Katolička Hrvatska

četvrtak, 11.02.2016.

Uz blagdan Gospe Lurdske

Sa mostova Gave!

Teče tiha, bistra rijeka,
Kroz središte mjesta Lurda,
Nosi ime pamtivijeka,
Svježa Gava što krivuda.

Padine su njene blage,
Plodni brijegi i ravnice,
Ove rijeke svima drage,
Od dolaska Bernardice.

Sa četrnaest svojih ljeta,
Zbog Gospinih ukazanja,
Djevojčica posta sveta,
Čije ime svud odzvanja.

Tu je špilja Massabielle,
Gdje je Gospa prebivala,
Pod odjećom boje bijele,
Bernardici svetost dala.

Bezgrješno sam ja začeće,
Djevojčici ime dade,
Bernardica puna sreće,
Sada pravo ime znade.

Tu je vrelo proključalo,
Voda bistra iz njeg vrije,
Tisućama zdravlje dalo,
Tu Gospina milost grije!

Milijuni ljudi kreću,
Hodočaste sa svih strana,
Ozdravljenja traže sreću,
Godinama svakog dana.

Kupaju se, vodu piju,
Mole Gospu, njenog Sina,
Da se Božjom snagom griju,
Koja stiže sa visina!

Kad ćeš Gospe opet doći,
Na prostore neke nove,
Kad ćemo te vidjet moći,
Cijelo mnoštvo ljudsko zove.

Sveta Gospe Lurda svoga,
Gualdalupe i Fatime,
Međugorja Hrvatskoga,
Marijine Kraljevine.

Sveta Majko s nama budi,
Do svršetka zemlje ove,
Bespomoćni mi smo ljudi,
Čovječanstvo moli, zove.

Bernardica sveta sniva,
U okrilju Crkve svoje,
U srcima tako ziva,
I poticaj svima to je!

Mate Ćavar

11.02.2016. u 10:30 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 08.02.2016.

RODNOM ZAVIČAJU



O rodni moj kraju,
Kršni Široki Briježe,
Neka svuda znaju,
Za te me sve veže!
Ja sam sin tvoj
I pjevam ti ponosno stoj!

Padine tvoje strme,
Polja, doline, rijeke,
Planine gole, crne,
Volim i volit ću navijeke!
Ko sunce što te grije i sja,
Ko grobove tvojih sinova!

Oaza ti si prava,
U kojoj vječno proljeće rudi,
Naselja tvoja, duhom su zdrava,
Iz kojih niču, ratnici, ljudi,
Domovinu žarko što vole,
I kopno i more i otoke gole...

U tebi prvi opazih sjaj,
Ljetnoga dana sunčanu žegu,
I prvo što vidjeh bio je taj,
Velebni zvonik na Brijegu!
Zvonite zvona Širokog Brijega
Zvonite vječno jače od svega!

U Širokom Brijegu 1954. godine
U vrijeme zabrane imena Širokom Brijegu.
(Objavljena u "Kršnom zavičaju")
(pročitana na njegovoj sahrani u Širokom Brijegu - 1. subota, 6.2.2016)

08.02.2016. u 07:41 • 0 KomentaraPrint#

Najdraža rijeka

Hladna, modra rijeka, vrije iz kamena,
Kap joj svaka kao suza čista,
Za me na svijetu, ljepše rijeke nema,
U životu mome ona tako blista.

Gutljaje prve iz tebe sam pio,
Oni su mi dali, jakosti, čvrstine,
U tebi se kupah, tobom se krstio,
Iz utrobe kršne, majke Domovine.

Osjetilim mojim tvoj se žubor čuje,
Samotnih šetnji, moja ljubav prva,
Ma kako daleko, Borak odjekuje,
Čut ću ga i onda, kad me život shrva.

Dubokim kanjonom bure huče, brišu,
U liticam surim, laste, golubovi,
Vrbe se viju, jablanovi njišu,
S visokih visina, kamenje se ori...

Mladosti vječnom, šumi, teče, pada,
Najljepša meni rijeka svijeta,
Ljepša od Nila, Amazone, Kolorada...
Lištico moja, ponosna, sveta!

U krilu tvome, ljubav se rađa,
Djetinjstva, dječaštva i mladosti rane,
Za tobom žeđam, od nektara slađa !
Trajno me vraćaš u najmlađe dane...

Mate Ćavar
(Napisana u Beču, objavljena u "Kršnom zavičaju")
(pjesma pročitana na njegovoj sahrani u Širokom Brijegu, na 1. subotu, 6.2.2016)

08.02.2016. u 07:40 • 0 KomentaraPrint#

Voljenom Zagrebu!


Zagreb grade najljepši na svijetu,
Svijetli dragulj na ovom planetu.
Ti si srce domovine naše,
Kojem ime tebi davno daše.
Još od kraja jedanestog vijeka,
Tvog imena odjekuje jeka.
Od seobe, naši stari mili,
Hrvatskim te duhom temeljili.
Pod hrvatskim nebom praskozorja,
Ispod šume Medvednice gorja.
Na prostoru Save, tihe rijeke,
Za potomke hrvatske, daleke.
Maksimira, Tuškanca, Jaruna,
Tih prirodnih parkova, sauna...
I navijeke oni slavni bili,
Koji su nam Zagreb baštinili.
Od Kaptola i Gradeca, Griča,
O kojima duga povijest priča.
Užarene krune Gupca Mate,
Koji dade život za Hrvate.
Gričkog topa, još od s Turcim rata,
I molitvi s Kamenitih vrata,
Te branika "Krvavoga mosta",
Gdje je krvi proliveno dosta.
Zbog prestiža nad Zagrebom gradom,
U no doba prijestolnicom mladom,
Koja stalno svoje ime nosi,
Stoljećima viteški prkosi...
Tko sve Zagreb nije napadao?
Nepokoren uvijek je ostao!
Kako Hrvat bijeli Zagreb voli,
Zapamtiše i kruti Mongoli.
Džingis kan je osvojit ga htio,
Al je na njem zube polomio.
Da Hrvat ga vitezovim brani,
Zapamtiše toliki tirani.
Osmanlije, turski osvajači,
Od njih sviju, Zagreb osta jači.
I u vrijeme Ugara, Mađara,
Obrani se prijestolnica stara,
Svi tuđinski Cuvaji su znali,
Da se Hrvat Zagrebom ne šali!
Ti Zagrebu, grade ljepotane,
Kako živiš u novije dane?
Kad nad tobom tvoje nebo blista,
Kad se vije trobojnica čista,
Našim grbom, s dvades i pet polja,
Kada činiš što je tebe volja.
Križevi te katedrale zlate,
Što Hrvate, diljem svijeta prate.
Domovine hrvatskoga roda,
Od kad u njoj zasija sloboda.
Jelačić se na svoj prijesto vrati,
I na konju nastavi jahati.
Za života sa mačem je bio,
Hrvatima uspomenom mio.
Sa svog trga junački pozdravlja,
Legendarnog Tomislava kralja.
Koji isto na svom šarcu jaši,
Da se Hrvat nikoga ne plaši.
Ni na Dravi, ni na rijeci Drini,
Poručuje cijeloj domovini!
Za ratnika koji za dom strada,
Svijetli oltar starog Medvedgrada.
Sve od našeg domovinskog rata,
U Zagrebu, središtu Hrvata.
To Vrhovnik hrvatski je znao,
Kad je nalog za taj Oltar dao.
Neka na njem svijetlo vječno gori,
Za Hrvata što se za dom bori!
Tisuće su za Hrvatsku pale,
I živote za slobodu dale.
Da bi Zagreb svojim duhom cvijeta,
U središtu hrvatskoga svijeta.
Gdje su Bani naši banovali,
I u glavnom gradu stolovali.
Vojskovođe, slavni Poglavari,
Gdje počiva i Otac nam Stari!
U Šestinam ispod Medvedgrada,
Ostvaruje njegova se nada...
Spomenik mu u vječnost izrasta,
U obliku hrvatskoga hrasta.
Kojeg Vila Hrvatica štiti,
Dok mu spomen cijeli narod kiti.
Svježim cvijećem lijepe domovine,
Sve u počast tebi, slavni sine.
Nešto dalje Mirogoj se pruža,
Gajev posjed od cvijeća i ruža...
Gdje tisuće grobova je sada,
Sa simbolom velebnih "arkada".
Ovo groblje baština je živa,
U kojemu Stjepan Radić sniva.
I toliki drugi mučenici,
Hrvatskoga roda uzdanici,
Svih područja i društvenih zvanja,
Mirogojem prošlost im odzvanja.
Preradović, Šenoa, Krleža...
Naša povijest novija nam svježa.
U Zagrebu kultura nam stara,
Kazališta, muzeji, "Mimara"...
Brojne škole i sveučilišta,
Te bolnice, ko i mučilišta...
Gdje smo dugo mladi robovali,
Dok smo jugo-režim obarali.
Kroz "proljeća" hrvatska poznata,
Našeg dugog otpora i rata...
Sjedinjeni iz Hrvatske cijele,
Činili smo i podvige smjele.
Toliki smo teško stradavali
Jer se nismo odnarodit dali.
Po primjeru svetog Kardinala,
Kojeg vječno čuva katedrala.
Neka zemlja ko i nebo znade,
Volimo te naš Zagrebe, grade!
Usred zima, jeseni i ljeta,
Zagreb vječno proljećima cvjeta...

Mate Ćavar, Zagreb
(pjesma pročitana na njegovom ispraćaju u Zagrebu - 1. petak - 5.2.2016.)

08.02.2016. u 07:38 • 0 KomentaraPrint#

subota, 04.04.2015.

Sretan Uskrs!

KRISTOVO USKRSNUĆE

Uskrsne zore zraci rude,
Kod groba stražari bdiju,
Anđeli tiho svog Isusa bude,
Kao da nešto od stražara kriju.

Ustani Kriste, Otac te zove,
Za vjernike više smrti nema,
Vrijeme je Kristove ere nove
Vječnosti koja život sprema!

Magdalena prva grobu stiže,
Umjesto Isusa Anđeo sjedi,
U grobu, kada dođe bliže,
Anđela bješe blaženi pogledi!

Isusa više u ovom grobu nije,
Ustao je rano da ulicama šeta,
Proroci su dugo govorili prije,
Uskrsnuti da će Spasitelj svijeta.

Magdalena žurno učenicim leti:
U grobu ga nema, šeta ulicama!
Isuse Kriste, kad ćemo te vidjeti?
Kada ćeš Kriste pojavit se nama?

Uskoro Krist se pojavi njima,
Zaključane sobe povijesna drama!
Na dlanovima ruke probodene ima!
Kristov pozdrav bješe: Mir Vama!

Sretan Uskrs svima, a posebice
Hrvatima! MiR

04.04.2015. u 19:03 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 07.12.2014.

PREDSJEDNICI KOLINDI


Kolindo, tvoji vole te Hrvati,
U danima tame domovine naše,
Predsjednicom tebe ćemo zvati,
Kad te vjerni većinom biraše!

Nek Hrvatska s tobom cvjeta,
Ispod našeg hrvatskoga neba,
Kroz sljedećih deset ljeta,
Takva žena sad nam treba!

Dosta nam je jugo izdajica,
Što nas kradu i nazad vraćaju,
Dosta nam je djece ubojica,
Koji povijest Hrvata ne znaju!

Kreni zemljo hrvatskoga roda,
U najljepšim predjelima svijeta,
Gdje se vječno branila sloboda,
U kolijevci zemljina planeta!

Kolindu je povijest odredila,
Da Hrvatsku izvuče iz blata,
Predsjednica hrvatska je mila,
Za spas ovog naroda Hrvata!

Nek zastave Hrvatskom se viju,
Neka huči naše plavo more,
Branitelji nek slobodno bdiju,
Nek potoci Hrvatskom žubore!

07.12.2014. u 12:23 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 09.11.2014.

ZA ROĐENDAN MILANU BANDIĆU (22.11)

Naš Milane Gradonačelniče,
O tebi su u Zagrebu priče,
Svakog dana ko i svake noći,
Kada ćeš nam na slobodu doći,
Kada ćmo te Zagrebom sretati,
Kada ćmo te opet pozdravljati,
Zagrebačkim našim ulicama,
Trgovima brojnim tržnicama,
Ma kome si toliko smetao,
Da u zatvor tebe je strpao,
Ti si članom te Partije bio,
Od koje si mržnju zadobio,
Tko od tebe Zagreb više voli,
Tko se više za svoj Zagreb moli,
Zaštitnici s Kamenitih vrata,
Divnoj Majci Kraljici Hrvata,
Zagrepčani koju žarko mole,
Da te odmah pustiti izvole,
Iz zatvora remetinečkoga,
Do skoroga rođendana tvoga,
Dvades drugog dana studenoga,
Zagreb želi gradonačelnika,
Bez Milana tužna mu je slika,
Ti si Zagreb bijeli obnovio,
Metropolu europsku stvorio,
Od sljemenske Snježne kraljice,
Do Bundeka i svake ulice,
Cvjetnog trga ko i Katedrale,
Sve zasluge tvoje nisu male,
Nek udbaške proklete su sile,
Čekamo te na slobodi Mile!
Tvoji Zagrepčani

09.11.2014. u 13:07 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 07.09.2014.

Hrvatska braniteljska legenda




Bilo ih je mnogo što su ratovali,
U obrani voljene Hrvatske naše,
Bilo ih mnogo što su život dali,
Četnici ih zvaše hrvatske ustaše!

To povijesno sveto ime su im dali,
Za domovinu svoju spremni su bili,
Za obranu Hrvatske viteški ustali,
Svojom svetom grudom krv su lili.

Među njima svima ima jedno ime,
Kojemu pripada ponajveća slava,
Domovina Hrvatska ponosi se njime,
To je pjevač znani slavnih Čavoglava.

S ubojitim Thompsonom u svojoj ruci,
Pjevao je prkosno kroz dane i noći,
Dok četnički hrvatskom klali su vuci,
Stići će vas kazna pobjeda će doći!

Tijekom rata velika oluja se sprema,
Stotine tisuća hrvatskih ratnika kreće,
Četničkoj bandi više spasenja nema,
Hrvatska nikad velika Srbija biti neće.

Mladi ratnik Thompson to je dobro znao,
Da Hrvatsku brani ovaj narod drevni,
Braneć svoju domovinu Marko je pjevao,
Za Hrvatsku našu mi smo Spremni! HH

07.09.2014. u 21:18 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 10.04.2014.

DESETOM TRAVNJU



Sjećam se, bio sam dijete,

Orila se pjesma kroz jeku zvona,

Sjećam se uspomene svete,

Kada Hrvatskoj klicaše nekoliko miliona.

Nakon dugog ropstva, Hrvatska se rađa,

Iz stoljeća tame zraci nove zore,

Kraljevina drevna postade mlađa,

Dok sunce obasja kopno i more...

Slijevaju se mlade, duge kolone,

Pod stijegom svoje časne trobojnice,

Da zemlju brane i tirane gone,

Hrvatske bojne, hrvatske vojnice.

Oču se miris baruta i krvi,

Jurišaju mladi momci razdragani,

Časno je biti na bojištu prvi,

Kada se svoja domovina brani.

Ustanici slavni povijesnog imena,

Hrvatskog roda dični domobrani,

Sa simbolom štita, kockastog znamena,

Državi Hrvatskoj životom odani.

Satnije i bojne diljem zemlje niču,

Ko buktinje svijetle ispod svoga neba,

S oružjem u ruci Hrvatskoj kliču,

Jer zemlju svoju braniti treba.

I pjesma se rađa, zore i dana,

Na ratišta stižu "crnci" legendarni,

Pod komandom svoga Jure i Bobana,

Navijeke koji ostadoše slavni...

Najčasniji časnici Drugog svjetskog rata,

Postaše simboli Hrvatske i svijeta,

Legendarne vođe ratnika, Hrvata,

Ostade na koje uspomena sveta...

Noseć u biću ljubav Domovine,

Protivu strašnog tuđinskog terora,

Branili su svoje međe do Drine,

Dunava, Drave i Jadranskog mora.

Za Hrvatsku s vjerom u vječnoga Boga,

Hrvatski narod Drugog svjetskog rata,

Vjerovaše zori, travnja Desetoga,

Nezavisne Države slobodnih Hrvata.

M. Ć.

10.04.2014. u 23:14 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 30.10.2013.

KOD ZVONKOVA GROBA

Dok žuto lišće Mirogojem pada,
S granja kojeg jesenji vjetar njiše,
Pod uvelim cvijećem počiva nada,
Hrvatskog uznika snažni duh diše.

Mladosti tvoje trides i dva ljeta,
Skoro dvanaest tisuć uzničkih dana,
Za Hrvatsku žrtva bila je sveta,
Čekala je Zvonka vjerna Julijana.

A Zvonko je Hrvatskoj odan bio,
Kroz surove dane stradanja i boli,
Hrvatsku je svoju zanosno volio,
Znao je da ga hrvatski narod voli.

U blizini Bruno već godinam sniva,
S druge strane Gojko ministar rata,
Blizu je vrhovnik Franjo, legenda živa,
Imena slavna hrabrog naroda Hrvata.

Ne boj se Zvonko, vječno si s nama,
Tvoj Hrvatski plamen ugasit se neće,
Hrvatskih vitezova Zrinskoga je drama,
Za slobodu svetu Hrvat u smrt kreće.

U boj u boj, čuje se jeka mladosti naše,
S barjacima hrvatskim u ratne vojne,
Simbolima pod kojima Hrvati umiraše,
Naraštaja novih hrvatske bojne. HH
(Uz Dušni Dan 2013)

30.10.2013. u 22:43 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2016  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29            

Veljača 2016 (4)
Travanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Prosinac 2012 (2)
Siječanj 2011 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Razmišljanja i komentari o aktualnim društveno političkim zbivanjima. Intelektualna i duhovna borba protiv guranja europske i kršćanske Hrvatske na Zapadni Balkan.
Domoljubna i refleksivna poezija

Kontakt mail adresa:
hapok1990@hotmail.com

Linkovi

Raniji članci - Arhiva

Povijesni govori predsjednika Tuđmana

Brojač posjeta












free counter



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se