Cheesteeleeshte

četvrtak, 28.05.2015.

Gn(j)evnik



Čitam kako su, kad već nema puno domaćih glasova, ekipa s BBC-ja trančirali po kamenu temeljcu večernjih televizijskih rituala, nekada nedodirljivom Dnevniku, a onda su opet s HRT-a izjavili kako se ne radi o nikakvoj službenoj BBC ekipi, no nevažno. Imamo i mi svoje oči.

Nije da mi se kao prije, više prečesto gleda ta zamorna mješavina uglavnom domaće politike, politizacije, politikanstva, političara, prepucavanja, jednako i katastrofa, skandala ili crne kronike sve do razine tračeva & osrednje uspješnih prognoza vremena.
No, televiziju su nekad zvali "Prozor u SVIJET" ili Globalno Selo. Trenutačno bi to trebao dopunjivati/zamjenjivati i Internet, no bilo koji od ta dva medija, da se razumijemo, oni na hrvatskom jeziku, postali su, da kažem - samodovoljni i na neki potpuno irelevantan način kroatocentrični.
Famozni Svijet, globalniji nego ikada, gotovo kao da je za njih prestao postojati.
Kao klinac u sredini osnovnjaka, bez da sam to (još) učio i bez posebnog interesa, znao sam gdje su Etiopija i Sri Lanka i koje po prilici probleme imaju, tko su Kurt Waldheim, Jimmy Carter, Arafat, Černjenko i svi koji su mogli kreirati našu globalnu sudbinu. Čisto zato jer je to bilo u Dnevniku.

OK, socijalistička nomenklatura nije mogla unedogled raditi Dnevnike o presijecanjima vrpci i nije baš bila zainteresirana za društvenu kritiku, pa su bacali fokus na vanjsku politiku.
Bez da mi se kritizira više ikoga, ipak - kud se danas djedoše i Prozor i Selo? U megapovezanom Svijetu, u kojem danas olako i bez problema kola barem tisuću bitnih informacija i svjetskih događaja dnevno, a koji više nego ikada utječu i na nas?

Dnevnik našeg Pereca rastrganog između europskih jugova, sredina i istoka, vidljivo se bori, grca i muku muči sa problemom KAKO popuniti cijelih sat vremena, koji su sebi odnedavno sami namrijeli i natovarili si brigu za vrat.
Nepotrebno, a a ko već jest tako, treba samo zaviriti u vreću Djeda Božićnjaka pretrpanu agencijskim vijestima. No to, vidim, ne rade.

I onda ih zamišljam kako, s glavama na kup, u očaju broje minute koje su uspjeli napabirčiti, "Jozo, kol'ko ti traje ono o tržnici, 5 minuta?, daj rastegni na 10"... Sve kako bi tu jednosatnu zjapeću rupu u središnjoj informativnoj emisiji popunili sa, naravno predugim, prilozima:
- ne samo kako se prepucavaju naši političari, priopćenjima, u Saboru, na presicama, ulici ili čak, nasumični primjer, po kalama nekog dalmatinskog otoka, gdje se izbjegavaju i gonjaju preCjednici obje naše nesretne stranke i to potanko, sve do toga što o tome misli ekipica iz kafića kojoj je na otoku ionako davno stalo vrijeme
- na svaku i najmanju crnokronikašku vijest, npr. kako su babi Mandi iz Vrgorca prevaranti drpili novac, uz potanki historijat lokalnih prevara nesretnih umirovljenika, uz intervjue svih javnih dionika uzduž i poprijeko, sociološka gledišta, javljanja telefonom, skypeom i dimnim signalima
- o kazališnim premijerama s odlomcima iz predstava i s proba, uz intervjue s redateljem, kostimografom, glumcima, scenografima, publikom, domarima, prolaznicima, strancima, domaćim životinjama i ljubimcima, svima koji bi ponešto o predstavi mogli reći ili mišljenje & oduševljeno iščekivanje premijere barem odlajati i otcviljeti
- studijskim razgovorima na temama socijalne uključivosti neuključenih osjetljivih društvenih grupa povodom promjene nekog zakona, koji su jedino za format kasnovečernjih panela, uglavnom za one koji žele efikasno i prirodno liječenje od nesanice
- o proslavama, zborovima, prosvjedima, skupovima, hodnjama, biciklijadama, monociklijadama i motociklijadama s ovom ili onom svrhom, uz kronološki prikaz istih i ispitivanje sudionika
- što o predstojećem prvenstvu Europe u džepnom bilijaru misli izbornik naše reprezentacije, gdje su danas bili Šuker & Mamić, možda i što je bilo na njihovoj bogatoj trpezi
- i napokon: o vijestima iz nikad daljeg Bijelog Svijeta, brzo i kratko, jer Nema Jednostavno Vremena, Ljudi Moji!

Znate li da je Finska dubinskim bombama tjerala ruske podmornice prije koji tjedan, ili da je Švedska presretala i ako se ne varam, pucala po ruskim lovcima avionima?
Najbolje je staviti primjer inozemnih vijesti prije koji tjedan na našem Dnevniku (rekonstruirano ovlaš prema sjećanju) u poredbi s vijestima drugih "Kuća", tek za jedan dan u okretanju Zemlje oko Sunca:

The HRT Dnevnik:
- kratko o potresu u Nepalu, javljanje satelitskim telefonom, Njemačka šalje pomoć tap-tap, dalje
- još kraće o smaknućima optuženih za drogu u Indoneziji, Francuska se nešto žalila ali ajmo to brzo sažeti
- na Baltiku neka previranja, Estonija se boji nagomilavanja ruske vojske, uz jednu kjaznam, arhivsku snimku Tallina na brzaka.

Više manje - to je to, jer - čeka 15-minutni prilog o štruklijadi u Štakorovcu!

Famozna Al Jazzeera Balkans, čije je vijesti Najefikasnija od Supružnica slučajno otkrila u sklopu nekog uzaludnog sportskog programa na kablovskoj izvjestila je u isto vrijeme i o:
- potresu u Nepalu duplo dulje i s više priloga, jednako i o smaknućima u Indoneziji
- u Afganistanu nove frke, odron u kojem je umrlo 52 ljudi, da ne pričamo o otmicama i novim tamošnjim sukobima
- u Burundiju državni udar i zemlja na rubu građanskog rata, uz dramatične snimke vojnih djelovanja
- Iran je u Perzijskom zaljevu zaustavio i preuzeo američki brod sa 34 člana posade, incident s nepredvidljivim posljedicama par exellance
- u Italiji suđenje "kapetanima" imigrantskih brodova u kojima se potopile stotine nesretnika
- od Rusije podržana, motociklistička banda Noćni Vukovi želi na silu i bez dozvola prijeći sve europske granice kako bi u Berlinu proslavili dan pobjede nad nacizmom i natrljali nos Europi, de facto je potjera po EU za njima
- u Grčkoj nove kontroverze oko rješavanja kredita, u Španjolskoj, uz detaljni prilog, nove ekonomske kontroverze, skoro kao Grčke
- u Saudijskoj Arabiji 93 uhapšena potencijalna islamistička terorista
- u Egiptu veliko suđenje novinarima (Al Jazzeere) za rušenje režima, terorizam, uz kršenje medijskih sloboda, bla
- u Makedoniji kaos zbog priskluškivanja i potencijalni politički slom zemlje, davno prije onih kaj su pucali po Kumanovu

I tako je zapravo prošao jedan dan u životu uzburkanog planeta. O kojem bi, kad već zvrjimo bez potrebe u tu beskorisnu kutiju, mogli i mi onda nešto doznati.
Da, kakve veze Burundi ima s Hrvatskom? A zašto bi uvijek moralo nešto imati?

Kad bi samo te dnevne događaje u Globalnom Selu jednostavno pokupili iz ponude agencija, gotove i složene, eto im barem 20 spasonosnih minuta za popunjavanje Dnevnika, za kojima vidljivo žude. I to nečim što bi nam barem prividno stvorilo dojam da živimo u povezanom modernom svijetu, iznad naših uskih događajčića kojima upravo sami sebe demaskiramo kao male, beznačajne i opsjednute samima sobom.
I kako norijada u Segetu Donjem i sve njene devastirajuće posljedice treba tamo i ostati, ekskluzivno za lokalne stanovnike, skrivena iz ekoloških razloga od svih nas ostalih žitelja Lijepog Našeg Pereca.


Oznake: dnevnik, HRT, HTV

- 12:16 - Komentari (10) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.05.2015.

(Ne)pristojan život

Prije koji dan u 102. godini umro je akademik Vladmir Ibler, najstariji čovjek kojeg sam osobno poznavao, što i nije sama po sebi neka fascinantna činjenica. Ono zbog čega je poznanstvo s njime bilo životno vrijedno iskustvo jest njegova osobnost.
Pustimo na stranu čak i zaslužene zasluge i titule i doprinos međunarodnopravnoj znanosti, stvarna i opipljiva djela njegova uma koje je ostavio našoj općoj dobrobiti.
Koliko god se možda razlikovali u svakom pogledu, koliko god se bilo tko u općim vrijednosnim stajalištima razlikovao od tog jedinstvenog čovjeka, nije spadao, nije jednostavno mogao spadati, u kategoriju ljudi koje, po izlizanom klišeu, "možete ili jako simpatizirati ili jako mrziti". Njega ste isključivo i samo mogli jako simpatizirati. I ostati njime razoružani.

Izvor: http://www.ipress.hr/gallery/albums/userpics/vi~4.jpg

Kada čovjek i nakon doživljene stote godine širi nepopravljivi optimizam, lucidnost i ljudima nudi samo svoje vedro lice, kada ga u tim godinama ujutro sretnete i dok zlovoljni od nedovoljno kave teturate kroz magloviti početak dana, a netko šest desetljeća stariji od vas već zadovoljno trlja ruke i tjera vas da nabacite širok osmijeh na lice - to je poseban čovjek.
Kad vas netko, nemjerljivo nakrcaniji godinama i titulama na koje odmahuje rukom, ta, i u stotoj godini žustra i zainteresirana pojava, zadrži na cesti umjesto vi njega, samo da podijeli s vama čašicu razgovora koliko god vremena bilo za to, dapače uz ogradu kako vas "ne bi štel zamarati", onda se na neki, mnoge načine osjećate privilegirano.

Nije samo do zadnjeg daha pisao, do zadnjeg daha je i aktivno sudjelovao, putovao na konferencije i pregovore, makar samo da bude tamo, vječno zainteresiran, vječno u pogonu, vječni prof. Ibler. S nepodnošljivom lakoćom i elegancijom postojanja. Cijepljen od nepotrebnih konkvencija i, iako živahno hodajuća Moderna Povijest Hrvatske, nije meni i drugima jednom rekao kako je možda čak i malo "nepristojno tak dugo živeti".
I kako se sjeća(!) kada je umrlo Nj. Vel. Franjo Josip dok je bil mali dečec i kak su svi, uključujući i njegovu omu, govorili "da je umrl u dobokoj starosti od 86 godina" i da mu onda ja objasnim, parafraziram, "kaj su onda ove moje godine, nego nepristojne".
Ne bih ulazio jesu li za njega te godine koje je nosio na leđima poput pera (tako je izgledalo) možda i bile teret, no nama koji smo ga na bilo koji način poznavali, one su bile blagoslov.

Jedini je čovjek kojeg sam poznavao koji je uživo, face to face, vidio Punišu Račića, u zatvoru nakon pucanjave u kraljevinskoj Skupštini.
Koji mi je rekao kako je "bil sused s Lolom Ribarom, ali je bil prebalav da se družim s njime, ja sam vam se družil s njegovim bracekom".
Koji je stvarao međunarodne konvencije i ugovore, a onda o njima predavao.
Koji je s jednakom lakoćom, optimizmom i vjerom u ono dobro u ljudima preživio i Austro-Ugarsku i Kraljevinu i NDH i SRH i SFRJ i u modernoj RH još stigao ostaviti stvaran kreativni trag.
Koji je na pragu svog IX desetljeća ministru vanjskih poslova Slovenije koji mu je za vrijeme jednih od graničnih pregovora u šali priprijetio kako im stvara probleme i da ne znaju što bi s njime, odgovorio, parafraziram po svom labavom sjećanju i njegovom pričanju, sa "nemrete me tak lako vloviti koliko još mogu bežati".
Koji je cca 1937(!) za vrijeme službovanja kao sudskog pristava na jednom dalmatinskom otoku zadužio službenog magarca za očevide, i s jednakim entuzijazmom za pravnu struku 78 godina poslije propitkivao što se korisnog može iskopati na internetu.
Koji je održao nizove nekrologa kolegama i ljudima desetljećima mlađim od njega i pri tom nikada nije izgubio smisao za šalu.
Koji je poznavao Kissingera, bio na inaguracijama američkih predsjednika, nakon čega bi negdje 60-ih (!) godina prošlog tisućljeća vozeći se jednom u avionu iz SAD pomislio kako je već toliko star da mu je ovo vjerojatno jedna od zadnjih vožnji u avionu cerek

Bio je beskonačna bujica povijestica kojima je demistificirao povijest kao takvu, ali kojima je demistificirao i sebe samog. I koji me uvijek, bez da smo ja ili on bili svjesni da podučava, učio samo jednome - kako je od svega najvažniji Čovjek. I ono samo i isključivo dobro koje svakom pojedincu Čovjek ostavlja iza sebe, a tek onda bi se i po prirodi stvari to trebalo preliti i na opći populus.

Izgledom i sveukupnim učinkom, stvarni Učitelj Yoda u hrvatskoj verziji, usudio bih se reći poboljšanoj od originalnog Yode.
Njega je čak i ovaj posljednji put koji moramo svi proći onako dječački interesirao, gotovo da bih mogao reći da je jedva čekao da zadovolji i tu konačnu znatiželju.
Vjerujem da se i tamo neće razočarati. Razočaranje životom ili bilo čime, koje često hvata svakog od nas, jednostavno nije bilo njegov "cup of tea".
Gotovo sam siguran da će svakog tko poslije njega dođe Gore, prvo pitati kak smo prošli na Arbitraži sa slovencima.

Žao mi je što nemam više zajedničkih fotki, no evo ga izrezanog iz jedne, s trademark licem koje uvijek zainteresirano propitkuje, kakvog ću ga i pamtiti:
Pokoj duši, vidimo se jednog dana, profesore!



Oznake: Vladimir Ibler, akademik

- 10:05 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.