nedjelja, 27.02.2011.

Cause you make me feel

Teško mi je i loše mi je...opet imam problema i ne znam kome bi se jadala da mi može pomoć.. opsjednuta sam hranom, ludo opsjednuta crnim mislima .. totalno ću puknut, tužna sam, a imam osjećaj da me nitko ne razumije..
volim svog dečka i on sve to kaj mi se dešava zna, ali ne može mi nikako pomoći.. vjerujte mi ja bi htjela pomoć, ja bi htjela da se ne opterećujem jesu mi crijeva prazna ili puna... voljela bi da mi vaga ne uvjetuje raspoloženje, ali imam osjećaj da gubim kontrolu i ne znam kako stat na kraj tome...

nisam ružna, valjda, premda mi je uglavnom teško u to povjerovat jer nije da su mi dečki do sad u životu prilazili..
i ne trebaju mi za nikaj više do dizanja mog samopouzdanja.. znam znam.. to je toliko jeftino, no mi cure nekad smo i jeftine...

postoje različiti dani, nekad mi je tako dobro, nekad sam si kraljica u ogledalu, a postoje idani poput ovoga, gdje se ne želim gledat u ogledalo, gdje se osjećam ko da imam jednu bačvu oko sebe i teška sam ko tri slona..

teško mi je objasnit sve te stvari a i strah me da me ljudi ne osude, i ne pomisle da želim pažnju na sebe, ne ne želim, samo si elim pomoći a ne znam kako..

plače mi se, ko što mi se plakalo danas puno puta ... u glavi mi misli šetaju brzinom munje, najrađe bi popila neki antidepresiv ... kupila bi si laksativ i popila ga samo jednom, samo da se isčistim, no zavaravam sebe da bi to bilo samo jednom.. ne bi se mogla zaustavit..i sto ko što se u bilo čemu drugome ne mogu zaustavit na tome jednom... prokleto jedno,...

muče me i stvari iz prošlosti, trudim se sama sebe uvjerit da sam to riješila, no ipak mi je stalo, stalo mi je i želim da netko ima želju... to i opet pripisujem dizanju svog ega..

doma ne idem tako skoro...tek za dva tjedna...puno je to dana i sad mi se gotovo nemogućim čini da će proć toliko vremena...a sve u želji da skinem što više kila...

idem.

- 21:18 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 18.02.2011.

Unutarnje misli

Šetala sam danas gradom, sama. Pasalo mi je, jako.
Obično ne volim šetat sama, jučer i danas to mi je godilo.
Ulovim se kako izbjegavam i slušalice iz kojih trešte pjesme.. Par puta ulovim se u svojim mislila, koje sve teže i tež kontroliram.. Lete, misli mi leteu prazno.. ne razmišljam o ničemu... pregledavam poluprazne police jedne drogerije i baš mi je lijepo ..

u jednom trenu ulovim se kako blejim okolo.. ne u police i proizvode već okolo u prazno... i zid... zagredala sam se u ogledalo, a nisam vidla nikaj u njemu...
Ne znam kaj mi se to počelo događat, ali sve češće se javlja..

Možda je zbog ovog vremena i mojeg unutarnjeg nemira, ne znam...
Ali lijepo je... i uživam...

I još uživam u bavljenju sobom..u ilama koje se polako, puževim korakom spuštaju..
Volim proces mršavljenja... zato što imam neki cilj, zato što me veseli svaki pomak na dole...
Danas sam zaključila da ne volim kad dođem do ilja tj granice kila... jer onda me ne vesele kile više.. niti sam si lijepa i nema višeonog veselja kad vaga pokaže pol kile manje...


Misli mi bježe.. idem

- 19:33 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.11.2010.

prošlo je...

Prošlo je evo stvarno dosta od mog zadnjeg posta.. malo je Fejs zamjenio blog, malo je život donio svoje, puno je toga prmjenilo na bolje..

Ne znam koliko ima smisla pisati što se sve promjenilo, osim da sam srela nekoga s kim djelim dobro i zlo, crno i bijelo, tugu i bol, sreću i veselje..

Nisam više tako depresivna i loše volje, olim život i veselim se budućnosti, a za to mogu zahvaliti njemu i samo njemu...
Čudno mi je što sam sve pisala prijašnjih mjeseci, godina ...
To razdobolje je nadam se, ma ustvarni znam, iza mene..

Nadam se da će mi pisanje postova ući u naviku, jer vjerujem da imam puno toga lijepoga za napisati

volim te

- 19:35 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 21.06.2009.

kad ne kužite...

Ne znam od kud da počnem..ne znam kako izraziti ono što mi je u glavi..u srcu..na duši...
Kad vam je netko drag..jako drag.. dodjete na neku razinu komunikacije... možebitne veze..a opet... nekako fale kockice koje bi završile mozaik...

i ideš u nešto svjesna da će kraj bit pošto poto negativan..ali ti je lijepo... tebi..ne misleći na drugu osobu...
onda staneš..okreneš se..i vidiš da ste vas dvoje... ne samo ti...
pa se bojiš nekih nerealnih strahova...ali i bez obzira na tu privrženost ti riskiraš prekid komunikacije jer nisi hrabra suočiti se sa nekim stvarima...

onda sam tužna... plače mi se... sluša mi se samo pjesma "Love hurts" .. ma da je ljubav preteška riječ...
osjetiš se izdano... od strane sebe a i te osobe..jer nekako se bojiš shvatit da ne gledate istim očima to...

ne znam...

- 23:37 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.02.2009.

fališ mi ti...

Nisu me takle rici
sta mrznja ih izmisli
nisu me takle ni bisne kise
rici bez ljubavi
rekli smo lakse bice
da svako nadje svoj mir
ma sta sa drugim ja trudim se vise
vise mi
falis ti

uuuuu dok drugog ljubim falis mi ti
uuuuu sad sebi sudim bez
milosti

da covik ima tisucu zena
ne moze pobic' od uspomena
samo jednu uvik nosis dublje u srcu
i kad si zemlja oces bit stina
os' ostat ladan al uvik se prima
samo ne znas koju sricu koju nevoju
na moju nesricu

uuuuu ladna si stina a zemlja sam ja
prasina gnjila bez tvog dodira

- 15:43 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 04.02.2009.

ode vrijeme

bok ljudi....
vidim datum zadnjeg posta i zabezeknem se koliko je prošlo od zadnjeg posta eek pa kud prije nut

inache..sve mi prolazi nekom neviđenom brzinom...
nemam nikaj posebno za reć...očito nisam toliko tužna da bi imalaneku inspiraciju...

žalosno..kad ti inspiraciju daju tužni trenuci...

ja sam još uvijek ravnodušna...sad mi to ide puno bolje...izuzev živčane ispade koje mi šefica na poslu inicira...

al kaj sad...trudim se biti dobra i što manje primjetna...

hehe..netko će reć daje to bzvz...
ali to je moja svrha i smisao....
nekada sam bila poznata po lijepom osmjehu svim živčanim ljudima u ranojutarnjim tramvajima...
moram reć da sam bila ponosna na sebe....
prošla godina koja me totalno promjenila..mislim da mi je oduzela i podosta tolerancije na baš te živčane ispade...trkanja...gurkanja i sve ostalo...
al kad bolje razmislim...to je ipak borba za tvoje neko pravo...khm..pa ne bu te valjda svi gurkali pljuvali a ti buš nabacio kes ko da ti sado-mazo nastrojen i baš uživaš u maltretiranju...

hm..dotakla sam se sado mazo riječi...ajmeee...ne smijem više pisat....

mogla bi odat svoju prljavu stranu...a želim ipak ostat ono sweet & inocennte cerekcerek

ma nije da se ja sad pretvaram da sam netko i nešto... nekad imam sojećaj da imam poremećaj neki ličnosti jer sam iz totalne depresije u stanju doć u neki hiperaktivizam...ne nije opsesivno-kompulzivni...a-a nut

čujemo se mnogobrojni moji čitatelji... roflrofl

e da..ako ovo čita netko kome ime počinje sa D a nije danijel makni se s ovih stranica... nisu za tebe

pusa any...

- 23:45 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.01.2009.

sjeti se da je nekad bilo....

sjeti se... i žali..jer nisi cijenila ono što je bilo...
ono što je moglo biti...

Il stand by you.....
...
kad bi stvarno ostao uz mene....
nekako u ovim sitnim satima uvijek imam potrebu vraćati se u prošlost..analizirati..žaliti za propuštenim i izgubljenim..smijati se onomu veselom...
da...
marko...
izuzetna osoba...malo čudan..meni uvijek prije hladan..
a opet..topao...
možda jer sam sada pregledala samo sretne razgovore...
možda jer sad žalim jer sam bila bezobrazna..
možda jer mi jako fali naše tipkanje...
možda..
ali nekako imam osjećaj da je cijelo vrijem bio toliko topao..premda sam mu ja uvijek zamjerala hladnoću..ravnodušnost...
oh..kako sam pogriješila...

koliko je samo topline bilo u jednoj pusi..u jednom zagrljaju...
a nisam znala to uvidjeti..
malo je čudan..ali samo mu treba prići... i shvatiti ga...
ne..nije čudan...
samo je drugačiji od običnih muških svinjica...



da mogu ponovo sad bi drugačije...
trudit ću se...hoću...

The smile on your face
Lets me know
That you need me
There's a truth
In your eyes
Saying you'll never leave me
The touch of your hand says
You'll catch me
Whenever I fall
You say it best
When you say
Nothing at all


- 01:19 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 27.12.2008.

B o ž i ć i G o d i n a n a m N o v a ! ! !

Kao prvo..željela bi svim mojim mnogobrojnim vjernim čitateljima SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ I JOŠ SRETNIJU 2009-u GODINU!!! (wink)

Evo prošo je Božić...baš nekako brzo..kako je uostalom i došao...
odlučila sam podjeliti malo s vama kako mi je ova odlazeća 2008. godina prošla..

moram priznat da i je to bila jedna od gorih..ako ne i najgora godina...
pa tako i Božić s njom...

Pitate se zašto najgora? rijetko tko ima tako "skromno" mišljenje...
e pa sad ću vam objasnit...

* zato što sam u ovoj godini izgubila meni dvije jako drage osobe..
dobro..upoznala sam druge tri..koje su na putu da mi budu draže...

* zato što sam ove godine bolja nego ikad sa sestrom...
* zato što sam izgubila posao....dobro..našla sam novi i bolji...
* zato što sam shvatila da materija ne donosi sreću..da novac ne kupuje zdravlje...da džip u garaži ne daje jamstvo da ćete na važan sastanak stići na vrijeme...
* zato što sam ono što sam postigla i postala "bogata" tek uvidjela kad sam to sve izgubila...
* zato što sam pala godinu na faxu...ali još uvijek imam priliku studirati i to bez plačanja unatoč mom drugom padu...
* zato što je tata kupio puricu 5 dan prije Božića pa ju je i prije isprekao i zamrznuo u strahu da se do Božića ne pokvari i nije bilo onog mirisa pečene purice u rano božićno jutro...
* zato što nam Božić nije bilo bijeli...


pa zašto mi je onda ova godina bila najgora???..pitate se...
po popisu se vidi da sam u "plusu" (izuzev iznimke)

> upoznala sam novo troje ljudi i oni su ušli u moje živote...da super je to..ali da nisam izgubila ovo dvoje..sad bi ih sve ukupno imala petero priraslih jako srcu...
> bolja sam sa sekom nego ikad...da ali mi je žao što mi je za to trebalo dugih 20 godina čekanja...
> našla sam novi posao...da..ali mi je on trebao da počnem cijeniti svakodnevno rano ustajanje svojih roditelja da bi prehranili seku i mene prijašnjih godina....
> shvatila sam da stvari ne garantiraju lijep život..da..ali trebalo mi je tek da se svojim očima uvjerim...nisam slušala svoje roditelje kad su mi pričali i da je ono što mi malo daju,a od srca je,važnije nego bilo koje bogatstvo..(blaženi oni koji ne vidješe a vjeruju!)
> uvidjela sam da sam prije bila "bogata" i slijepa...da..ali to su mi govorili svi oko mene...a nisam ih slušala...jer "ja sam uvijek u pravu"..
> pala sam godinu...a opet još uvijek besplatno studiram...da ali koliko sam nadarene djece zakinula tim svojim padom i zauzela im mjesto...
> da..tata je peko puticu 5 dana prije....i nije bilo mirisa pečene purice..ali mi smo u doba "stezanja remena" ipak imali puricu na božićnom meniu..dok si ju neki drugi nisu mogli priuštit...
> Božić nam nije bio bijeli...da..ali živim u nadi da će svaki idući biti još blijeliji..i veselim se tome...a i u božićno poslijepodne zalepršale su pahulje snijega...

pa zašto mi je ova godina najgora??
možda i nije tako...stavila sam sve na papir...mnogo sam naučila...imam prilike sve to popraviti u 2009. i to me veseli...

želim Vam svima da u novu 2009 uđete s punim plućima..ne žalećiza propuštenim, uživajući u svakom trenutku sami sa sobom, sa svojim voljenima...

i neka vas od gora Isusek čuva i pazi! i neka vam pošalje nekoga da vas mazi!cerek

- 11:49 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 13.12.2008.

baš sada...

oliver mi svojim glasom pravi društvo....
nekako sam prazna....
ulovio me neki bad mood...
al ipak ne osjećam se tako loše...
nekako...ko da letim u nekom bezvremenskom prostoru...
stojim... i promatram sve oko sebe...
nisam više ni sretna..nisam više ni tužna...
onako ravnodušna....

baš sam odabrala ono najgore...
biti ravnodušna...
ili možda ne...
možda me sto i jedna stvar kopka u mislima...
ali ja im ne dam van...
ne to mi sad trenutno ne treba...
niti će mi trebati....

pjesma lagano svira....
tišina je oko mene...
tama me obavija kao da me neće pustiti još dugo dugo...
ali ne zamaram se...
jer lijepo mi je...

"...ja mislim na tebe,na tvoje uzdahe, a od ljubavi strahujem..da li to naslučuješ..i molim za tebe..za tvoje osmjehe..dok čeznem i strepim..ja stalno mislim na tebe..i pitam se često..dal pomisliš nekad na mene..."


pjesma je to koja me prati večeras...
volim te onakvog kakvo

- 23:48 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 12.12.2008.

Ja+psihijatrica

Evo..malo da podjelim s vama svoja iskustva kod tete psihijatrice kojoj sam išla..
Da se razumijem..ne želim ju pljuvat, ne želim da ovaj text stvara neki negativan stav prema ljudima koji idu kod tog tipa stručnjaka I prema ljudima koji su zaduženi da vas slušaju…
Mnogo sam razmišljala prije nego li sam se odlučila otići potražiti tu vrstu pomoći..ma da su mi ljudi govorili kako mi to ne treba…
I ne..ne opravdavam se sad..a niti me je sram reć da sam išla psihijatrici..i das am pila ljekove…
Jedino što vam iz svog malog iskustva mogu reć da ti zdravstveni djelatnici I nisu uvijek u pravu I da se ne trebaju uzimat tablet pošto poto ko su vam prepisane…

Dakle..
Sve je počelo negdje u rujnu mjesecu ine godine kad mi je moja doktorica onako dobronamjerno preporučila jedan posjet psihološkoj klinici..te toliko da se malo olakšam…
Dala mi je uputnicu I ja se zaputilana Rebo…
Pokucala sam psihijatrici na vrata..otvorila je..onako..mrko I hladno odmjerila me od glave do pete I hladno upitala “Izvolite!što trebate? Imam gužvu!”
Našto sam joj ja lijepo odgovorila “Doktorica me poslala na razgovor..dala mi je dijagnozu…I poslaa me k vama…”
Još jednom me pogledala… promrmljala nešto u stilu “ Prebukirana sam..”...upitala me..
Pa dobro,jel hitno to kod vas??” ja reko “ NE NIJE” I mislim si..di ćeš jednu osobu s poremećajima hranjenja I uputnom dijagnozom anorexia neurosis pitat jel hitno..naravno da nije…
Rekla mi je “Dobro..javit ćemo vam se…imamo mjesta u siječnju” (Dakle za 4 mj)..
Meni olaknulo…
Naravno prolazili su mjeseci..nitko nije zvao…
Došla je veljača…
Jedan dan vidla sam se s frendicom I ona mi je savjetovala da će mi prek veze namjestit razgovor kod te iste psihićke koja me onak lijepo odjebala…
Msilim si ajde… vrijedi probat..tek toliko da vidim kaj dotična ima za reć…
Bila sam na razgovoru za tjedan dana… (nevjerojatno što veza radi)
Uglavnom…sjećam se da sam uplašena ušla unutra..prvo joj je pitanje bilo “A di si bila do sad?pa očito je iz daleka da si bolesna!!” …”Šta babo pričaš??bila sam kod tebe prije par mjeseci pa sam dobila nogu?!” mislim si…
počele smo razgovarat…svašta me ispitivala…
Načini dijete.. svoje viđenje sebi.. viđenje svoje okoline…
Znam da joj je jedan od komentarabio “Čuj ovakva depresivna,naporna si I sebi I svima oko sebe” e tu sam pukla…” MOLIM?!?!”
Mislim si ja naporna,a tako se trudim ostati neprimjetna…užas…to me toliko rasplakalo…
Bila sam iznad sebe I odlučila da vme ta žena više neće vidjet…

Al ajd..bivši me tješio I objašnjavao da neka dam ženi drugu priliku…naravno..to sam I učinila…
I tako nekako smo se “našle” na nekoj bezveze razini…
Prepisala mi je tablet…Xanax I Prozac…
Ostala sam šokirana…ko ja????? Ja da pijem tablet??? Ma nema šanse…
Ali I tu sam popustila…
Moja doktorica mi je rekla da sama odlučim..
Bivši me je savjetovao da probam..lako ću prestat…ako mi ne budu odgovale…
Frendice su rekle neka uzemem…
Frend je rekao NE
Moji doma reklisu da je ona šrink pa valjda zna kaj mi daje…
I eto tako ja počela pi tablete…
Što se nakraju ispostavilo kao KRIVI KORAK!!!
NE PIJTE TABLETE!!!! One sume toliko učinile flegma osobom…dami je bilo svejedno dal me zgazi auto..trkne tramvaj ili mi nešto padne na glavu..meni je sve bilo lijepo…ha ha ha ha…

Bilo jer tu soata zanimljivih dijaloga između mene I nje…
Ali dosta smo se I “kačile”
Pitala me u jednom trenutku.. “pa dobro..što misliš da se cijeli svijet vrti oko tebe?? Što misliš da svi bulje u tebe I da si im ti centar svijeta??
Mislim..meni je to bilo bezvezno pitanje jer jedino to nisam htjela…da netko bulji u mene..da me komentira..a imala sam osjećaj das vi bulje I rugaju mi se…
Nešto odvratnooo…
I ko za vraga…
Tih tjedana imali smo praksu….
I ja ne znam…jel je meni na čelu pisalo nešto..al ko das u ljudi znali dami to mseta…
Počeli su komentirat…
Jedna mi je doktorica na praksi ponudila čokoladice… ljubazno sam ju odbila…na što je ona rekla nešto u stilu “ ma tI si dovoljno slatkam,ne trebaju ti slatkiši! WTF??????
Onda smo išli na drugu praksu…. Gdje je profesorica non stop komentirala kako imam “krasne okice Ispod šiški.. ikako sam sva vedra I vesela” MOLIM???
Bilo je tu još nekih situacija…
To me toliko psihički uništavalo..jer sam bila uvjerena dami lažu…
Teško je to ovako objasnit ako nikad nsi ibio u toj koži…

Sad ne znam dal bi se ponovo vratila na taj “kostur” izgled…
Ovako da mepitate na brzaka rekla mi NIKAKO…
Ali nekako imam osjećaj da mi je to ona dubaka skrivena želja u meni…


Nastavak slijedi….

- 20:00 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2011  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28            

Veljača 2011 (2)
Studeni 2010 (1)
Lipanj 2009 (1)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (11)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Image Hosted by ImageShack.us


izgubi se sa mnom u redovima mojih misli..putujmo zajedno u zemlju savršenstva gdje se svi prave da su sretni..pa tako i ja

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr


topla kraljica

Designed by In Obscuro

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se