Ponovni početak! 4. puta

Mislim ono naslov i sam ovako izgleda bez veze. No ipak sa daljnim tekstom ako budete citali sve ce doci na svoje.
Ma malo sam zaboravio na ovaj blog. Mislim ono od ponedjeljka mi nije ni do cega.

Nego evo ovako. Vamo u boxu imate mali opis mene. Opis tko sam ja. Da ali tamo nema par navadenih stvari koje su bitne za ovaj post. Nepiše da sam ja visok 178 cm i da imam 112kg. Da, to nepiše. Zašto ja to sada pišem na ovome mjestu. Nemam pojma. Imam nekakvu potrebu reći što mi se dogodilo. Možda i upozoriti one druge koji su kao ja, no znam da to upozorenje neće upaliti. Zašto neće? Pa jednostavno ljudima nije stalo do onoga što im drugi govore o njima. Uvijek misle ma daj to se meni neće desiti, ti samo sereš i takva i još tko zna kakva sranja. Ali morate znati da sam i ja isto bio takav. Da, da, i ja sam mislio kako mi svi drugi seru i samo pricaju gluposti sve do ponedjeljka. Zašto je taj ponedjeljak tako bitan. Pa desilo se nešto što je ukazalo na neke od zdravstvenih poteškoća - da tako nazovemo. Nešto što mi je promjenilo život. Evo sada vam isprićem ukratko što se desilo.

Vratio se ja u nedjelju navećer iz Grada, točnije došao iz kafića. Ono zajebancija i takve stvari. Tamo smo se Jug i ja dogovorili da ću doći sjutra ujutro pa zamjeniti Željka koji je sjebao nogu dok je silazio sa bine. Reko, nema problema. Poradi toga sam otišao ranije kući kako bi se probudio odmoran. Ono bila je nedjelja a ja popušio tjekom toga dana dvije kutije cigara, kao i cjeli tjedan, svaki dan prije toga. Ono dobio sam novac od Agencije Hiberno d.o.o. Knin. Isto tako popio taj dan kao i cijeli tjedan prije toga već 3-4 kavu u kafiću a isto tako i jedno 2-3 kod kuće. Da i kada sam došao kući vidim moj legli, spavaju. Sjednem upalim televizor i gledam nekakvo brašno na RTL Televiziji. Napravim si topli sendvić i napišem poruku staroj koja se isto sjutra rano diže da me probudi kada krene iz kuće. Stara me probudi u 4:39 ujutro. Mislim, ono, ajd nema veze. Napravim si ja još jedan topli sendvić i opet gledam neka sranja na televiziji. Došlo 7:25 i ja polako kao i svaki radni narod u mome gradu grem na posao. Prolazim pokraj ljudi, sa nekima se pozdravljam sa nekima ne. I tako dolazim do Caffea u kojemu trebam obaviti taj posao. Sjedam ti ja tako za šank i Željko nam pravi kave (sebi i meni), ono bolje mu je ali nemože hodati, došao je skuterom. Pijem ja tako tu kavicu i pušim svoje cigare. Dolazi Jug i Marina, malo se zajebavamo, sve prolazi bez ikakvih problema. Radim dobro, zadovoljan ja zadovoljan Željko. Eto ti dođe gospon Viktor na kavicu i ja mu je pravim, Malo se zajeba i reče da ću ja popiti tu kavu a njemu cu napraviti drugu. Cugim ja kavicu (a jaka u pičku materimu, toliko jaka da te duša boli) i polako pušim zadnju cigaru u kutiji. Poušio sam od 5:00 - 9:15 pola kutije cigara. Nikako ona kava neide. Kad me nešto pođe polako bockati u grudima. Mislim si nije to ništa. Bio sam i gore osječao. Izađem van poslužiti ljude kad bockanje se pojača. Lijeva mi je ruka utrnila. Ja se sasra i krenio u WC da se malo umijem, nikome ništa ne govorim. Kada sam ušao u WC nekakav osječaj me preplavi kao da je kubik krvi poletio u glavu, kao nekakva navala adrenalina u glavu. Nemogu opisati osječaj. Po cijelome tijelu trnci. Grč u vratu. Izađem ja van na terasu, dišem duboko. Bolje mi je. Evo ga opet ista stvar, pa opet pa opet i opet. E sad me stvarno vata prpa do jaja. Kako je Dado došao u međuvrmenu ima netko tko me može zamjeniti. Odlazim ja do Željka i govorim mu dao ode doktoru da mi nije dobro. Držim se za srce. Željko se sasra više nego ja i odvezao me na hitnu. Uleti ja tamo i neka me baba potpuno smireno pita šta je. Ja se derem SRCE JEBEM TI BOGA VIDIŠ DA MI NIJE DOBRO, a ona i dalje sva smirena ajde ti polako lezi ovamo opusti se. Ma kako da se opustim kada sam se sarao do jaja. Ali ajd ona mene na EKG kad ono ništa. Kaže da mi je sa srcem sve uredu. poslala me gore mome doktoru. Odem ja gore i gleda doktorica onaj EKG pa nije ni njoj jasno. Traži me simptome. Mene najviše jebe onaj grč u vratu i oni rnci u ruci i bockanje u srcu. Kaže ona ma nije to ništa. Ajd mjerni mi šečer, ništa. Šečer ormalan, ajmo tlak veli ona. Dam ja ruku, teta odmjeri i kaže tlak je. Imam visok tlak do jaja. Ja njoj " pa koliki" a ona " 162/105" a gornja granica normale je reče mi nigedje oko 140/85-90. e jebiga, sad ja njoj I šta je to sada.
Opet ona meni prodike o težini o djetama o tome što se smije, što se nesmije kada se smije kada se nesmije i dade mi uputnicu za vaditi krv, ne zbog simptoma nego zato što nisam dolazio 2,5 godine kod doktora. E sada nemogu otici vaditi krv jer lab više neradi. Ode ja ponovno do kafića po mobitel i željko me kući odveze. I na putu do kafića sam onakav isti nalet osjetio još jednom. Krv sam vadio tek u srijedu a rezultate uzeo u petak. U srijedu sam bio dobro pa sam i radio od 9 - 13:45 mjesto Željka. A ove dane provodim kod kuće, izlazim samo navećer i to ne dugo jer opet imam one nazovimo simptome neznam čega. Pa sam kući do 22 što je nemoguče za mene. Od ponedjeljka sam na salatama, jogurtima i nemasnoj hrani. Kruh sam prvi puta jeo danas. Sjutra idem doktoru na ponovno mjerenje tlaka i da mi očita rezultate krvne analize (rezultati sami po sebi nisu loši). I ode ga jebat zbog ovih simptoma jer se nemogu normano ponašati zbog njiih. Jebu me do boli. Ajte živili mi.

I pazite se. Svima bih preporučio da odu mjeriti tlak. Nizak tlak nije opasan ali zna biti dosta neugodan i lagano ga je povisiti. Visko tlak je zajeban jer može prouzročiti srčani i moždani udar. E moždani je ono što me brine. Ti naleti u glavu. to me zanima što je. MOŽDANI, MOŽDANI ETO MENE AMO.
Čujemo se and I'll keep you updated