Šetala sam danas gradom, sama. Pasalo mi je, jako.
Obično ne volim šetat sama, jučer i danas to mi je godilo.
Ulovim se kako izbjegavam i slušalice iz kojih trešte pjesme.. Par puta ulovim se u svojim mislila, koje sve teže i tež kontroliram.. Lete, misli mi leteu prazno.. ne razmišljam o ničemu... pregledavam poluprazne police jedne drogerije i baš mi je lijepo ..
u jednom trenu ulovim se kako blejim okolo.. ne u police i proizvode već okolo u prazno... i zid... zagredala sam se u ogledalo, a nisam vidla nikaj u njemu...
Ne znam kaj mi se to počelo događat, ali sve češće se javlja..
Možda je zbog ovog vremena i mojeg unutarnjeg nemira, ne znam...
Ali lijepo je... i uživam...
I još uživam u bavljenju sobom..u ilama koje se polako, puževim korakom spuštaju..
Volim proces mršavljenja... zato što imam neki cilj, zato što me veseli svaki pomak na dole...
Danas sam zaključila da ne volim kad dođem do ilja tj granice kila... jer onda me ne vesele kile više.. niti sam si lijepa i nema višeonog veselja kad vaga pokaže pol kile manje...
Misli mi bježe.. idem
Post je objavljen 18.02.2011. u 19:33 sati.