baze podataka pri centru Documenta, a evo i linka na oglas u kojem se traži više osoba za to radno mjesto. Ništa osobito zahtjevno za osobu koja se aktivno već više od 13 godina svakodnevno služi računalom, poznaje rad s bazama podataka, tipka cca 240 otkucaja u minuti na MEHANIČKOM pisaćem stroju i još pritom izrađuje web stranice. Naivno sam pretpostavila da je, uz sva moja ostala iskustva i znanja, to sasvim dovoljno da uđem barem u prvi krug natječaja i obavim razgovor. Međutim, danas mi šalju e-mail - odbijenicu slijedećeg sadržaja: "Poštovani/a, zahvaljujemo Vam se na prijavi za radno mjesto operatera/ke baze podataka. Ovim putem Vas obavještavamo da, na žalost, niste ušli u uzi krug natječaja. Naime, za ovo radno mjesto prijavilo se nekoliko desetaka kandidata/kinja od kojih mnogi/e imaju puno više iskustva na unosu i obradi podataka..." Na takvo objašnjenje naprosto sam morala prasnuti u smijeh. Mogli su se barem potruditi da smisle neki bolji izgovor, umjesto da me samo tako proglase "nedovoljno iskusnom"... Al' dobro, nema veze. Istina, bila sam, i još sam uvijek zagrijana za taj posao, iako ne znam koliko je plaćen, iz razloga što je njihova djelatnost upravo ono što me interesira, a također sam za vrijeme rata imala priliku raditi i s djecom (i obiteljima) prognanika, tako da smatram da bih se odlično snašla. Samo da mi je malo više iskustva s unosom podataka... JBG, život je katkad okrutan. S druge pak strane, uslijedio mi je poziv iz KB Zagreb, Šalata, gdje me pozivaju na intervju za radno mjesto tajnice pomoćnika ravnatelja. Moram li spomenuti da 1. ne ispunjavam sve uvjete koje su u oglasu naveli, 2. nisam čak ni pretjerano zainteresirana, 3. predaleko mi je, 4. iskustvo s bolnicama svodi mi se na "predaj knjižicu i čekaj" (nije da se žalim, bježim od bolnica k'o vrag od tamijana)? OK, imam poprilično iskustva na tajničkim i inim poslovima, no upravo su ona razlog što baš i nisam luda za tim radnim mjestom. WTF, ionako nemam što izgubiti osim par kuna za prijevoz, tako da sam odlučila otići, prvenstveno radi znatiželje. Rezultate objavljujem naknadno.

 
- 22:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

 

---

Informatizacija školstva Ne znam kakva su iskustva ostalih blogera - roditelja, no ja sam danas ostala šokirana svojim otkrićem. Krenimo redom: 1. Stanje u Osijeku Za 1.270 učenika petih razreda osnovnih škola grad Osijek osigurao je besplatna prijenosna računala koja će im biti podijeljena sljedećeg tjedna. Osječka dogradonačelnica Biljana Borzan (SDP) rekla je kako je to dio SDP-ova izbornog obećanja, te projekta u sklopu kojega je grad iz proračuna prošle godine osigurao 3,6 milijuna kuna za nabavu prijenosnih računala za sve učenike petih razreda. Tim novcem kupljene su i torbe za računala, miševi i USB memorija... Izvor: HRT (07.01.09.) 2. Stanje u Zagrebu Bežični internet za 17 zagrebačkih četvrti Sedamnaest gradskih četvrti trebalo bi uskoro dobiti tzv. hot-spotove preko kojih bi se vlasnici računala mogli bez ikakve naplate prikopčati na internet i koristiti se mrežom svih mreža na način kako to čine od kuće... – Ovoga trenutka ne možemo reći točan datum početka postavljanja prve bazne stanice... Poduzeću Digitalni grad u sklopu Holdinga zadatak je da Zagrepčanima, na način na koji u kuću dobivaju vodu i plin, omogući i razmjenu informacija, pri čemu je od životne važnosti da posebno djeca i mladi budu izloženi znanju ravnopravno sa svim vršnjacima u svijetu. – Zadržali smo se u pravnoj borbi s T-HT-om za vlasništvo nad gradskom prijenosnom infrastrukturom, pa se mogao steći dojam da najmlađe gradsko poduzeće premalo radi – rekla nam je Tatjana Holjevac na pitanje čime se trenutačno bavi Digitalni grad... – Oprema kojom smo pokrili to područje stoji smiješnih 30 tisuća kuna. Sve ostalo su pravne prepreke i pohlepa T-HT-a, pa se i tamo ovoga trenutka može pristupiti samo stranicama grada (*)... – kaže Tatjana Holjevac... Nevolje slične našima prošao je i Prag u nastojanju da i ondje internet bude komunalna usluga, a ne samo zlatna koka za maksimiranje profita telekomunikacijskih tvrtki. – Zato nam je zbog razvoja važna kontrola nad DTK kanalima u koje su građani ulagali, a predani su u ruke strane privatne tvrtke koja uslugu ne unapređuje nego samo iskorištava – ogorčena je predsjednica. Izvor: Večernji.hr - - Autor Miroslav Ambruš-Kiš (11. 11. 2008. | 22:31) * Napomena: Danas se iz središta grada besplatno i bežično može samo na www.zagreb.hr Dakle, Split, Rijeka i Osijek (uz ispriku ukoliko sam nekoga izostavila) imaju mogućnost besplatnog korištenja bežičnog interneta, dok je u Zagrebu "zapelo". Hmm... metropola... Po čemu? Je li broj stanovnika ključni faktor koji određuje kome će se dodijeliti časno ime "metropole"? Prestrašno. Idemo dalje. Prije više od godinu dana u osnovnu školu koju pohađa moja kćer dostavila sam sve potrebne podatke za otvaranje elektroničkog identiteta pri CARNet-u koji je neophodan kako bi se dijete (učenik, student, znanstveni djelatnik...) uopće moglo koristiti jeftinijim pristupom internetu (kad već u Zagrebu nemamo besplatan bežični) odnosno paletom korisnih mogućnosti koje CARNet nudi ne samo onima koji se obrazuju, već i školama i ostalim znanstvenim ustanovama. Da, pogađate, do danas nismo dobili korisničke podatke za pristup. CARNet pri tome nerado sumnjičim, no škola... o tome bi se već dalo štošta (nelijepoga) reći. Internetska stranica predmetne osnovne škole stoji potpuno prazna, uz napomenu na naslovnici: Stranice OŠ XY su trenutno u izradi, stare stranice možete vidjeti na adresi http://os-zagreb-XY.skole.t-com.hr Autor: Administrator, 13.09.2006 Možete li vjerovati!?!? Posljednji put "ažurirano" ljeta gospodnjeg (slovima:) dvijetisućeišestog!?!? Brojkom: 2006.! OK, pomislih, hajde da pogledam što se to nalazi na "starim stranicama". Možda nađem barem broj telefona... Hahaha, kako sam mogla biti tako naivna? U rubrici Novosti stoji slijedeće - kao najnovija vijest: Pogledajte rezultate natjecanja koji su postigli naši učenici u šk. godini 2000/2001. Rezultati iz 2001.! Halo!?! Dok neke škole uspješno na tjednoj bazi roditelje obavještavaju o uspjehu njihove djece putem SMS poruka ili e-maila, škola koju pohađa moje dijete (koju sam i ja jednom davno pohađala!) zapela je u 2001. godini uz obavijest na kartici Kontakti: E-mail OŠ XY glasi: xy@zg.tel.hr Nadamo se da ćemo uskoro dobiti i priključak na Internet! Ne vjerujem vlastitim očima... Zapravo, ne želim vjerovati! A ja još od njih očekujem nekakve podatke o elektroničkom identitetu. Tko zna što će si ljudi misliti o meni, neka ludača... I tako su naša draga dječica, u čiji odgoj i obrazovanje mi, roditelji, moramo ulagati i vrijeme i novac i strpljenje, zakinuta za onaj dio obrazovanja, vremena i novca koji im je dužna pružiti - ŠKOLA, koja pak licemjerno apelira na suradnju. Po pitanju čega? Pisanja domaćih uradaka? Koje im zadaju profesori a za čije uspješno izvršavanje im je internet neophodan? Škola koja nije u stanju osam (da, slovima: osam, i brojkom: 8) godina napraviti jednu internet stranicu s osnovnim podacima za kontakt. Naravno, nisam odoljela da u dopis školi kojim tražim hitno izdavanje podataka o elektroničkom identitetu ne ubacim redak u kojem nudim svoju svesrdnu pomoć pri krpanju te bijede od web stranice. CARNet im je, naime, ponudio već gotov predložak koji se sastoji od slijedećih elemenata: Naslovnica O školi Povijest Djelatnici Školske novine Lokacija Oglasna ploča Knjižnica Projekti Kontakti Nastava Predmeti Natjecanja Slobodne aktivnosti Kalendar Kutak za roditelje Raspored informacija Roditeljski sastanci Forum za roditelje Razmjena znanja Dokumenti Rječnik Forum Foto-galerija Nadalje, na raspolaganju stoje i dodatni sadržaji: Webmail Spajalica Online tečajevi Anketa Korisni linkovi Dakle, sve što nedostaje je - sadržaj, iliti jedna jedina osoba s malo dobre volje. Evo me! Ravnatelji, stojim na raspolaganju! I ne tražim previsoku plaću, ne bojte se! Žalosti me činjenica što jedna, po mom mišljenju, tako dobro osmišljena internetska stranica, solidnog dizajna i sjajne funkcionalnosti naprosto ne sadrži niti jedan jedini podatak koji bi roditelj mogao upotrijebiti, a o djeci - na na kojoj svijet ostaje, da i ne pričam. Za što još su naša djeca uskraćena? (Neee, ovo gore navedeno nije sve!) Pogledajte sami: CARNet-ove usluge za škole i/ili CARNet za učenike: tu su Školska učilica, e-Knjižnica, Nacionalni portal za udaljeno učenje "Nikola Tesla", iPernica, Forum, Portal za škole itd. Naravno, tu se nalaze i informacije o državnoj maturi, no neki očito smatraju da bi višak informacija mogao naškoditi malim glavicama naše (zrelije nego što mislimo) dječice... Ima li potrebe i svrhe da naša djeca doznaju nešto više o trokutu? U slučaju da su npr. bolesna i prisiljeni izostati s nastave a roditelj(i) im nije u mogućnosti ili naprosto ne zna objasniti niti pokazati propušteno gradivo? Neee, to bi valjda bio preveliki grijeh i omalovažavanje profesora - Bogova njihovih. Čast iznimkama. Bi li djeci možda naškodilo čitanje nekog zanimljivog članka o npr. velikanu hrvatske književnosti Augustu Šenoi? Daaa, zasigurno bi mogli nadodati riječ-dvije sveznajućem profesoru i time narušiti njegov kredibilitet. A to nam je ipak najvažnije, zar ne? Dakle: 1. tehničke preduvjete za informatizaciju škole - imamo 2. roditelje i djecu zainteresiranu za web interakciju sa školom i međusobno - imamo 3. suradnju druge strane koja sudjeluje u odgoju i obrazovaju - ništa manje važne od roditelja - škole - nemamo! Dragi ministre Primorac, hoće li škole poput ove u predmetnom slučaju pripremati našu djecu za život i rad u digitalnoj eri? Sumnjam. Najdraži gradonačelniče Bandiću, porazgovarajte s kolegicom iz Osijeka, zasigurno ćete štošta naučiti i od nje, mada je mlađa... nemojte to shvatiti osobno. P.S. - I dalje mi se svidja Bundek i hvala na besplatnim udžbenicima! I dok mladi ljudi voljni raditi ostaju bez posla i razmišljaju kako će prehraniti djecu, drugi žuljaju guzice (oprostite na izrazu) u školskim foteljama ne razmišljajući o tome hoće li i kako osposobiti našu djecu da se mogu sami danas-sutra prehraniti ili, u najmanju ruku, barem napisati zadaću za koju materijale moraju skinuti s interneta. I još se imaju obraza buniti kako su plaće u prosvjeti preniske... Osnovne škole ionako nisu privatizirane... Tko im što može? Barem ovoj iz mog slučaja.

 
- 15:14 - Komentari (1) - Isprintaj - #

 

---

Dečko vs. Muž Hitno potreban savjet: Poštovana gospodo iz tehničke podrške, Prošle godine izvršila sam upgrade (nadogradnja) sa Dečka 5.0 na Muža 1.0. Nažalost, novi program veoma loše radi. Nekompatibilan je s knjigovodstvenim softwareom, pa je ograničio pristup aplikacijama: Garderoba 12.2, Cvijeće 9.0 i Nakit 23K, koje su besprijekorno funkcionirale pod Dečkom 5.0. Uz to, Muž 1.0 je deinstalirao mnoge programe kao što su: Večernji izlazak 7.5, Putovanja 2.3 i Sex 6.1, a onda je instalirao nove nepoželjne programe kao što su: Poker 1.3, Subotnji nogomet 5.0, Golf 2.4 i Nered svuda 2001. Razgovor 8.0 više ne funkcionira, a pokušaj njegovog pokretanja ruši kompletan sustav. Ni pod kojim uvjetima Muž 1.0 ne izvršava Promjenu Pelena 14.1 ili Spremanje stana 2.6. Pokušala sam problem riješiti patch-om (zakrpa) Zvocanje 5.3, ali ovaj višenamjenski uslužni program ima ograničeno djelovanje. Molim vas da mi pomognete. Odgovor službe tehničke podrške: Ovo je čest problem na koji se korisnice žale i on nastaje uslijed zablude. Mnoge korisnice vrše upgrade sa Dečka 5.0 na Muža 1.0 ne znajući da je Dečko 5.0 paket za zabavu, dok je Muž 1.0 operativni sustav projektiran tako da izvršava što manji broj aplikacija. Nove programske datoteke mogu se instalirati samo jednom godišnje, budući da Muž 1.0 ima veoma ograničenu memoriju. Stoga razmislite o kupovini dodatnog softwarea za poboljšanje performansi; preporučujem: Toplu hranu 3.0, Sexy rublje 1.1 i, naročito, Strpljenje 10.1. Kada se koriste zajedno, ovi programi će učiniti da Muž 1.0 razvije karakteristike kao što su: Popravci u kući 2.5, Maženje XP i Najbolji prijatelj 7.6. Savjetujemo da NI PO KOJU CIJENU ne instalirate program Punica 1.0 - ta aplikacija nije podržana i ubacit će Muža 1.0 u petlju, u kojoj će se izvršavati samo Pecanje 9.4 i Lov 5.2, sve dok konačno ne upadne u program Pivo 6.0, koji izaziva generiranje datoteka Pivski Trbuh 9.1 i Hrkanje XP, koji se izuzetno teško brišu.

 
- 15:38 - Komentari (2) - Isprintaj - #

 

---

Teroristi u Beogradu Dvojica terorista iz jedne bliskoistocne zemlje dosli su u Beograd s namerom da sprovedu "Alahovu kaznu nad srpskim nevernicima". Evo kako je to izgledalo: Nedelja, 20:47 Stigli su u Beograd. Napustaju aerodrom u Surcinu osam sati posle dolaska, jer su izgubili prtljag. Njihova avio kompanija ne preuzima odgovornost za gubitag prtljaga, a jedan aerodromski sluzbenik predlaze teroristima da dodju sutra, pa uz malo srece, mozda... Sedaju u taksi. Nabusiti taksista pogledom u retrovizor zakljucuje da su nesumnjivo stranci i vozika ih nocu po gradu sat i po. Kako teroristi ne prigovaraju cak i kada taksimetar dodje do 16.000 dinara, taksista odlucuje da pokupi i svog ortaka na kruznom putu. Odmah su ih opljackali i pretukli, a onda izbacili u blizini Petlovog brda. Ponedeljak, 10:30 Posto su se osvestili, obojica terorista uspevaju da dodju u hotel, i tamo narucuju rent-a-car. Posle toga se opet upucuju na surcinski aerodrom, ali ostaju blokirani zbog protestnog marsa prosvetara i lekara. Zatim im beogradski taksisti, koji su takodje stupili u strajk, zaprecavaju prolaz. Ponedeljak, 14:30 Nekako dolaze do Novog Beograda gde u privatnoj menjacnici zamenjuju novac. Umesto dolara, sacuvanih u djonovima cipela, sada u dzepovima imaju falsifikovane novcanice od po 1.000 dinara. Ponedeljak, 15:45 Dolaze na aerodrom Surcin, cvrsto odlucni da avion skrenu sa rute i sruse ga na Palatu federacije. Piloti i stjuardese JAT-a strajakuju, traze cetvorostruko vece plate. Isti problem imaju i kontrolori leta koji se pridruzuju strajku iz solidarnosti. Jedini raspolozivi avion na pisti je kompanije "Montenegro airlines" sa destinacijom do Niksica, koji u polasku vec kasni 8 sati. Sluzbenici kompanije, zajedno sa putnicima, sede na podu i pevaju hitove sa "Montevizije 2006", povremeno izvikujuci parole u korist referenduma. Dolaze pristalice crnogorske opozicije, i pocinju da dele udarce levo i desno svima, a svoj bes posebno iskaljuju na dvojici Arapa. Ponedeljak, 19:05 Konacno se malo smiruju strasti i dva sina Alahova, prekriveni krvlju dolaze do pulta "Pink air" kako bi kupili kartu za avion koji ce skrenuti na Palatu federacije. Sluzbenik "Pink air", koji im je prodao karte precutkuje da je let, zapravo, otkazan. Ponedeljak, 22:07 Sada vec teroristi raspravljaju da li da nastave sa planom ili ne. Vise nisu sigurni da li je unistenje Palate federacije teroristicki cin, ili cin milosrdja!? Ponedeljak, 23:30 Izgladneli, odlucuju da prezalogaje nesto u aerodromskom restoranu i narucuju pljeskavice na kajmaku. Utorak, 08:35 Kajmak je bio zesce pokvaren, pa zavrsavaju u Klinickom centru, posto su celu noc cekali u hodniku Urgentnog centra. Stvar ne bi trajala vise od par dana da se nije pojavila sumnja na salmonelu iz pljeskavice. Nedelja, 17:20 Posle 12 dana izlaze iz bolnice i nadju se u blizini Partizanovog stadiona. "Partizan" je izgubio, na domacem terenu, od "Crvene zvezde" sa 4:0. Ogorcena grupa "Grobara", videvsi dva tamnija coveka zamenjuju ih za navijace "Cigana" i pocinju da ih gadjaju kamenjem i letvama. Da bi stvar bila gora, sef navijaca "Grobara" seksualno iskoriscava obojicu, a onda ih ustupa drugarima. Nedelja, 19:45 Konacno uspevaju da se otrgnu od navijaca i uspevaju da se spasu utrcavanjem u tramvaj. Kod zeleznicke stanice, zbog neispravne instalacije, u tramvaju izbija pozar i teroristi (sumnjajuci da ih je neko pretekao) beze iz tramvaja i osamuceni od gutanja dima tumaraju Karadjordjevom ulicom. Odlucuju da po prvi put u zivotu popiju alkoholno pice (iako je greh, culi su da to bar privremeno leci sve rane). Na jednom splavu kod Pristanista, narucuju pice. Konobar se gubi i nema ga 1h. Za obliznjim stolom izbija svadja, koja ubrzo prerasta u opstu tucu. Sevaju nozevi, vade se pistolji i hekleri. Meci lete na sve strane i u trenutku kada neko od gostiju aktivira kasikaru, teroristi se spasavaju skokom u mutnu i blatnjavu nadoslu Savu. Nedelja, 23:00 Nakon visecasovne borbe sa nabujalom rekom nekako se dokopaju dorcolske marine. Mokri, blatnjavi i prekriveni muljem u obliznjoj birtiji narucuju po flasu rakije reseni da se zestoko napiju i obecavaju konobaru baksis od 100% ako pice donese za 45 sekundi. Konobar obara svetski rekord i donosi pice za 24 sekunde i cak uspeva da naplati turu pre isteka roka od 45 sekundi. Nedelja 24:00 Posto su im u birtiji dali vestacku lozovacu sa metanolom i ponovo zavrsavaju zbog trovanja, ovoga puta u Gradskoj bolnici, a testiranje je pokazalo da su obojica pozitivni na HIV. Utorak, 05.00 Beze iz Bolnice i srecu se sa maturantima jedne gimnazije koji posle zavrsene maturske veceri tumaraju ulicama koji im daju Jack Daniels kojim uspesno ispiraju metanol. Rastaju se oko 06:00 kod "Poslednje sanse" na Tasmajdanu gde ostaju da spavaju na klupi. Utorak, 08:00 Bude ih zvona sa crkve Svetog Marka. Skacu sa klupe unezvereni bukom koju do sada u zivotu nisu culi. Posto su otkrili odakle dolazi zvonjava, zaintrigirani ulaze u crkvu da vide sta se desava i nailaze na jutarnju liturgiju. Utorak, 10:00 Izlaze u park i dan provode sa pcelarima koji imaju svoju izlozbu. Ovi ih nauce kako se radi sa pcelama i kosnicama i upute kako da zarade puno para dodavanjem secera u med. Utorak, 23:42 Dvojica terorista, kao slepi putnici, teretnim brodom beze iz Srbije u Rumuniju. Izmoreni trovanjem metanolom i sa gomilom novih infekcija, zaklinju se Alahu da vise nikad nece slicno pokusati, beze kuci i otvaraju pcelarsku zadrugu. Izvor: smeh-do-suza.com

 
- 15:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

 

---

Temperaturne razlike po državama +18°C Na Havajima uzimaju drugi pokrivač. +10°C U zgradama u Helsinkiju isključuju grijanje.  +2°C Talijanski automobili ne mogu upaliti.  0°C Destilirana voda se smrzava. -1°C Dah se vidi. Rusi jedu sladoled i piju pivo. -4°C Pas vam se uvaljuje u krevet. -10°C Francuski automobili ne mogu upaliti -12°C Političari počinju pričati o beskućnicima. -15°C Američki automobili ne mogu upaliti. -20°C Dah se čuje. -24°C Japanski automobili ne mogu upaliti. -28°C Pas vam se uvaljuje u pidžamu. -29°C Njemački automobili ne mogu upaliti. -30°C Ni jedan normalan automobil ne može upaliti. -36°C Ruski automobil ne može upaliti. -39°C Rusi zakopčavaju sve gumbe na košuljama. -50°C Automobil ti se uvaljuje u krevet. -60°C Žitelji Helsinkija se smrzavaju. U Moskvi zakopčavaju kapute. -70°C Smrzavaju se i u paklu. Univerzitet u Kuznjecku organizira cross-country. -72°C Odvjetnici zavlače ruke u vlastite džepove. -120°C Alkohol se smrzava. Rusi su zato potpuno u out-u. -273,15°C Apsolutna nula. Prekida se kretanje elementarnih čestica. Rus liže smrznutu vodku.

 
- 15:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

 

---

Nove recesijalne mjere poslodavaca Dragi zaposlenici! U cilju povećanja učinkovitosti u ovoj godini, od 01.01.2009. počet će se primjenjivati nova pravila, kako slijedi: ODIJEVANJE: Preporučuje se da na posao dolazite odjeveni u skladu sa vašom plaćom. U slučaju da primijetimo kako nosite Prada veste ili Gucci torbice, pretpostaviti ćemo da u financijskom smislu stojite dobro te vam povišica nije potrebna. Ukoliko ste loše odjeveni, nužno vas je naučiti bolje upravljati vašim financijama kako bi kupili primjereniju odjeću, te vam iz tog razloga povišica nije potrebna. Ukoliko ste odjeveni u kategoriji koja je između prethodno navedenih tada se nalazite točno gdje bi trebali biti i nije vam potrebna povišica. GODIŠNJI ODMOR: Svaki radnik ima pravo na 104 dana godišnjeg odmora tijekom godine. Ti dani se zovu subota i nedjelja. PAUZA ZA TOPLI OBROK: Mršavi radnici imaju pravo na pauzu od 30 minuta budući im je potrebno da više jedu kako bi izgledali zdravije. Radnici normalne težine imaju pravo na 15 minuta za uravnoteženo jelo koje će im omogućiti održavanje primjerene figure. Gojazni radnici imaju pravo na 5 minuta jer je to vrijeme koje je potrebno kako bi popili Slim Fast i tabletu za mršavljenje. BOLOVANJE: Više nećemo prihvaćati doznake kao dokaz bolesti. Ako ste sposobni otići liječniku tada možete doći i na posao. KORIŠTENJE WC-a: Općenito se dosta vremena troši na boravak u WC-ima. Od sada se uvodi striktno ograničenje od 3 minute za boravak u WC-u. Po okončanju vremenskog perioda od 3 minute oglasiti će se alarm, toaletni papir će se uvući, vrata otvoriti te ćete biti fotografirani. Nakon druge povrede ovoga pravila, fotografije prekršitelja biti će izvješene na oglasnoj ploči u kategoriji 'kronični prekršitelji'. OPERATIVNI ZAHVATI: Dok god ste zaposleni ovdje potrebni su vam svi organi, te ne bi trebali razmatrati uklanjanje bilo čega. Zaposlili smo vas netaknute. Odstranjivanje bilo čega smatra se teškom povredom radne discipline i predstavlja kršenje ugovora o radu. Hvala vam za lojalnost tvrtki. Mi smo ovdje kako bi vam osigurali pozitivno poslovno iskustvo. Iz tog razloga, sva pitanja, komentare, brige, pritužbe, frustracije, iritacije, nezadovoljstvo, insinuacije, optužbe, razmišljanja, konsternacije i povratne informacije treba usmjeriti drugamo. Želimo vam ugodan dan, VAŠ MENADŽMENT Izvor: murjak.bloger.hr - 08.01.2009.

 
- 14:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

 

---

Bushizmi? Neeee - Stipizmi!!! Vic je skinut s forum.net.hr - Komentari na članak "Bura u Sloveniji zbog Mesićeve izjave" - by bugati_1 posted on 14.01.2009. 10:44 Savjet predsjedniku Mesiću... Ispričajte ovaj vic Slovencima... U Ljubljani na terasi jednog hotela, Hrvat doručkuje šnitu kruha s marmeladom. Dolazi do njega Janez i žvače žvakaću. Pita njega Janez: - Ali pa vi pojeste celo šnito kruha? Hrvat mu odgovori: - Da. Veli Janez: - Mi pak ne. Mi pojemo samo sredino in trdo koro bacimo v reciklažo. Potem pa od tega napravimo dvopek in ga prodamo Hrvatem. Nastavi Janez žvakati žvakaću i opet pita Hrvata: - Ali pa vi pojeste celo marmelado? Hrvat odgovori: - Da. Janez mu veli: - Mi pak ne. Mi pojemo samo tisto v marmeladi kaj je mehko, a koščice in koro bacimo v reciklažo. Potem pa to recikliramo in prodamo Hrvatem. Janez nastavi žvakati žvakaću, a Hrvat njega pita: - Da li se vi Slovenci seksate? - Seveda da da. (I nastavi žvakati) - I šta radite s upotrebljenim prezervativima? - Je kaj...? Jih pa bacimo. - E vidiš, mi ih recikliramo, pa od njih napravimo žvakaće gume i prodamo ih Slovencima. Još jedan komentar s istog foruma - Komentari na članak "Bura u Sloveniji zbog Mesićeve izjave" - by vinja posted on 14.01.2009. 21:31 Mesić se već proslavio jednom izjavom na ovu temu. U vrijeme dogovora Račan-Drnovšek imali su zajednički sastanak slovenski premijer i predsjednik sa hrvatskim predstavnicima Račanom i Mesićem. Slovenci su kasnili a naš najpoznatiji vicmaher je u svom stilu za kamere HTV-a rekao doslovno: "Pa di su ti Slovenci JA im dajem pola mora a oni kasne." A sada i službeno izvješće o šmrkovima s web stranica Ureda Predsjednika RH (24.09.2006.): Komentirajući, na upit novinara, izjavu slovenskog ministra vanjskih poslova Dimitrija Rupela kako bi Slovenija trebala imati ingerenciju za cijeli Piranski zaljev te kako međunarodna arbitraža nije jedino rješenje o tom pitanju, predsjednik Mesić je kazao da "to počinje malo biti smiješno". "Ja sam ministra Rupela susreo u Ujedinjenim narodima, razgovarali smo o tom pitanju i morao sam se s njim našaliti. Rekao sam mu da ako oni budu i dalje izvodili naoružane policajce i specijalce na granicu na Muri, mi ćemo biti prisiljeni izvesti jedno dobrovoljno vatrogasno društvo i pošpricat ćemo ih. Mislim da će mo s tim vatrogasnim društvom riješiti i ove njegove prijetnje u Piranskom zaljevu", kazao je Mesić.

 
- 23:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

 

---

O Sokratu U staroj Grčkoj Sokrat je bio na glasu kao čovjek koji cijeni znanje. Jednog mu je dana prišao poznanik i rekao mu: - "Znaš li što sam upravo čuo o tvom prijatelju?" - "Stani malo", odgovori Sokrat: "Prije no što mi išta kažeš, želim napraviti mali test. Zove se 'Test trostrukog kriterija'." - "Trostrukog kriterija?" - "Upravo tako", nastavi Sokrat: "prije nego što počneš pričati o mom prijatelju, mogao bi trenutak razmisliti zadovoljava li to neke kriterije. Prvi kriterij je Istina. Jesi li potpuno siguran da je to što mi želiš reći istina?" - "Ne", odgovori poznanik, "zapravo sam to tek čuo i..." - "Dobro", veli Sokrat: "znači nisi potpuno siguran je li to istina ili nije. Da vidimo sada i drugi kriterij, kriterij Dobra. Je li to što želiš reći o mom prijatelju nešto dobro?" - "Ne, naprotiv..." - "Dakle", nastavi Sokrat: "želiš mi reći nešto loše o njemu, a nisi čak ni siguran je li to točno. Ostao je još jedan kriterij, kriterij Koristi. Hoće li to što mi želiš reći o mom prijatelju biti meni korisno?" - "Pa da." - "Pa", opet će Sokrat: "ako to što želiš reći o mom prijatelju ispunjava samo jedan kriterij, zašto bi mi to uopće rekao?" Eto zašto je Sokrat bio veliki mislilac i cijenjena osoba stare Grčke. To također objašnjava zašto nikad nije saznao da mu prijatelj je*e ženu. (Vic preuzet s www.budalizacija.hr)

 
- 00:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

 

---

Kad život napiše dramu... Ili bajku? Kao djevojčice R. i ja smo bile nerazdvojne prijateljice. Pričale o dečkima, ležale na travi i brojale zvijezde, promatrale oblake i neobične oblike i boje koje su stvarali, ukratko, mnoge dane smo proboravile zajedno kod naših baka u okolici Zagreba. Kako smo odrastale, životni putevi su nam se negdje potkraj srednje škole razišli. Svaka je upisala drugi fakultet, imala svoje društvo na fakultetu, nove obaveze... kako to već biva. R. je živjela s majkom i bratom. Oca je povremeno viđala a s njim bi provodila i dio ljetnih praznika. On se još davno ponovno oženio i zasnovao dom s drugom ženom, koju R. baš i nije obožavala, i koja je u novonastali brak ušla s djecom. Ne sjećam se točno koliko, ali zasigurno znam da je imala barem jednog sina. Uostalom, jedino je on u ovoj priči i bitan. R. je dobila polubrata po... fiziološki, nikome. Jednostavno polu-brata. Pred kraj srednje škole, kada su se naša druženja već pomalo počela prorjeđivati, R. je, kao i obično, otišla s ocem i njegovom obitelji na Krk na ljetovanje. Prema pričanju njene majke, jednog dana jednostavno je ležeći na plaži izgubila svijest. Hitno je otpremljena u riječku bolnicu gdje joj je dijagnosticirana ni više ni manje nego dijabetička koma. Srećom, izvukla se bez posljedica, no otada se ne odvaja od pribora za doziranje inzulina i dva-tri bombona u džepu. Koliko sam god bila šokirana, toliko mi je bilo drago što je s njom opet sve u redu. Koliko to može biti, uz život s dijabetesom. Nekoliko godina kasnije otac joj je kupio mali stan u istočnom dijelu Zagreba te se odselila iz naselja u kojem smo obje pohađale osnovnu školu i provele nezaboravne zajedničke trenutke. Osamostalila se, iako smo svi bili pomalo zabrinuti i u strahu da se ne ponovi iskustvo s Krka, no sve je išlo glatko, našla je posao, dečka i kako to već ide. Dugo vremena nisam znala što se s njom događa dok u parku nisam srela njezinu šogoricu, suprugu njenog brata koji je ostao živjeti u mom kvartu. Kaže, R. se udala i rodila zdravu bebicu. Divno, pomislim. Baš mi je drago, borac je! Ali, kaže, znaš za koga? Nemam pojma, nisam je vidjela godinama... Za sina svoje pomajke - ranije spomenutog polubrata! Nije li to... dramatično ili bajkovito? Ili romantično? Poznavali su se gotovo cijeli život, imali svoje veze i vezice i nakon toliko godina među njima je zaiskrilo. Dogodilo se "ono nešto". I on je u brak ušao s djetetom ih prethodnog braka, R. mu je, kako sam spomenula rodila i drugo dijete i... život joj je postao znatno teži nego što je očekivala. Svakog vikenda, jer bi suprugovo dijete vikende provodilo s njim(a), jurca za klincima, gotovo ne ispuštajući inzulin iz ruke. Možda se ja samo bojim izazova, no bojim se da ja tako ne bih mogla. I, stoga joj se divim, posvećujem joj ovaj post i, iako ga ona vjerojatno nikada neće niti pročitati, želim joj sve najbolje, da uvijek ostane tako snažna i hrabra jer... ljubav se dogodila. Kad ju je najmanje očekivala i na mjestu gdje je nitko ne bi očekivao. Stoga - vjerujmo u ljubav, nitko ne zna kad će nas, kao kakva boleština, iza ugla spopasti i zavrtjeti nam glavom! Živjela ljubav!

 
- 21:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

 

---

B.net dosegao vrhunac - bezobrazluka! Aaaaaaa TUP Da, upravo tako. Jedno dugo A i tek onda TUP. Vizualizirajmo: vrh nebodera, skok uz glasno A i ne tako nježno prizemljenje uz zvuk TUP. Ne dajte da vam B.net priušti nešto slično, iako bi vaša prva reakcija mogla biti upravo takva. Dana 10.12.2008. uredno sam B.net-u podnijela zahtjev za 3D paket, zaključivši da mi je to nekako najpraktičnija i najpovoljnija usluga koja je trenutno dostupna na tržištu. Dolazi predstavnik, preuzima zahtjev i svu potrebnu dokumentaciju. Vrlo uslužno i u toplini doma moga nakon što sam dan prije putem njihove internet stranice poslala upit. Sve lijepo, divno, krasno, da bolje ne može. Budući da želim prenijeti i HT-ov telefonski broj a kod HT-a imam ugovorenu i MAXadsl uslugu, zanima me prijelazni period između raskida MAXadsl ugovora (za koji ću platiti ogromne penale!, no u zadanom trenutku procjenjujem da će se isplatiti) i priključenja B.net interneta. Kaže gospodin Nikola: "Ne raskidajte ugovor dok Vas ne nazovemo. Netko će Vam javiti kada bismo došli postaviti instalacije i izvršiti priključak, a najranije dan prije otići ćete u T-centar raskinuti ugovor kako ne biste dugo bili bez interneta." Mislim si, super! Jedan dan ću izdržati. - A kad bi to moglo biti? - Kroz desetak dana, najkasnije do Nove godine. Savršeno! Baš tada mi odgovara jer će mi dijete biti na školskim praznicima pa će imati vremena gledati TV (kabelska TV je uključena u B.net 3D paketu). I eto, danas počinje škola, praznici gotovi a od B.net-a niti A, a kamoli B. Jutros ih zovem. Ljubazna, kao i uvijek, ne naglašavam kašnjenje od dva tjedna niti pitam zašto se nitko ne javlja, već me zanima kada mogu očekivati njihove djelatnike. PAF!!! - Evo, pronašao sam Vas u računalu, piše da je zahtjev odbijen - kaže gospodin Ivan.    Mooooolim!?! Ne čujem dobro... WTF!?!? - Pa mogao me netko barem nazvati i to mi priopćiti... A smije li se znati koji je razlog odbijanja? - Imate aktivnu MAXadsl uslugu kod HT-a. - Da, i? Naravno da imam, rečeno mi je od strane Vašeg cijenjenog kolege Nikole da je zadržim dok mi se ne javite. - Pa... to nije točno. Sada biste trebali otići u T-centar i raskinuti taj ugovor kako bismo mi mogli pokrenuti postupak. - Mooolim!?! Nema šanse. Da sam to napravila prije mjesec dana, sigurna sam da bih svo to vrijeme bila bez (brzog) interneta, s obzirom na Vašu ažurnost i profesionalnost. Naravno, u tom slučaju bi prema B.net-u (sveprisutnom u medijima) išla tužba radi naknade izgubljene dobiti jer mi internet predstavlja osnovno sredstvo za rad. Dakle, ne otkazujem ništa dok mi se netko iz B.net-a ne pojavi na vratima. - Pa, ovaj, u redu, konzultirat ću se s nadređenima pa ćemo Vam se javiti. - I ja mislim da hoćete! Nepunih sat vremena nakon iznenađenja pod rednim brojem jedan, slijedi i novo iznenađenje, pod rednim brojem dva. Telefonski poziv iz B.net-a, gospodin Boris. - Bla, bla, bla, bla.. Vi ste maloprije s kolegom razgovarali oko stopiranja zahtjeva... bla, bla, bla, bla... (i tako dobrih 2-3 minute, arogantno, samodopadno i bez mogućnosti za prekid ili postavljanje pitanja! - čak i ako znate da ste u pravu, a ja sam bila!)... Vi kolegi niste rekli da imate ugovornu obvezu s T-Com-om. Morate najprije raskinuti tu ugovornu obvezu ali naglasiti da želite i dalje koristiti uslugu. - Mooolim?!? Pa dala sam kolegi isprintani e-mail kojim me taj isti HT, T-Com ili zovite-ga-već-kako-god-hoćete, obavještava o uvjetima raskida ugovorne obveze i penalima. Dakle, iz toga je mogao vidjeti da se spominje (jebe*a) "ugovorna obveza". Zašto me nije obavijestio!? - Pa... ovaj... porazgovarat ću s njim. - Da, hvala. (to će mi zaista puno pomoći, yeah, right) - I što ćemo sada? - Pa... ništa, najprije sačekajte da Vam dođu najnovije uplatnice od T-Com-a, onda ih platite, pa raskinite ugovornu obvezu za MAXadsl-u u T-Centru, pa onda sve to skupa kopirajte i donesite nam u B.net. - Ali... u međuvremenu postoji još jedna uplatnica koju nemate... - Pa... samo postupite kako sam Vam maloprije rekao i dodajte i tu uplatnicu. - Ajd' dobro (čitaj: 'ko te je**), razmislit ću. A koliko ću poslije toga morati čekati na priključenje? - Oko dva tjedna. - Moooolim!?! Dakle, dosadašnjih mjesec dana + dok dođe slijedeća uplatnica od T-Com-a + još dva tjedna nakon što ju platim i dostavim Vam (ponovno!) papire? - pitam, sada već u nevjerici. - Da. Đizus. Prestrašno. To im je valjda neka nova strategija za pridobivanje novih klijenata... Sad si sve razmišljam da pričekam još malo dok mi ugovorna obveza s T-Com-om ne istekne, bar ću biti oslobođena plaćanja penala, a čekanje mi ionako ne gine. Zapravo, čak se počinjem i pitati kako li se tek odnose prema klijentima koje su već vezali ugovorom, kad se ovako odnose prema potencijalnim klijentima. Nisam sigurna želim li znati odgovor na ovo pitanje. Bilo je više, onako, retoričko. Moram prespavati ovo. Svaka im čast. Svaka im dala. Šaku u oko.

 
- 12:12 - Komentari (11) - Isprintaj - #

 

---

Nema plina? Nema veze! Jutros sam od prijatelja dobila SMS poruku slijedećeg sadržaja: Vlada je zbog neisporuke ruskog plina, velike hladnoće i pada nataliteta, u cilju zagrijavanja odobrila švaleraciju i kurvanje bez ograničenja, pod parolom "SVI SMO NAŠI, SAMO JAŠI". Šalji dalje da uspije akcija! Ne samo da sam se dobro nasmijala nego sam poruku zaista i poslala dalje. Oduševljavaju me, naime, ljudi koji i u najtežim vremenima ne gube duh već se u takvim trenucima znaju i našaliti na vlastiti račun. Divan smo mi narod, navikao na nevolje, iako među najvećim pesimistima u Europi... Zna se i zašto - jer smo već toliko navikli na borbu za opstanak i goli život da sve prihvaćamo stoički, znajući da ćemo se već nekako snaći. I naš velikan Krleža jednom je rekao: "Nigdar ni bilo da ni nekak bilo" i - bio je u pravu. Iznašao je odgovarajuće riječi kojima bi opisao naš način razmišljanja i življenja. Nismo mi od onih koji se radi krize ubijaju, ne, mi se borimo kao lavovi. Zakonitim, nezakonitim, legalnim, ilegalnim, dozvoljenim, nedozvoljenim, etičnim i manje etičnim sredstvima. Ali uvijek se dočekamo na noge. Ne mogu se u ovom postu ne prisjetiti Sarajlija koji su devedeset-i-neke posjekli drveće u parku - za ogrijev. Snašli se ljudi, svaka čast. To samo dokazuje da je egzistencija ono što je prioritet a kriza će proći kao što i svaka kiša prođe. Kad nam se sunce ponovo vrati, opet ćemo uživati u sarajevskoj (ili bilo kojoj drugoj) hladovini jer će do tada drveće ionako dovoljno narasti.

 
- 19:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

 

---

Vodič kroz Blog Network KAKO SE BESPLATNO PRIJAVITI? Sam postupak prijave vrlo je jednostavan. Slijedite korake naznačene na donjim slikama i u manje od minute vaša besplatna registracija je gotova! Brzo i bezbolno Kliknite na slijedeći link: www.group.socialgo.com Dočekat će Vas stranica poput ove na slici: Kliknite na označeni gumb za prijavu ("Kliknite ovdje za besplatno učlanjenje"). To će Vas odvesti na stranicu slijedećeg izgleda: Sada je samo potrebno unijeti tražene podatke, klikom potvrditi da ste suglasni s uvjetima korištenja npr. da nećete distribuirati zabranjene sadržaje i sl. (na slici je to korak br. 10) te potom kliknuti gumb "Sign Up" i - unutra ste! Napomena uz korak 1.: Preporučujem da Vaš nadimak bude isti kao na blogu - da se lakše raspoznajemo Napomena uz korak 2.: Naravno da ime i prezime ne moraju biti pravi, ionako se nigdje neće objavljivati niti biti vidljivi. Budite maštoviti Napomena uz korak 3.: Odabir prepušten Vama na volju Napomena uz korak 4.: Datum koji unesete bit će vidljiv samo članovima, i to u obliku podsjetnika na Vaš rođendan - da ne zaborave! Napomena uz korak 5.: Bilo bi dobro da stavite važeći e-mail jer će Vam tamo pristizati obavijesti kad Vas netko doda u svoju grupu prijatelja, napiše Vam komentar ili pošalje kakvu zgodnu sličicu. Napomena uz korak 6. i 7.: U oba polja unosi se ista lozinka a odabir je prepušten Vama.

 
- 03:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

 

---

Facebook za blogere? Dragi moji, zasigurno ste primijetili da silno volim vrludati bespućima interneta pa me tako evo i na još jednoj stranici koju bih rado podijelila s Vama: http://group.socialgo.com Koliko mi je poznato, u svijetu postoje mnoge stranice za on-line druženje, od kojih su svakako najpopularnije Facebook, MySpace, Hi5 i još neke manje razvikane, no većina njih bazirana je na engleskom odnosno nekolicini drugih svjetskih jezika (čast grupicama koje se osnivaju i međusobno komuniciraju na jezicima naših balkanskih prostora). Tako dođoh na ideju da pokušam stvoriti mali kutak u kojem se mogu družiti online i u onim trenucima kad sam lijena ili naprosto nisam raspoložena za razmišljanje (a još manje za pisanje) na nekom drugom jeziku. Jedna od vrlo korisnih opcija je tzv. Magazin - mjesto gdje putem RSS-a možete odabrati blogove koje želite pratiti i - puf! - svi najnoviji postovi vaših omiljenih prijatelja blogera su na jednom mjestu! Blogeri - promovirajte svoj blog, postići ćete viši ranking i čitanost, a ukoliko koristite i AdSense oglase (Google Ads), dodatna lovica trebala bi kapnuti u vaš džep. Ukoliko imam istomišljenika, a nadam se da će se pokoji naći, pozivam vas da mi se pridružite ovdje - svi i odasvuda ste DOBRODOŠLI! Za pomoć pri (besplatnoj) registraciji, naravno, uvijek stojim na raspolaganju, kao i za sve sugestije, primjedbe, prijedloge, kritike itd. vezano uz uređivanje našeg novog kutka.

 
- 14:55 - Komentari (3) - Isprintaj - #

 

---

Prijatelj. S vremena na vrijeme. Imam prijatelja. S vremena na vrijeme. U vrijeme koje njemu odgovara. Da pojasnim, radi se o jednom prilično bliskom online (virtualnom) poznanstvu s bivšim kolegom koji živi u inozemstvu, dakle, znamo mnogo tajni jedno o drugome iako se fizički nikada nismo susreli a "poznajemo" se već više od godinu dana. Ima perioda kada smo gotovo nerazdvojni, ako ne chatamo online, baterije mobitela ubrzano se prazne radi intenzivnog SMS-anja. Ponekad čak imam osjećaj da živimo zajedno, na neki čudan način. Znate ono, kad izlazite do trgovine, ostavljate računalo upaljeno i kratko ga obavještavate da se vraćate za par minuta jer morate kupiti kruh i kekse. Na što on uobičajeno kaže "OK, nemoj potrošiti previše". Čudno, zar ne? Da, i meni je čudno. Zapravo, totalno uvrnuto. I to nije sve! Glasove smo si čuli svega jednom, nedavno, na staru godinu. Treba li posebno spominjati da je taj razgovor trajao satima? Odlično se nadopunjavamo, dovršavamo jedno drugome rečenice, šalimo se, smijemo se istim stvarima... što više mogu poželjeti? E, pa čini se da sam prilično zahtjevna. Mislim, da li je previše od takvog prijatelja očekivati da mi bude "pri ruci" kad mi zatreba, kad JA poželim s nekim podijeliti sreću, tugu, trač? Pa to ionako stalno radimo... S vremenom sam počela uviđati da "to" ne radimo "mi" nego "on". Uvijek sam ja ta strana koja sluša, tješi, savjetuje, umiruje i pruža nadu. Kad dođe do situacije da sam JA ta kojoj je potrebno rame za plakanje, nije se baš pokazao idealnim sugovornikom. Jednostavno me "otpili". Nema vremena. Radi. Žuri na sastanak. Gladan je. JE*E MU SE. Imam dojam da ga ponekad nimalo ne zanima što imam za reći i imam li uopće što za reći. Rijetko pita kako sam i što ima novo. Gotovo nikad. Uglavnom u dvije - tri rečenice iskaže razumijevanje i brže-bolje promijeni temu. OK, ima "mala" strategiju i za takve: nestanem na nekoliko dana. Tada mi počnu stizati mailovi tipa "nadam se da si OK". I - "mala" tu učini... što? Popusti, naravno. Kao pas na uzici poslušno se javljam i vraćam na staro. I opet pristajem biti prijatelj, psiholog, psihijatar, psihoterapeut i ne-znam-što-sve-ne u jednom. Nikako da se opametim i bezosjećajnom tipu kažem "Dosta". Da stvar ne bi bila baš tako jednostavna, činjenica je da uopće nije bezosjećajan; osjećaje skriva bolje nego zmija noge jer je u životu bio povrijeđen (a tko nije?) a kao dijete i spolno zlostavljan te se boji da bi mu srce i duh opet mogli biti slomljeni. Sve ja to mogu prihvatiti i razumjeti i, naravno, (razum govori!) nisam ja ta koja bi trebala rješavati njegove probleme ali... takva sam, ne mogu si pomoći (ovo je trenutak kad razum nestaje). Nekako se i on i ja puno bolje osjećamo kad vidimo zeleni on-line znakic pored imena u instant messengeru. Znamo da smo "tu". Čak i kad ne razgovaramo, prešutno znamo da je sve više-manje u redu, sve dok smo on-line. Suludo, jel' da? Može li se takav odnos uopće nazvati prijateljstvom? Shvaćaju li ljudi da za kvalitetan međuljudski odnos, kako god ga deklarirali, nije dovoljno samo pričati - ponekad je potrebno i slušati, "biti tu", uzvratiti prijateljstvo? Ali tako je lijepo vidjeti status onoga drugoga on-line... Ne znam, nisam sigurna ni u što, sita sadomazohističke igre zobi i biča a opet... ponekad dijelimo divne trenutke. Sama pred sobom neprestano pronalazim izgovore. Ustvari, uvijek se sve svodi na svega jedan jedini banalni izgovor: povjeravamo se jedno drugome. I što je najbolje, pri tome se ne moramo gledati u oči niti bojati rumenila u obrazima. Kako biti dovoljno pametan i ispravno odvagnuti između bliskosti i ignorancije? Hamletovska dilema. Ili sam ja samo jedan obični mazohist?

 
- 14:10 - Komentari (1) - Isprintaj - #

 

---

21 Economic Models... as explained with Cows SOCIALISM You have 2 cows. You give one to your neighbor. COMMUNISM You have 2 cows. The State takes both and gives you some milk. FASCISM You have 2 cows. The State takes both and sells you some milk. NAZISM You have 2 cows. The State takes both and shoots you. BUREAUCRATISM You have 2 cows. The State takes both, shoots one, milks the other, and then throws the milk away... TRADITIONAL CAPITALISM You have two cows. You sell one and buy a bull. Your herd multiplies, and the economy grows. You sell them and retire on the income. SURREALISM You have two giraffes. The government requires you to take harmonica lessons. AN AMERICAN CORPORATION You have two cows. You sell one, and force the other to produce the milk of four cows. Later, you hire a consultant to analyze why the cow has dropped dead. ENRON VENTURE CAPITALISM You have two cows. You sell three of them to your publicly listed company, using letters of credit opened by your brother-in-law at the bank, then execute a debt/equity swap with an associated general offer so that you get all four cows back, with a tax exemption for five cows. The milk rights of the six cows are transferred via an intermediary to a Cayman Island Company secretly owned by the majority shareholder who sells the rights to all seven cows back to your listed company. The annual report says the company owns eight cows, with an option on one more. You sell one cow to buy a new president of the United States, leaving you with nine cows. No balance sheet provided with the release. The public then buys your bull. A FRENCH CORPORATION You have two cows. You go on strike, organize a riot, and block the roads, because you want three cows. A JAPANESE CORPORATION You have two cows. You redesign them so they are one-tenth the size of an ordinary cow and produce twenty times the milk. You then create a clever cow cartoon image called 'Cowkimon' and market it worldwide. A GERMAN CORPORATION You have two cows. You re-engineer them so they live for 100 years, eat once a month, and milk themselves. AN ITALIAN CORPORATION You have two cows, but you don't know where they are. You decide to have lunch. A RUSSIAN CORPORATION You have two cows. You count them and learn you have five cows. You count them again and learn you have 42 cows. You count them again and learn you have 2 cows. You stop counting cows and open another bottle of vodka. A SWISS CORPORATION You have 5000 cows. None of them belong to you. You charge the owners for storing them. A CHINESE CORPORATION You have two cows. You have 300 people milking them. You claim that you have full employment, and high bovine productivity. You arrest the newsman who reported the real situation. AN INDIAN CORPORATION You have two cows. You worship them. A BRITISH CORPORATION You have two cows. Both are mad. AN IRAQI CORPORATION Everyone thinks you have lots of cows. You tell them that you have none. No-one believes you, so they bomb the fcuk out of you and invade your country. You still have no cows, but at least now you are part of Democracy.... AN AUSTRALIAN CORPORATION You have two cows. Business seems pretty good. You close the office and go for a few beers to celebrate. A NEW ZEALAND CORPORATION You have two cows. The one on the left looks very attractive.

 
- 13:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

 

---

Kako izbjeći otkaz? Šef okupio radnike pa kaže: - Imam lošu vijest. Radi ušteda u poslovanju firme moram otpustiti nekoga od vas. - Mene ne možete jer sam nacionalna manjina i mogu vas tužiti za rasizam - reče crnac. - Ja sam žena. Odmah ću vas dati na sud radi šovinizma - reče sekretarica. - Samo pokušajte pa ćete završiti na sudu zbog religiozne diskriminacije - reče musliman. - Probajte mi dati otkaz pa ću vas dati na sud za diskriminaciju zbog godina - reče 70-godišnji vođa grupe. Sada svi pogledi padaju na mladog, bijeloga i zdravoga radnika. Ovaj se na trenutak zamisli pa tiho izusti: - U zadnje vrijeme mi se čini da sam gay...

 
- 02:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

 

---

Palac A sada nešto i za muški dio populacije koji se zna nositi s humorom na svoj račun:  Treba 7 sekundi da hrana dođe iz usta u želudac  Ljudska vlas kose može podnijeti težinu od 3 kg  Penis jednog muškarca je dugačak otprilike kao 3 puta njegov palac  Bedrena kost je čvršća od betona  Žensko srce kuca brže od muškog  Na svakom od vaših stopala ima oko tisuću milijardi bakterija  Žene trepću dva puta češće od muškaraca  Vaše tijelo koristi 300 mišića samo da bi se održalo u ravnoteži dok stojite Žene su već pročitale ovu poruku do kraja. ...muškarci još uvijek mjere palac!

 
- 02:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

 

---

Kemijska analiza žene Za sve djevojčice, djevojke i žene koje imaju smisla za humor: Kemijski element:      Žena Kemijski simbol:      Že Otkrio:      Adam Atomska težina:      Optimalna 60 kg, ali postoje izotopi koji variraju od 40 do 250 kg. Učestalost pojavljivanja elementa:      Veće količine se mogu naći u urbanim sredinama, ali se kemijski čišći primjerci mogu naći u udaljenim brdskim područjima. Fizička svojstva:      Površina obično premazana bojom i kremom. Javlja se u svim agregatnim i drugim stanjima.      Proključa odjednom, zamrzne se bez razloga. Topi se ako se primjeni odgovarajući postupak. Kemijska svojstva:      Lako se spaja sa zlatom, srebrom i drugim plemenitim i poluplemenitim metalima, te sa dragim kamenjem.      Apsorbira velike količine skupih materijala. Može eksplodirati iznenada, bez prethodnog upozorenja i bez poznatog razloga.      Ne otapa se u vodi, ali joj se prijemčivost znatno povećava ako se natopi kvalitetnim alkoholom.      Najefikasniji je poznati elemenat na upijanje novca.      Element je koji se vrlo rijetko nalazi u djevičanskom čistom stanju. Najčešća upotreba:      Prije svega kao ukras, naročito u otmjenim vilama i skupim sportskim automobilima.      Odličan je medikament za relaksaciju i vrlo efikasno sredstvo za čišćenje. Izvršeni pokusi:      Pocrveni kad se zatekne bez ambalaže. Pozeleni kad se stavi pored boljeg uzorka. Opasnost:      Vrlo je opasan element, osim u rukama stručnjaka, koji ima odgovarajući alat.      Ilegalno je imati više od jedne, iako se može posjedovati i više,      pod uvjetom da se drže na različitim lokacijama i paziti da elementi ne dođu u direktni dodir.

 
- 01:47 - Komentari (1) - Isprintaj - #

 

---

Hipokrat vs. Milinović Corpus Hipocraticum je nastao u Grčkoj između 5. i 3. stoljeća p.n.e., te je on u našoj kulturi izvorna točka svih liječničkih zakletvi i kodeksa. Radi se o 59 djela u kojima se govori o tadašnjim etičkim aspektima medicinskog rada. Njihovu okosnicu, kao i uzor za sastavljanje budućih liječničkih zakletvi čini Hipokratova zakletva: "Kunem se Apolonom liječnikom, Asklepijem; Higijejom i Panakejom, svim bogovima i božicama, zovući ih za svjedoke, da ću po svojim silama i savjesti držati ovu zakletvu i ove obveze. Stoga ću učitelja ovoga umijeća štovati kao svoje roditelje, njegovu ću djecu držati svojom braćom, a budu li htjeli učiti ovu umjetnost, puočavat ću ih bez ugovora i bez plaće. Puštat ću da sudjeluju kod predavanja i obuke i u svem ostalom znanju moja djeca i djeca moga učitelja. Učit ću i đake koji se budu ugovorom obvezali i ovom zakletvom zakleli, ali nikoga drugoga. Svoje propise odredit ću po svojim silama i znanju na korist bolesnika i štitit ću ga od svega što bi mu moglo škoditi ili nanijeti nepravdu. Nikome neću, makar me za to i molio, dati smrtonosni otrov, niti ću mu za nj dati savjet. Isto tako neću dati ženi sredstvo za pometnuće ploda. Isto ću i pobožno živjeti i izvršavati svoju umjetnost. Neću operirati mokraćne kamence, nego ću to prepustiti onima koji se time bave. U koju god kuću stupim, radit ću na korist bolesnika, kloneći se hotimičnog oštećivanja, a osobito zavođenja žena i muškaraca, robova i slobodnih. Što po svojem poslu budem saznao ili vidio, pa i inače, u saobraćaju s ljudima, koliko se ne bude javno smjelo znati, prešutjet ću i zadržati tajnu. Budem li održao ovu zakletvu i ne budem li je prekršio, neka mi bude sretan život i ugled ljudi do u daleka vremena; prekršim li ovu zakletvu i zakunem li se krivo, neka me zadesi protivno." Tijekom povijesti ova se zakletva često mijenjala, ali je na kongresu Međunarodnog saveza liječničkih društava u Ženevi 1948. godine ustanovljena konačna zakleta koja se danas koristi, Ženevska zakletva: "U času kada stupam među članove liječničke profesije, svečano obećajem da ću svoj život staviti u službu humanosti. Prema svojim učiteljima sačuvat ću dužnu zahvalnost i poštovanje. Svoje ću zvanje obavljati savjesno i dostojanstveno. Najvažnija će mi briga biti zdravlje mojega pacijenta. Poštovat ću tajne onog tko mi se povjeri. Održavat ću svim svojim silama čast i plemenite tradicije liječničkog zvanja. Moje kolege bit će mi braća. U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene utjecati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti. Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka. Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti. Ovo obećajem svečano, slobodno, pozivajući se na svoju čast." Originalna Hipokratova zakletva sadrži sljedeće najvažnije principe : Zaklinjanje da će se pridržavati ove zakletve. Poštovanje i zahvalnost svojim učiteljima. Prihvaćanje obaveze plaćanja školarine. Obaveze da svoj život podredi u korist bolesniku. Odbijanje davanja abortivnih sredstava ženama. Obaveza na čist i pobožan život. Odbija bavljenje onim za što nije osposobljen. Ravnopravnost bolesnika bez obzira na spol i klasu. Čuvanje kao tajne sve što vidi i dozna pri liječenju bolesnika. Prihvaća nagradu za uspješno ispunjenje ove zakletve i kazne ako pristupi suprotno. Izvor: Wikipedia

 
- 15:19 - Komentari (5) - Isprintaj - #

 

---

Paradoks našeg vremena "Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade, no kraće živce, šire putove, no uža gledišta. Trošimo više, no imamo manje, kupujemo više, no uživamo manje. Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti, no manje vremena. Imamo više diploma, no manje razuma, više znanja, a manje rasuđivanja. Više stručnjaka, a ipak više problema, više medicine, no manje zdravlja. Pijemo previše, pušimo previše, trošimo nesmotreno, smijemo se premalo, vozimo prebrzo, previše se ljutimo, prekasno liježemo, ustajemo previše umorni, čitamo premalo, televiziju gledamo previše i molimo se prerijetko. Umnogostručili smo naše imutke, a smanjili svoje vrijednosti. Govorimo previše, volimo prerijetko, mrzimo prečesto. Naučili smo kako preživljavati, ali ne i kako živjeti. Dodali smo godine životu, ali ne i život godinama. Stigli smo sve do mjeseca i natrag, no imamo poteškoće prijeći ulicu i upoznati novog susjeda. Osvojili smo vanjski prostor, ali ne i nutrinu. Napravili smo velike stvari, ali ne i bolje stvari. Očistili smo zrak, no zagadili dušu. Svladali smo atom, ali ne i svoje predrasude. Pišemo više, no učimo manje. Planiramo više, no postižemo manje. Naučili smo žuriti, no ne i čekati.(...)" (George Carlin - kopirano s bloga Antiglobalizam)

 
- 14:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #

 

---

Mojih pet minuta Osjećate li ikad onu neugodu kad nešto radite a netko vas gleda sa strane ili ne-daj-bože preko ramena? Tada sve obično ode u krivom smjeru a koncentracije ni za lijek. Kao da osjećate nečije tuđe vibracije koje ometaju vaše. E, upravo to ja sada osjećam, dok mi dijete sjedi svega tri metra od mene i znatiželjnim okom pokušava pročitati ovaj sitni font. Naravno, ne ide, ali to mi nimalo ne olakšava situaciju. I još k tome neprestano brblja o svemu i svačemu kao da je ljubomorna na moju tipkovnicu jer se osjeća prikraćenom za onaj dio pažnje koji bih vjerojatno posvetila njoj kad ne bih ovo sada tipkala. S vremena na vrijeme mi priđe s leđa da me, "kao", poljubi, koristeći pri tome priliku da u što kraćem vremenu "snimi" što veći dio moga monitora. DOVRAGA, želim i ja malo vremena za sebe!!! I malo privatnosti koju sam ionako davno izgubila. Da, istina je da sam svom djetetu i otac i majka jer sam već više od dvanaest ponosnih godina samohrani roditelj koji sam nosi teret roditeljstva dok je otac odmaglio i ne kontaktira nas. Da, istina je i da živimo s mojim roditeljima. Sve to su činjenice, ali unatoč njima smatram da ne moram (i ne želim!) biti ničiji rob! Želim malo vremena SAMO za sebe! I ne, ne osjećam se pri tome nimalo sebično jer smatram da pažnju mogu pružiti i vrijeme posvetiti drugome tek kad su moje osnovne potrebe za vlastitih par minuta vremena zadovoljene. Tada se i ja osjećam zadovoljnom i tek tada taj osjećaj zadovoljstva mogu prenijeti na druge, uključujući i nju. Uživam jedino noću, kao sovuljaga, u potpunom miru i tišini. Često tako odmaknu sati a ja se družim s tipkovnicom dok me prve jutarnje zrake svjetlosti (jer sunca baš i nema ovih dana) ne podsjete da sam pretjerala. (I posao mi je, naime, vezan uz računalo.) Ah, zašto me peku oči? Naravno, i protekle noći ukrala sam sama sebi par sati nakon što je dijete zaspalo, za mala sitna zadovoljstva poput surfanja i igrica. Da, i mi odrasli se volimo igrati! Samo što se neki usuđuju to priznati a neki ne. Meni omiljena igra je Mah Jong, uz nju se opuštam i ne mislim ni na što. Samo da je još koja minutica više...

 
- 13:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #

 

---

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.