Bubamara šarena

...nastavak.
Bila sam tamo samo jednom vlakom prije par godina na Renesansnom festivalu u jesen s klincima i još dvije familije. Pa smo nešto i grada vidjeli kada su se klinci naigrali u parku. Uglavnom onda je bila gužva, pune ulice turista i sjećam se da nas je malo i kiša oprala dok smo se pokušavali skloniti ispod šatre na sajmu.

Sada je to bio drugačiji doživljaj. Imala sam 2,5 h slobodno, sama, petak, predvečerje proljetnog dana...
Puno mladih je bilo vani u kafićima, na biciklima, u parku...grad stvarno živi (za razliku od Križevaca, gdje smo prošli u povratku i gdje je večernji/noćni život nikakav).

Imala sam sreću da sam naletila na prijatelja koji živi u Koprivnici i još je turistički pratitelj pa vodi ture po Koprivnici. I vidi se da to obožava raditi, pa me poveo u obilazak svoga grada. U 40tak minuta me proveo naokolo i vidjela sam sve što je vrijedno viđenja i saznala puno o povijesti mjesta......

Nakon ture sam sama krenula istraživati, imala sam i fotić i ispucala sam jedno 200tinjak slika. Baš sam uživala šetajući se. Imaju predivan park u samom centru. Ogroman je i klupice su same zvale da se odmorim na njima.

Uživala sam pravom biciklističkom gradu. Predivno je vidjeti toliko biciklista, malih i starih, svi se voze....Imaju po gradu spomenike biciklima. To su metalne replike, od Leonardovog do modernijeg iz prošlog stoljeća. Ja sam ih pronašla četiri.
Više manje su uredili uži centar, postavili nove lampe i naravno sredili biciklističke staze.

Sa paljenjem lampi i gašenjem danjeg svjetla krenula sam s društvom natrag u Zagreb.

...u Koprivnici.

Prije godinu dana sam razrezala svoje stare traperice u četiri dijela. Ideja mi je bila sašiti torbe od njih. Jednu torbicu sam odmah napravila, a preostala tri dijela su čekala da ih se sjetim.
Prošlu nedjelju me uhvatilo i cijelo popodne sam šivala. Jedna od stvari koje sam sašila je bila i ova torbica.



Krenula sam s idejom da hoću cvjetove od tkanine na poklopcu. Našla sam tako komad materijala od haljine koja mi je bila predugačka i slagala sam kako bi rasporedila cvjetove..... pa sam željela i malo trave......
Trava je trebala biti samo na rubu. Uzela sam cijeli komad i šivala, a tek poslije mislila odrezati višak materijala. I kada sam vidjela kako mi se sviđa ovako da visi cijeli komad "trave", ostavila sam tako.

A s ručkom sam se namučila, ne u šivanju, nego u pronalaženju odgovarajuće boje. Uopće nisam nigdje našla maslinasto zelene trake. I onda sam kombinirala i našila čipku na bijelu traku.
I ispala je totalno romantična torbica :-)

Bio je dječji rođendan jedne ljubiteljice konja. Mislila sam....mislila... i nešto veselo smislila. Ovaj put sam i omotu posvetila puno pažnje, jer je ustvari omot bio dio poklona.

Keramička tegla za cvijeće i podložak su dobili novi žuti outfit. Da ne bi bilo prazno, dodala sam salvete s konjima. Unutra sam sakrila dječje rukavice za vrtlarenje, sjemenje cvijeća i lopaticu.
Na vrh sam ubacila papirnati cvijet, da se nađe dok ne naraste u teglici pravo cvijeće.

...pokretana snagom dječjeg puhanja.

Za izradu je potrebna jedna kartonska cijev i četiri plastična čepa od jogurta ili PVC boce.

Ispilila sam cijev ukoso na dva dijela, duži i kraći. Izbušila rupe za štapić za ražnjiće. Zalijepila čepove i gornji dio formule. Na otvore sam nalijepila obični karton. Osim na gornji dio formule s repne strane.
U tu cijev se puše i tako formula kreće startnom brzinom jednog duuuugačkog izdaha.

I tako sve do cilja!



Kako je drugi dan bio Ivanov rođendan, a ja baš u izradi formula za svoje klince, i on je dobio jednu.
I još sam mu ručno uvezla samo njegovu bilježnicu.
Ivan ide s mojom klincezom u vrtić pa se ona pobrinula za crtež na naslovnici Ivanove Bilježnice - "Auto vuče drugi auto"

Kao djevojčica sam sanjala o svom malenom ormariću. Imao je puno malenih ladica, polica i zakutaka u koje bih mogla spremiti svoje male, meni važne stvari. Naravno morao je biti poseban.

Kada sam dobila za rođendan svoju prvu Barbiku, krojila sam joj odjeću od ostataka materijala koji sam sakupila s raznih strana. I heklala joj čizmice, torbice i remenje za haljine. Tokom vremena nakupilo se podosta garderobe. I nisam znala kamo s njom, nego je držala u nekoj običnoj vrećici.

Mislila sam da sam odavno zaboravila na svoju Barbiku i snove o svom ormariću za sitnice.

I tako danas uzela štos kutija od šibica i sjetila se napraviti ormarić od njih. Onako pravo "curičasto" rozi. Poseban. Ormarić za sve one snove..... i za Barbikinu garderobu.... za lijepa djetinja sjećanja...

Tako pridodajem još jednu kutijastu ideju u moju priču o kutijama.

Kako sam napravila princezin ormarić:



Uzela sam četiri kutije od šibica. Zalijepila sam ih jednu na drugu.



Iskrojila sam bijeli papir po dimenzijama spojenih kutija i pažljivo oblijepila naokolo. Nisam stisnula prečvrsto da se kutijice kasnije mogu otvarati. Akrilnom bojom sam obojala papir i malo ga ukrasila žutom i bijelom bojom otiskujući obojanu mrežicu. Ladice od kutija sam isto obojala u žuto.
Vodootpornim flomasterom sam iscrtala rubove ormarića i ukrasila ladice.

I odmah sam isprobala kako je to spremati sitnice u mini ladice :-)



Naravno varijacija na ovu temu je bezbroj. Salvetiranje, perlice na ladicama za otvaranje, kuglice na donjoj strani koje glume nogice, kao na pravom ormariću......i još štošta drugo.

Ja sam svoj ormarić s početka priče napravila tek sada i mislim da nikada nije kasno za ostvariti svoje želje, pa makar bile tako male i jednostavne.